Rat u Ukrajini potresao je pogone trgovačkog društva Đuro Đaković Termoenergetska postrojenja (TEP) u Slavonskom Brodu i njegove radnike koji, naravno, ništa dobro ne misle o ratu, već pritisnuti njegovom (ne)izvjesnošću ističu da samo žele raditi i zaraditi svoju plaću. Nemali je broj zabrinutih lica nadvijenih nad strojeve koja su u posljednje vrijeme učestalo zapitkivala ima li što novo, dok istovremeno oko njih odzvanjaju tupi udarci čekića, sijevaju varnice i klepeću cijevi u dobro ugođenoj akustici hale.
Prije dva tjedna tvrtki su bili blokirani računi i zamrznuto poslovanje, čime su onemogućene bilo kakve transakcije prema dobavljačima i kupcima. Potom je uprava nacionalnom sindikalnom akcijom alarmirala javnost i Vladu da su problemi posljedica sankcija koje je EU nametnula Ruskoj Federaciji, među kojima i oligarhu Alekseju Mordašovu, većinskom dioničaru i predsjedniku uprave Severstala koji drži važne ruske čeličane i rudarski sektor, a u posjedu je NordEnergoGruppa koji je pak stopostotni vlasnik slavonskobrodskog TEP-a. Mordašov je, da stvar s TEP-om bude gora, blizak ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, premda radnici o tome ništa ne znaju ili možda neće da znaju, jer tog milijardera i vlasnika njihove tvrtke ni oni ni direktor nisu nikad vidjeli ni čuli.
Radi se o velikim novcima, neće država dozvoliti da ga izgubi. A TEP je velik, jako velik za Slavonski Brod, od njega žive mnoge obitelji – govori Ive Medved
"Ima li, dakle, što novo?" slušali smo prošloga petka za posjeta pogonu, iz svih radničkih kutova: osim iz Slavonskog Broda, u TEP-u u tri smjene arbajtuju radnici iz Požege, Đakova, ali i okolnih mjesta iz tog dijela Slavonije. A to novo dočekali smo s početkom rada druge smjene: radnici u tom trenutku još nisu znali za rješenje Ministarstva financija koje je potpisao ministar Zdravko Marić, prema kojem konačno nema nikakve prepreke za rad TEP-a. Iako već godinama izvoze svoje proizvode isključivo na tržište EU-a, mogu nastaviti normalno poslovati s bilo kojom tvrtkom u Europi i Hrvatskoj: odmrzavaju im se svi bankovni računi, bez ograničenja i rizika da će time prekršiti uredbu Vijeća EU-a o sankcijama Ruskoj Federaciji, jer se rješenjem ministarstva osigurava da njihov ruski vlasnik ne može imati nikakvu financijsku ili drugu korist od gospodarskih resursa i budućih dobiti poduzeća.
- Stiglo je rješenje - obznanjuje sindikalna povjerenica po dolasku.
Zavarivačica Danijela Kovačević, podignuvši nakratko zaštitnu kacigu, na to je s neskrivenim oduševljenjem kazala:
- Hvala bogu, znači nastavit ćemo raditi. Super vijest.
Doduše, proizvodnja nikad i nije posve stala, a zadnjih dana, netom prije rješenja Ministarstva financija, plaćanja su, doznajemo, išla otežano, uz rigoroznu provjeru države. Ipak, neki mlađi radnici, možda početnici u poslu, uz dojam mladosti koja tek što je izučila zanat, što se nazire u njihovom pomalo drčnom izgledu i gardu, možda su već mislima u planovima za vikend i na informaciju da više nema prepreka u radu TEP-a gledali su u nas gotovo ravnodušno; drugi, nešto stariji, tek ovlaš rekoše da su zadovoljni ishodom, ali njih očito, po govoru tijela i međusobnom došaptavanju, brinu i neke druge, posve privatne brige. I nisu pritom jedini.
- Važno je da se može poslovati - pragmatično će Petar Harnoš, poslovođa u izradi komora. Iako, dodaje, nije kao prije, kad su svi trčali kako bi se zaposlili u TEP-u.
