Multimedijalna umjetnica i profesorica na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, Tanja Dabo, izvela je u utorak, 12. marta, performans pod naslovom "Privid". Performans je započeo njezinim dolaskom na radno mjesto, ALU, koji je zbog obnove poslije potresa privremeno smješten u kompleks nekadašnjeg Jadran filma. Ispred zgrade u kojoj radi umjetnica se bacila i uvaljala u blato, a potom šutke, blatnjava produžila na nastavu – održavši privid da je sve normalno. Performans su podržale Zaklada Solidarna u okviru Fonda za žene i Vizura aperta.
Uvjeti u kojima se odvija nastava na ALU-u u posljednje dvije godine, naime, daleko su od normalnih. Od poduzeća koje je proizvelo naslove kao što su "H-8", "Rondo", "Lisice", "Breza" i "Izbavitelj" i sudjelovalo u koprodukcijama kao što su "Limeni bubanj", "Proces" i "Winnetou" danas su ostale manje-više kulise za postapokaliptični film. Oronule zgrade na koje su još od ljetošnje oluje navaljena počupana i polomljena stabla, raspadnuti oldtajmer koji je valjda bio dio voznog parka Jadran filma, bačve, građevinski otpad, kablovi... i uredno složene hrpe granja nedaleko od ulaza koje upućuju na zaključak da se tamo ipak ponešto nastoji dovesti u red. Kako i ne bi kad je riječ o jednoj od najvažnijih umjetničkih ustanova u državi.
A velik i važan Jadran film? On je privatiziran. Čak su i nalazom Državnog ureda za reviziju iz 2002. dokumentirani propusti u tom procesu, odnosno, najblaže rečeno, da se knjige nisu vodile kako treba, da je bilo svega u procjeni vrijednosti imovine i kapitala tvrtke, kao i da su pojedini postupci pretvorbe i privatizacije bili provedeni suprotno zakonskim propisima. Sukus te privatizacijske priče je da je proizvodnja svedena na uslužne poslove, a broj radnika je od 1992. do 2000. pao sa 172 na 103.
A onda se dvadesetak godina kasnije u privatizacijom poharani Jadran film privremeno uselio potresom poharani ALU. To je podstanarstvo, da ne bude zabune, regulirano najmom koji podmiruje Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a u ime tog javno-privatnog partnerstva, tvrde novinske kuće, u tri godine najma Jadran film će primiti oko milijun i pol eura. I sve je prividno u redu. Studenti i profesori mogu mirno nastaviti raditi na postizanju izvrsnosti. Pod pretpostavkom da žmire na putu do ateljea i kabineta, ne čitaju vijesti, okrenu glavu svaki put kad prođu pokraj kontejnera po kojem netko kopa...
"Privid je stanje u kojem nam se čini da nešto vidimo, a toga zapravo nema. U prividu živimo, mislimo da je nešto dobro, uređeno, moralno, ispravno, a ono to nije. Naša država nas svakodnevno obespravljuje, oduzima nam mogućnost dostojanstvenog života, zakida nas za naše plaće i mirovine, ne poštuje naša ljudska prava, a sustav nam se izruguje svaki put kada prijavimo korupciju, kada prijavimo obiteljsko nasilje, kada očekujemo zaštitu naše obale i mora, ili kada samo trebamo hitnu medicinsku pomoć, ukratko, kada očekujemo da država radi za nas, a ne protiv nas. No, prividno je sve u redu", stajalo je u pozivu Tanje Dabo za performans u kojem se uvaljala u blato i otišla na nastavu održavši privid da je sve u redu. Srećom, studenti su joj srdačno zapljeskali.
Klikom na fotografiju iznad teksta možete pogledati fotogaleriju.