Kreiranje dugometražnog igranog filma silno je zahtjevno, usporedivo možda jedino s arhitektonskim kreiranjem neke jako složene građevine – recimo, katedrale. Jedan od razloga zahtjevnosti je i taj što film i arhitektura najčešće nisu samo umjetnost nego i posao koji traži veliku financijsku potporu.
Zato se dugometražni igrani filmovi izrazito dominantno proizvode sistemski, u organiziranoj kinematografiji, bila ona primarno komercijalno orijentirana poput holivudske ili umjetnički poput evropske. I zato svaki dugometražni igrani film nastao izvan sistema, vlastitim i sredstvima prijatelja i sponzora onih koji su ga zamislili i realizirali, zaslužuje poštovanje neovisno o kvalitativnim dometima, jer riječ je o doista nesvakidašnjem pothvatu.
U Hrvatskoj je snimljeno nekoliko desetaka takvih filmova, od kojih nemali dio izvedbeno amaterski, no nije lako sjetiti se izvansistemskog dugometražnog igranog filma nastalog na postjugoslavenskom prostoru koji bi bio usporediv s onim aktualnim bosanskohercegovačkim nazvanim "Balkanika: Tamna strana". Riječ je o produkcijski (ali i kreativno) vrlo ambiciozno postavljenom akcijskom krimiću s nemalo dramskih i podosta humornih elemenata, čija proizvodnja unutar službenih kinematografija s ovih prostora vjerojatno ne bi koštala manje od milijun i pol eura.
Autori i producenti tog filma, livanjska braća Mamuza – režiser i producent Marin te scenarist, producent i glavni glumac Luka – uspjeli su ga proizvesti za 350 tisuća eura. Iznos je to gotovo šokantno malen u kontekstu organizirane kinematografije, a jako velik u kontekstu one nesistemske. No tko su uopće braća Mamuza i koji su konačni kvalitativni dometi njihova nesvakidašnjeg pothvata?
Marin i Luka Mamuza prvotno su privukli pažnju humornim videozapisima na YouTubeu, a potom 2022. igranom žanrovskom petodijelnom TV-serijom "Balkanika", također plasiranom na internetu, čija je pilot-epizoda na YouTubeu dosad skupila oko milijun i pol pregleda. Glavni likovi serije, sitni livanjski kriminalci Struja i Bakar, koje su dostatno uvjerljivo utjelovili naturščici Luka Mamuza i Ivan Šagolj, nositelji su radnje i u filmu "Balkanika: Tamna strana", projekta pokrenutog nakon odličnog prijema nizanke.
U film su prebačeni i dva glavna ženska lika, Sirijka Layla u limitiranoj izvedbi Ane Popović (također naturščica) te Splićanka Dora, koju jako dobro igra profesionalna glumica Ana Uršula Najev (najpoznatija iz sapunice "Kumovi"), kao i par muških sidekickova te opaki kriminalni boss, a od većih glumačkih faca Slaven Knezović kao bitan kriminalac, te je pridodan Goran Grgić kao aspirant na mjesto glavnog kriminalca.
Također, ponovo je (korektno izvedenu) cameo rolu dobio kontroverzni poduzetnik Mate Rimac. Ono što je serijom navješteno, a to je da je riječ o proizvodu koji itekako nadmašuje granice amaterizma, premda od njega nije sasvim imun, filmom je potvrđeno.
"Balkanika: Tamna strana" želi i uspijeva biti svojevrsna varijanta precijenjenog akcijsko-kriminalnog filmskog diptiha i TV-serije "Južni vetar" Miloša Avramovića, s elementima filma "Divljaci" Darija Lonjaka (motiv islamističkih terorista), no dok su te proizvode radili profesionalci u profesionalnim uvjetima unutar sistema, braća Mamuza – dakle, amateri – slične kvalitativne dosege ostvaruju izvan sustava, što njihov uradak čini kudikamo impresivnijim.
"Balkanika: Tamna strana" kakvoćom je korektan film koji kontekstualno fascinira smjelošću složene i dobro vođene naracije s više fabularnih nizova i mnoštvom likova (montažu potpisuje iskusni profesionalac Ivan Živalj), režija je kompetentna (s izuzetkom, srećom rijetkih, akcijskih scena), fotografija mladog Hrvoja Bazine ("Zagrebački ekvinocij") kontekstualno atraktivna, a gluma brojnog ansambla korektna do izrazito solidna. Tražiti više od tako zahtjevno postavljenog filma ostvarenog izvan sistema, s autorima neprofesionalcima, bilo bi pretjerano i zapravo bezobrazno.
