Na volonterskom kampu, koji je nedavno održan na Golom otoku, napravili ste rad ‘Bez imena’.
Probao sam djelomično neutralizirati energiju manipulativne ispolitiziranosti simbola crkve i države koji se tamo nalaze. Naime, na neslužbenom ulazu u kaznionički kompleks Golog otoka, u uvali Mala Tetina, postavljen je veliki drveni križ, a nekoliko desetaka metara dalje stoji spomen-ploča žrtvama komunističkog režima s uklesanim hrvatskim grbom. Papirnata zvijezda svojom malenošću i krhkošću u odnosu na monumentalnost i tvrdoću drva križa i spomeničkog kamena izazvala je reakcije koje su rezultirale prijavom policiji, skidanjem zvijezda i obavijesnim razgovorom policajaca s organizatorima kampa. Inače se bavim proučavanjem kulturne baštine Željezare Sisak, pa mi se simboli crkve i države nikako nisu uklapali na mjestu koje smatram kulturnom baštinom, a ne političkom i vjerskom svojinom. Asocijacija prisvajanja potaknula me na razmišljanje o zvijezdi kao simbolu koji križ i hrvatski grb žele ukloniti, mada su golootočke žrtve uglavnom bili komunisti. Najviše žrtava bilo je srpske nacionalnosti.
Naime, prema podacima iz Hrvatskog državnog arhiva, 44 posto stradalih bili su Srbi, a 16 posto Hrvati te kažnjenici iz drugih republika bivše Jugoslavije. Pretpostavljam da je među njima bilo vjernika, ali zasigurno ne katolika u najvećem broju. Također, Goli otok nikako nije bio vid borbe protiv ostvarenja prava Hrvata na svoju državu, već, krležijanski rečeno, sukob na ljevici, odnosno, borba komunista protiv komunista. Naravno, govorim o najgorem, tzv. informbiroovskom razdoblju između 1949. i 1956. godine, dok je tamo isključivo bio politički zatvor. Pretpostavljam da je 1971. bilo i političkih zatvorenika, pa i katolika i Hrvata nekomunista, ali nikako u većini nad svima ostalima koji su tamo stradali. Čak bi i postavljanje simbola crkve i države stradalim katolicima Hrvatima bilo upitno iz pravnih razloga. Naime, postavlja se pitanje tko je Crkvi i državi izdao građevinske dozvole za postavljanje objekata i zašto pravna država nije reagirala na katolički križ unatoč činjenici da je tamo stradalo puno više pripadnika ostalih vjeroispovijesti, odnosno ateista. To su pitanja koja bi trebali rasvijetliti stručnjaci, a ne vjera i politika, barem ako poštujemo činjenicu da živimo u sekularnoj i pravnoj državi.
Zašto ste odabrali zvijezdu?
Razmišljao sam o postavljanju ostalih vjerskih i političkih simbola, ali se zvijezda idejno iskristalizirala kao simbolički okidač za poticanje javne rasprave o tome što je zapravo Goli otok i tko, odnosno što ima pravo na taj lokalitet i simboliku proisteklu iz bivšeg sistema. Ta rasprava trebala bi dovesti do konačnog prekida manipulacije mrtvima u ime ostvarenja stranačkih, političkih ciljeva i do toga da struka preuzme glavnu riječ, neovisno o religiji i politici. Goli otok bi definitivno trebalo staviti pod skrb Hrvatskog restauratorskog zavoda, odnosno Ministarstva kulture te prepustiti struci i stručnjacima da se bave navedenim fenomenima.
Riječ je o nametanju vjerskog simbola pokojnicima, koji su bili komunisti različitih nacija?
Sudeći po arhivskim podacima i svjedočanstvima preživjelih, znak križa se nikako ne bi trebao nametati svim stradalima, pogotovo ako komunizam, uz razne vjeroispovijesti, promatramo kao svojevrsnu religiju, odnosno vjeru velikog broja golootočkih, političkih kažnjenika. Razmišljajući o svojoj intervenciji, pala mi je na pamet i svojedobna kritika crkve upućena Marxu, odnosno socijalizmu i komunizmu, kao ideologiji poprilično zasnovanoj na Isusovom učenju o jednakopravnosti, pomirenju, oprostu. O svemu tome teško da možemo čuti od predstavnika Katoličke crkve u Hrvatskoj. Uglavnom, prije bilo kakve zakonski odobrene reakcije bilo koje vjerske i državne zajednice, trebalo bi prepustiti pravnicima, povjesničarima, umjetnicima i ostalim stručnjacima da temeljito prouče i definiraju što je Goli otok i što nam to mjesto zapravo znači.
Koje ste fenomene problematizirali?
Osnova mog rada je potpuna zaštita kulturne baštine, odnosno kulture i umjetnosti, bez obzira kojem razdoblju pripadale. Nažalost, unatoč zakonu i Ustavu, u praksi i dalje dominira mišljenje dominantne političke opcije pa je kulturna baština stavljena na raspolaganje lokalnim šerifima. Osobno mislim da je krajnje vrijeme da se političari i vjernici počnu ponašati u skladu sa zakonima koje su sami izglasali i odobrili. Ako crkva i država imaju pravo reagirati izgrađivanjem svojih političkih i vjerskih objekata, zašto ja kao obični građanin koji sve to plaća nemam pravo iskazati svoje mišljenje? Dakle, želim izazvati javnost na raspravu o trenutnoj funkcionalnosti i prirodi pravne države, a naročito o kulturi kao identitetu građanskog društva izgrađenog na uvažavanju različitosti i slobode izražavanja. Najviše mi je stalo da se iz javnog života konačno uklone politička cenzura i verbalni delikt.
Uostalom, i uvodu Ustavu RH se navodi sljedeće: ‘Polazeći od iznesenih povijesnih činjenica, te općeprihvaćenih načela u suvremenu svijetu i neotuđivosti i nedjeljivosti, neprenosivosti i nepotrošivosti prava na samoodređenje i državnu suverenost hrvatskog naroda, uključujući i neokrnjeno pravo na odcjepljenje i udruživanje, kao osnovnih preduvjeta za mir i stabilnost međunarodnog poretka, Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bošnjaka, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca, Rusa, Bugara, Poljaka, Roma, Rumunja, Turaka, Vlaha, Albanaca i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i zemalja slobodnoga svijeta. Poštujući, na slobodnim izborima odlučno izraženu volju hrvatskoga naroda i svih građana, Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje.’