- Sad nam nedostaje radnika, posebno bravara i varilaca. Otvorile su se granice i ljudi idu raditi van. No naši radnici obavljaju i terenski rad montaža pojedinih objekata kako bi nešto dodatno zaradili. Trenutno je zbog globalne krize problem u nabavi materijala koji nam treba za rad na idućim projektima - govori Harnoš.
- Devedeset posto radnika ima podignute kredite - brzo dodaje drugi radnik, želeći nam dati do znanja koliko im je posao neophodan. On se približio da čuje što imamo za pitati, ali nije dalje želio javno govoriti.
Tvrtka je inače u zadnja dva i pol desetljeća promijenila nekoliko vlasnika, pretposljednji je bio austrijski, a aktualni ruski vlasnik (navodno četvrti iz te zemlje) TEP je preuzeo 2014. godine, kažu nam radnici, nakon ruske aneksije Krima i prvih sankcija uvedenih Ruskoj Federaciji. Đuro Đaković TEP samostalno je društvo, napominju, jer često ga brkaju s drugim društvima tog poznatog brenda, koja su u svrhu daljnje likvidnosti nekoliko puta bila sanirana državnim jamstvima. Društvo je i veliki izvoznik u zemlje zapadne Europe: specijalizirano je za projektiranje i proizvodnju kotlovskih postrojenja, energetskih otoka i kompletnih elektrana i spalionica temeljenih na sustavu izgaranja biomase, otpada i komunalnog otpada, odnosno obnovljivih izvora energije za kojima toliko vapimo.
Sindikalna povjerenica Nikolina Perković tvrdi nam da se kolektivni ugovor poštuje, da se radnicima isplaćuju dodaci poput uskrsnice ili božićnice. Sindikalna podružnica TEP-a broji 209 članova.
U dijelu pogona u kojem se izrađuju "zidovi" za kotlove čekića se naizmjence, energično, a udarci odjekuju poput malih eksplozija. Puno ručnog rada, kako to radnici kažu. Jer takvo što roboti nisu mogli obavljati, kako su svojedobno zaključili u kineskom eksperimentu. I tako: kao da je u čekiću sadržano zrno baruta pa ritmičkim udaranjem radnici oslobađaju sav nakupljeni stres nastao zbog neizvjesnosti oko toga hoće li se pogon zbog možebitne blokade naći pred zatvaranjem. Bravar Dražen Brdarević, sa zamalo trideset godina staža, kaže nam da radnici TEP-a, a ni drugi ne bi trebali ispaštati zbog politike i rata. Ne bi trebali ni sportaši, ima ih koji su protiv rata. Takva psihoza nepovoljno utječe na radničku produktivnost, a remeti i njihove obiteljske odnose.
- Jest, Putin nam radi o glavi, ako bismo na taj način sumirali. Znamo također da smo u ruskom vlasništvu, ali tko je o tome razmišljao. Ipak, najvažnije je da je nestala neizvjesnost oko nastavka rada. Jer svatko ovdje ima svojih problema: nekome supruga ne radi, krediti pritišću, djecu treba školovati. E sad, ja bih mogao mjesec dana bez plaće, kolega možda mjesec i pol, a netko nikako, ni dana - nabraja bravar.
Njegov kolega, mlađi varilac, radio je kraće vrijeme u inozemstvu, ali je stalno bio u mislima kod kuće i u Đuri Đakoviću. Iako je tek pet godina zaposlen u ovom društvu, svoju budućnost vidi upravo u toj tvornici. I nevjerojatno mu je koliko se rat u "dalekoj" Ukrajini odrazio na stanje u jednom postrojenju u Slavonskom Brodu. Zaključili smo da je svijet u tolikoj mjeri globaliziran da te začas može snaći nevolja ma gdje se nalazio.
Pauza. Tišina je nakratko zavladala među strojevima. Može se namirisati dah metala, cijevi, prašine što se oslobađa pod utjecajem fizičkog rada. Radnici okupljeni kao na time outu, nešto se dogovaraju, netko osluškuje, gleda u prazno... U tom pravokutnom okruženju pogona u koje ne dopire dnevna svjetlost, a možda je riječ i o nekom drugom geometrijskom tijelu, odnekud netko kaže: "Jači smo mi od Putina" ili drugačije, ali posve simbolički: "Poslovat ćemo mi i bez njega."
