U periodu od oktobra do januara objavili ste čak tri izdanja. Predstavite nam ih ukratko.
Album "Voyages" je svojevrsni "pogled unazad" na materijale koje sam prikupljala puno godina. Kao što i sam naziv nagoveštava, tiče se raznih putovanja, menjanja prebivališta, dugotrajnih previranja koja čovek uspe obuhvatiti tek sa vremenskom distancom. Ima tu puno kontemplacije o odrastanju i svim tim mestima koja su me obeležila, ali i puno pomirenja.
Tokom godine se takođe odvijala kolaboracija sa predivnom slovenskom umetnicom Robertinom Šebjanič, čiji rad se uglavnom odvija u domeni bio-umetnosti, intermedije i istraživanja na rubu znanosti i umetnosti. Ta suradnja, koju je inicirala etiketa Kamizdat, rezultirala je izdanjem, knjigom i zvučnim radom pod nazivom "Hidden Adriatic", za koji nam je uvod napisao ni manje ni više nego Chris Watson iz Cabaret Voltairea.
Album je satkan od zvukova podmorja i nadmorja od Kopra do Dubrovnika, od duboke divljine do najgorih tragova zagađenja i eksploatacije. Konačno, "basne", koje su nedavno izišle, komponovane su kao rođendanski poklon čuvenom britanskom zvučnom umetniku i korčulanskom zetu Marku Vernonu. Iako se poznajemo tek tri godine, vrlo sam ga podrobno izučavala, pa kad ga je Bartol Kašić ispljunuo iz potpalublja u Veloj Luci jednog rujna, bilo je jasno da će se muzika otrgnuti u svim pravcima.
Vaš se rad uvelike temelji na snimkama korčulanskog i jadranskog ambijenta. Zbog čega vam je važna ta metoda?
Prije svega zbog kulture sećanja, kako bih na puno različitih načina ostavila trag o vremenu velikih devastacija, ali i da bih otkrila neotkrivene prostore prošlosti. Ovde prošlost nikada ne prestaje izvirati, a njeno sagledavanje najbolji je način spoznaje nas samih. Zatim je tu i ispitivanje arhetipske ljudske potrebe – mogla bih to markesovski parafrazirati kao potragu za pripadanjem i drugim demonima. Na koncu, moć mora je opijajuća, i ono i njeni žitelji neprestano komuniciraju, a ja sam rešila tu da ostanem i da slušam.
Korčula je vaš dom već neko vrijeme. Kako iz beogradske perspektive izgledaju ovdašnje mogućnosti i uvjeti rada u vašem području?
Korčula je za mene hermitizam, ne eskapizam, nego duboko poniranje u sebe. Također svojevrsna škola samoodržanja i promišljanja životnih prioriteta. Uvjeti rada? Da li i jedan umetnik moje generacije u regionu ima adekvatne uvjete, osim ako nije institucionalno favoriziran još od jaslica? Život i rad na otoku zaista imaju puno prednosti, a jedna od njih je minimalna distrakcija, vreme i prostor u službi uspostavljanja psihofizičkog balansa. Zimi ionako trajekt vozi samo po bonaci – što će majka drugo nego skladati?
A liti, liti ćemo uskoro početi bežati u planine. Na stranu bodulski problemi, život na otoku ima neverovatne potencijale za razvoj svih aspekata sociokulturnog života. Puno toga se zbiva, ljudi se trude da žive ispunjene živote. Iz perspektive londonske studentice i beogradske improv dive, ako je doživljavaš kao svoj dom – Korčula je Eldorado.
