Uskoro se u riječkom MMSU-u otvara izložba "Vi ste Partiju izdale onda kada je trebalo da joj pomognete". Riječ je o višegodišnjem istraživanju ženskog stradanja na Golom otoku i Svetom Grguru između 1950. i 1956. U kojim ste smjerovima razvijali intervencije?
Tema je kompleksna, umjetničke intervencije su išle usporedo s istraživanjem. Prvo se pokazalo da lokaliteti nisu obilježeni, pa je bilo iznimno važno krenuti od postavljanja info-tabli. Naime, logor je godinu dana bio na Svetom Grguru, pa je na godinu dana premješten na Goli otok, da bi ga ponovno vratili na Grgur još četiri godine. U rujnu 2019. postavile smo table. Nakon toga mi se postavilo pitanje memorijskih tragova, to me odvelo u razmišljanje o nasljednicama, što smo i sve mi koje dotiče neispričana povijesna trauma, ali i konkretnih 850 obitelji koje su živjele s traumatskom obiteljskom poviješću. Tako sam došla na ideju da kontaktiramo nasljednice, odnosno potomkinje zatvorenica te smo pozvale na suradnju Vesnu Domany Hardy, kćer Eve Grlić, Ninu Winter, unuku Vere Winter i Anu Lebl, nećakinju Ženi Lebl. One su svojim rukopisom ispisale po dvije rečenice svoje majke, bake, odnosno tete. Dva svjedočanstva smo uklesali u živu stijenu, jedno na Golom otoku i jedno na Svetom Grguru. Napravile smo i in situ istraživanje mogućnosti transferiranja golootočkog iskustva kroz medije plesa, zvuka i glasa, a na temelju materijala snimljenih na lokalitetima nastala je i video instalacija...
Što će posjetitelji izložbe još moći vidjeti?
Posjetitelji i posjetiteljice izložbe moći će vidjeti i moje crteže nastale tijekom rada na projektu te akciju izrade glinenih skulpturica na Golom otoku, koje govore o besmislenosti prisilnih radova tijekom zatočeništva, o krhkosti tijela i težini preživljavanja u logoru. Ta akcija mi je bila poticaj za osmišljavanje zajedničke akcije "850 žena za 850 žena" koja će se izvoditi s posjetiteljicama izložbe u MMSU-u u razdoblju trajanja izložbe, točnije od 22. veljače do 20. ožujka.
Koji su vam daljnji koraci vezani za ovaj projekt? Jeste li na pragu nekog novog istraživanja?
Sljedeća "postaja" projekta bit će Vargas muzej u Manili, na Filipinima, gdje nas je pozvao kustos Patrick Flores krajem ove, odnosno početkom sljedeće godine. Rad na ovom projektu me u potpunosti okupira, tako da nemam novi impuls kojim bih krenula u novo istraživanje. Mislim da su pitanja teških, kompleksnih, neispričanih povijesnih događaja važna, i sve dok osjećam potrebu i mogućnost povezivati ih među drugačijim kulturama i dovoditi ih u vezu sa sadašnjim trenutkom, imam potrebu ostati pri njima. Povijesno iskustvo nam govori kako hodamo na tankoj granici između poštovanja i uništavanja drugog, i neophodna je stalna pažnja i otvorenost da nam se teške povijesti ne ponove. Ovim projektom želimo senzibilizirati kako na prošlost, tako i na budućnost, u kojoj nam ne smiju pred očima promicati logori, tuđe patnje i naša nijema svjedočenja.