- Lakše je, lakše kad je taj akt potpisan. Laknulo nam je - priznaje drugi radnik.
- Još samo da se plaće poprave - odjekuje eho halom.
Imamo mogućnost potpisivanja ugovora i do 100 milijuna eura, a za takve projekte svaki kupac traži da ispred toga stoji neka jača grupacija. Tako i mi želimo da vlasnik koji dođe bude ozbiljan i da ima financijsku snagu iza sebe – ističe direktor Ivica Marić
Prema riječima direktora Ivice Marića, tvrtka je u procesu prodaje. Kaže da je za njihovog ruskog vlasnika zarada iz TEP-a taman za džeparac. Za njega je to sitniš i mala briga. Vrijednost ugovora u tom društvu Đure Đakovića u narednih godinu i pol do dvije, koji su u fazi realizacije, iznosi blizu 800 milijuna kuna. TEP za plaće mjesečno isplaćuje 11 milijuna kuna. Ukupno su u toj tvrtki s krajem prošle godine bila zaposlena 872 radnika, a osim u Slavonskom Brodu, jedan nemali proizvodni pogon s limovima kao glavnom sirovinom nalazi se u naselju Lužani. Prema stranici Poslovna Hrvatska, TEP je 2020. godine ostvario ukupne prihode od 505,7 milijuna kuna, od čega 24,6 milijuna kuna neto dobiti.
- Imamo mogućnost potpisivanja ugovora i do 100 milijuna eura, a za takve projekte svaki kupac traži da ispred toga stoji neka jača grupacija. Tako i mi želimo da vlasnik koji dođe bude ozbiljan i da ima financijsku snagu iza sebe - govori nam direktor.
Ističe da mu je poznat primjer tvrtke u Francuskoj u kojoj je ruski kapital vlasnički prisutan sa 75 posto i koja radi bez problema. Računi joj nisu zamrznuti, a osim u Europi posluje i s Rusijom i Ukrajinom, pa i u ovom trenutku. U Francuskoj kažu da je to od nacionalnog interesa. Jedina posljedica je, nastavlja Marić koji je tu informaciju pročitao, da vlasnik neće moći investirati u daljnji razvoj tvrtke.
Vani, na tvorničkom platou, nalazi se kontejner dug dvanaest metara i težak šest tona u kojem su dijelovi parnog kotla od zamalo četiri tone.
- Danas carinimo robu koja će na brod pa dalje za Francusku Gvajanu - objašnjava nam sindikalistkinja Perković, inače referentica za uvoz i izvoz.
A prije toga roba u kontejneru mora stići u riječku luku. Sve nadgleda Ive Medved, poslovođa na radnom mjestu ličenja, pakovanja i otpreme robe, koji nam pomalo ironično govori da nije bio nimalo zabrinut ni prije ni sad, jer ionako za koji mjesec odlazi u mirovinu.
- Radi se o velikim novcima, neće država dozvoliti da ga izgubi. A TEP je velik, jako velik za Slavonski Brod, bez da što drugo kažem, od njega žive mnoge obitelji. I najbitnije, do petog svakog mjeseca stiže plaća, što je važno jer smo svi u kreditima - kaže nam ispod brka Medved.
I on dodaje da ne poznaju vlasnika firme, niti ih to zanima. Samo da dobiju svoju zarađenu plaću. I tako, priča se nastavlja u posve uobičajenom tonu, dok promatramo skupine radnika, ruku zabijenih u džepove, koji usput otresaju s ramena netipično hladan vjetar s kojim su u TEP stigle nevolje, kojima je, barem zasad, kraj. Napuštaju krug Đure Đakovića.
Premda to nije tema ove priče, držimo da bi zbog društvene higijene trebalo ponoviti gradivo za one koji to ne znaju – tvrtka nazvana po jednom od osnivača KPJ nalazi se u ulici koja i dalje nosi ime potpisnika rasnih zakona i ratnog zločinca Mile Budaka.