Da nam je zbog nepostojeće sustavne stambene politike perspektiva stanovanja odavno sužena notorna je činjenica, iz razloga što je taj važan aspekt socijalne politike sveden isključivo na tržišnu nišu i time kreditnu (ne)sposobnost građana da kupe ili ne nekretninu za stanovanje. Tako i mladi predugo – u Hrvatskoj je prosjek 33 godine, u EU-u 24,6 – stanuju pod roditeljskim skutima, jer zbog enormnih stanarina ili manjka stambenog prostora nemaju izbora, dok se ostali iseljavaju iz zemlje, pa loša demografska slika postaje još gora.
Stambena politika postaje vruća predizborna roba, pomislili smo istom brzinom kojom posljednjih tjedana, svakog utorka, čelnici SDP-a, najjače opozicijske stranke, obilaze veće gradove, od Osijeka do Dubrovnika, predstavljajući "prvu sveobuhvatnu politiku priuštivog stanovanja u RH" pod nazivom "Plan za stan", koju su mjesecima izrađivali uz pomoć struke. Znači li to da se SDP, u duhu socijaldemokratskog poslanja, vraća strateškim socijalnim pitanjima, zapitat će se čitatelj. U svom "Planu za stan" zalažu se za model društvene stanogradnje i državni intervencionizam koji uključuje gradnju socijalnih i javno-najamnih stanova, odnosno aktivnu intervenciju države u javnu stambenu politiku. To znači da se svakom građaninu RH, bez obzira na primanja i socijalnu pozadinu, treba omogućiti temeljno pravo na stanovanje. Tako nam navodi SDP-ova saborska zastupnica Sabina Glasovac, koja navedeni plan na turneji promovira zajedno s predsjednikom stranke Peđom Grbinom i još nekim lokalnim partijskim kolegama. Recnuli smo je u startu činjenicom i da se platforma Možemo! otpočetka svog djelovanja, pa tako i u predizbornoj kampanji 2020., bavila stambenom politikom, ističući i danas isto: umjesto subvencioniranja bankovnih kredita za kupnju stanova, treba razvijati fond javnih stanova za najam. U čemu se onda SDP-ov plan razlikuje od plana njihovih koalicijskih partnera na lokalnoj, zagrebačkoj razini?
Sabina Glasovac ističe da je SDP donio prvu ozbiljnu mjeru rješavanja stambenog pitanja u vidu programa poticane stanogradnje (POS) još za vrijeme vlade Ivice Račana, koja se održala do danas i omogućila brojnim obiteljima da dođu do nekretnine po povoljnijim cijenama od tržišnih. No manjkavosti te mjere, koju je trebalo unaprijediti u zakonodavnom smislu, jesu zloupotrebe na način da se stanovi preprodaju, iznajmljuju i završavaju u rukama onih kojima to ne predstavlja rješenje stambenog pitanja.
Sabina Glasovac (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
- Čak 90 posto našeg stanovništva nema pojedinačnu kreditnu sposobnost za kupnju stana, a preko milijun ljudi u Hrvatskoj izdvaja više od 40 posto svojih primanja za troškove stanovanja. Aktualna Vlada ne namjerava se baviti ovim problemom. Subvencionirani državni model APN-ovih kredita, koji je isporučio mlade i mlade obitelji tržišnoj utakmici, fokusirajući se na kreditno sposobne osobe, doveo je do povećanja cijene stanova, a ono što država i sufinancira usput pojede inflacija. Uzmemo li u obzir i to da 50 posto mladih radi u nekom od prekarnih oblika, možemo zaključiti da APN za njih nije rješenje - kaže nam zastupnica Glasovac.
Navodi zatim meritum: SDP-ov model stambene politike uključuje i formiranje državnog fonda za gradnju državnih stanova, gdje bi se kroz izdvajanje od samo jedan posto iz proračuna na godišnjoj razini za šest godina moglo izgraditi 15 tisuća državnih stanova.
