"Julienova mama joj je jedne noći kad se vratila u njen stan, donijela umjetni penis. Veliki plastični tuljac vrtio se na podlozi, a bio je osvijetljen nekim unutarnjim svjetlom, tako da je ostavljao dojam kao da želi da ga netko stisne. Radilo se o tome da je ta stvar trebala nekoga više nego što je netko trebao tu stvar. 'I pjeva ako želiš', rekla je Julienova mama…"
Slovenka Janina vratila se iz Pariza u rodnu Ljubljanu bez Juliena; i bez dilda "osvijetljenog nekim unutarnjim svjetlom". Ali s njom je u Sloveniju stigao Fadul, imigrant iz Gane, po vjeri musliman; njen suprug, roditelj njenog djeteta, zaposlenik u radionici njenog oca, i možda također treba kazati, njen egzotični afrički dildo za koji će joj baka reći: "što bih ja u mladosti dala za takvog muškarca".
Priča o Fadulu koji u Sloveniji postaje seksualni objekt slovenskih državljanki različitih dobi, jedna je od tri međusobno povezane priče s tri kontinenta i tri grada, međurasnog, međunacionalnog i međugeneracijskog romana Gabriele Babnik (1979.). "Intimno" možda i nije toliko privatan roman koliko naslov sugerira. Izgleda da bi se mnogi u Ljubljani mogli prepoznati u njemu. Sama autorica upozorava da su svi likovi, mjesta i događaji u romanu izmišljeni: "iz pravno-formalnog razloga", a "ne zato što bi autorica željela zanijekati da su se stvari koje čitamo u romanu zapravo njoj dogodile".
Gabriela Babnik je završila studij komparativne književnosti u Ljubljani, putovala Afrikom, najviše se zadržala u Burkini Faso te magistrirala suvremeni nigerijski roman. Čitali smo je kao filmsku kritičarku kultnog slovenskog filmskog časopisa "Ekran" i kao autoricu "Sušnog doba" (Sandorf), romana o takozvanom afričkom "safariju": vezi između šezdesetdvogodišnje dizajnerice "iz male srednjoeuropske zemlje" i dvadesetsedmogodišnjeg mladića iz zapadne Afrike. Sada Gabrielu Babnik čitamo u prestižnoj biblioteci "100 slavenskih romana", u romanu koji razvija njene već poznate geografske, kulturološke i "intimističko-kopulacijske" teme.
Interkontinetalno i međukulturno iskustvo Gabriele Babnik možda nije nalik ičemu u hrvatskoj književnosti. Babnik ne bježi od "londonova i new yorkova". U "Intimnom" sve vodi u Ljubljanu, Sloveniju, i sve vodi na sve strane svijeta: u baš te "londone i new yorkove". Slovenska autorica nema strah provincijalca da će u velikom svijetu izgubiti sebe i svoj identitet. Njen identitet upravo je to: veliki svijet. Tu je kod kuće. Tu je i tekst. Tu je provokacija, tu je poetika, u prizorima iz Afrike, u opisima tijela crnog muškarca, u opisima njegovog penisa.
U Ljubljani Fadul je seksualni spektakl. I Ljubljančankama i Ljubljančanima on je naprosto crazy. Egzotična seksualna mašina, esencijalizirani seksualni objekt po svim osnovama rasnih seksualnih stereotipa. I od toga ga ni njegova supruga Janina ne može spasiti. Rasistička screwball tragikomedija zabune, gdje se supsaharskog muškarca zamjenjuje s crno-sivim dildom, gotovo da nema kraja. Fadula na koncu prepoznaje tek Amina, slovenska Južnakinja, "izbrisana", koju nakon smrti djeteta muž Slovenac pokušava utješiti kupnjom crnog ljubavnika.
I tako pratimo priču Gabriele Babnik o Fadulu. Priča koja nas preko Ljubljane vodi dalje, prema New Yorku, gdje se Fadul ispovijeda američkoj crnkinji. Što je bilo s pariškim dildom, je li ga netko uzeo sebi, stisnuo, nećemo doznati.
