Novogodišnjom milošću Europske komisije odobrena je mogućnost Hrvatskoj da staro zaduženje tvornice Đuro Đaković d.d. od približno 300 milijuna kuna pretvori u vlasnički udio, a uoči preuzimanja kompanije od češkog partnera DD Acquisition. Ukratko, ta vijest znači da bi slavonskobrodski proizvođač vagona, cisterni i oklopnih vozila mogao iznova započeti s radom, ali i da će država napustiti kontrolni paket njegovih dionica. Plan restrukturiranja inače uključuje niz dodatnih, složenih detalja oko raznih popratnih transakcija, investicija i dokapitalizacije, kao i tzv. kompenzacijsku mjeru zaštite tržišta. U zamjenu za ovu državnu intervenciju, naime, EK je zatražio likvidaciju odjela Industrijska rješenja d.o.o. s produkcijom željezničkih vagona, jednog od četiriju dijelova grupacije, pa će se "Đaković" očito morati povući iz viška konkurencije po takvom asortimanu.
No čini se da stratezi hrvatske industrije ionako u vidu imaju neka drugačija rješenja za održivi razvoj ili barem opstanak minimuma postojećeg tehničkog potencijala i radnih mjesta u Slavonskom Brodu. Ne znamo što točno o tome znaju u Češkoj ili Bruxellesu gdje vojni i ekonomski utjecaj Amerike konstantno nagriza temeljni smisao postojanja Europske unije, ali sve više se u kontekstu Đure Đakovića govorka o uvjetu hrvatske nabavke 80 američkih oklopnjaka tipa Bradley M2 koji bi se tamo zatim navodno i servisirali.
Podvucimo crtu, dakle: nije sasvim izvjesno što bi se ubuduće radilo u Brodu, jer vagoni baš i ne bi, dok se perspektiva našeg proizvođača tenkova i vlakova odjednom nalazi u godišnjoj zamjeni ulja i filtera jednoga skromnog armijskog oklopno-voznog parka. Preciznije, prvo je rečeno da će "Đaković" obaviti puki remont i prilagodbu opreme za vozila koja bi stigla iz Minnesote s čijom je savezno-državnom Nacionalnom gardom Hrvatska već četvrt stoljeća ekskluzivni vojni partner. Punih 25 godina Zagreb gradi partnerstvo s bazama u Rosemountu i Bloomingtonu, ali onda je Washington prije mjesec dana zaključio da je dospio krajnji čas za hrvatsku odluku oko kupnje Bradleyja.
Navedeni rok ističe ubrzo, pa je dogovor s Bruxellesom tim intrigantniji, a uto se u javnom prostoru pojavila nova i šira interpretacija: "Đaković" bi možda obavljao remont i servis za sve Bradleyje u regiji, što uključuje Rumunjsku i Bugarsku. Ipak, bez namjere da pošto-poto kvarimo slavlje, napomenimo da ih u Europi nema zasad nitko, i tek se u vezi s Grčkom spominje možebitna kupnja, a nešto je o tome rekao i predsjednik Zoran Milanović. On se izuzetno zalaže za nabavku Bradleyja, čak optužuje dijelove izvršne vlasti za opstruiranje ove akvizicije, ali jasno iznosi kako dotičnim vozilom u svijetu raspolažu samo još dvije države.
Ne računamo li SAD, dabome, Google kaže da su te dvije države Libanon i Saudijska Arabija, nipošto Rumunjska ili Bugarska, i zato će biti zanimljivo vidjeti u kakvu će se priču odmotati daljnji opstanak Đure Đakovića s obzirom na hrvatski vojni šoping na jezeru Superior. Pričekat ćemo taj skori rasplet, a u međuvremenu još skrenuti pažnju na činjenicu da sindikalni predstavnici u slavonskobrodskoj tvornici upozoravaju kako ih zasad nitko pri ugovaranju restrukturiranja ne pita mnogo za mišljenje. Ne samo za mišljenje, nego ni za mjesto socijalnog sporazuma u paketu s dokapitalizacijom i promjenom vlasništva, što bi pak značilo prihvaćanje novog kolektivnog ugovora čije potpisivanje češki partner zasad izbjegava, pa se očekuje nužna inicijativa Vlade RH u tom smjeru.