- Ti bi stanovi većinom išli u dugoročni najam, po uzoru na Beč. Taj dugoročni najam jamčio bi sigurnost da vas nitko ne može izbaciti van prije početka turističke sezone, kao što se događa na obali. A najam bi mogao biti i cjeloživotni, to bi značilo adekvatno stanovanje u smislu održivih stanova u kojima bi troškovi održavanja, režija i energetske učinkovitosti bili minimalni. Tako ne biste morali izdvajati priličan novac za stanarinu, koja se izjednačila s ratom kredita za stan, jer je tržište najma stanova prilično neuređeno iz oba aspekta, i najmoprimca i najmodavca - kaže Glasovac.
U SDP-u imaju plan po kojem bi dio građana, kada im se promijene okolnosti i postanu kreditno sposobni, nakon proteka određenog broja godina mogao kupiti stan u kojem su prije toga uz priuštiv najam živjeli. Najamnine koje su dotad uplatili ukalkulirale bi se kao predujam za kupnju stana, ali pod određenim uvjetima i zaštitnim mehanizmima, kako se to ne bi zloupotrebljavalo.
- Također, tu bi bili uključeni i stanovi za naše starije građane. Bili bi to posebno projektirani stanovi prilagođeni potrebama starijih ljudi, osobama za asistirano življenje. S druge strane, socijalno ugroženim građanima koji nemaju nikakva primanja država po našem modelu može izdavati stanove i pokrivati cijenu najma - navodi Glasovac.
Marin Živković (Foto: Možemo!)
Kada smo već spomenuli stambenu politiku Možemo!, treba u prilog ovoj temi istaknuti javne istupe arhitektice Ive Marčetić iz udruge Pravo na grad, bliske Možemo. Osim što je autorica knjige "Stambene politike u službi društvenih i prostornih (ne)jednakosti", Marčetić je višekratno isticala, svakako puno prije SDP-ova plana, potrebu za ulaganjem u izgradnju javnih stanova za najam i za napuštanje politike subvencija. S njom je na navedenoj temi surađivao Marin Živković, zastupnik u Skupštini Grada Zagreba i član stranke Zagreb je naš! Živković je za Novosti ustvrdio da stambene politike trebaju biti antišpekulativne, pa bi tako stanovi koje bismo danas gradili i nabavljali trebali služiti kao javno dobro i daleko u budućnosti. Iz te perspektive, navodi Živković, programi u planu SDP-a, čiji je cilj individualno stjecanje nekretnine, najviše sliče današnjem POS-u koji se također pokazao kao dugoročno neefikasan program upravljanja stambenom politikom.
- Kao i sufinanciranje kredita APN-a, takav program može riješiti nečiju individualnu potrebu, ali korištenje javnih resursa da se nekome osigura nekretnina dugoročno vodi ka tome da se tijelima javne vlasti izbijaju važni mehanizmi koji mogu pomoći u kreiranju stabilnog sustava stanovanja - kaže Živković.
Prioritet bi trebao biti, domeće, razvijanje modela koji će sustavno i dugoročno povećavati javni stambeni fond i pomoću kojeg će se efikasno upravljati stambenom politikom.
- Izuzetno je važno da se javna imovina ne rasprodaje, dobar primjer toga je kako je u Zagrebu prošle godine stupila na snagu odluka kojom gradska uprava sama sebi zabranjuje prodaju stanova. Nadam se da će i drugi gradovi gdje je ljevica na vlasti uskoro uvesti sličnu praksu. Pored toga, treba graditi i otkupljivati dodatne stambene jedinice kako bi utjecaj javnog fonda stanova bio što veći. Stanovanje je tema kojom se ljevica u svijetu intenzivno bavi i zato nije čudno da se sve veći krug aktera na tom političkom spektru počeo ozbiljnije baviti baš njome - ističe Živković.
Drago mu je ipak i da se SDP priključio razradi stambenih politika jer će trebati širok društveni konsenzus da bi se adekvatno odgovorilo na izazove krize stanovanja.
