Nobel je stigao s bodi hororom, na valu s filmskim laureatima Kana. U rujnu se u kinima gledala "Supstanca", u kojoj Demi Mur porađa svoju medijsku dvojnicu, u listopadu su Šveđani rekli: dobitnica Nobelove nagrade za književnost za 2024. je južnokorejska spisateljica Han Kang. Nije to slučajna ni sasvim proizvoljna poveznica. Film je posljednjih godina okupiran fenomenom tijela u postmodernom, postindustrijskom, postfizičkom društvu, ali ni književnost ne zaostaje s tematiziranjem tijela u suvremenim medijskim i biološkim transformacijama. U vijesti o laureatkinji isticalo se kako je riječ o ženi i Azijki, prvoj Korejki kojoj je dodijeljena Nobelova nagrada. Ali već u prvim rečenicama Akademijinog obrazloženja istaknuto je kako autorica ima "jedinstvenu svijest o vezama između tijela i duše, živih i mrtvih".
"Ljudska djela" možemo čitati kao autobiografski roman Havijera Serkasa, "Vegetarijanku" se gleda kao film Žulije Dikorno ili Korali Farže. "Ljudska djela" imaju naglašeni element bodi horora, a "Vegetarijanka" je u žanrovskom smislu bodi horor
Ovako u romanu "Ljudska djela" (2014., prvo hrvatsko izdanje 2019.) u prijevodu Mirne Čubranić s engleskog čitamo tu "jedinstvenu svijest". Kang opisuje raspadajuće tijelo mlade djevojke: "Kad si ga prvi puta vidio, u njemu se još uvijek mogla prepoznati sitna djevojka od dvadesetak godina; sad se njezino tijelo u raspadanju napuhnulo do veličine odraslog muškarca. Svaki put kad odmakneš pokrov da je vidi netko tko je došao naći kćerku ili mlađu sestru, zaprepasti te brzina kojom njezino tijelo trune... Nožni prsti s pomno uređenim noktima isprva su bili nedirnuti, bez vanjskih ozljeda, ali kako je vrijeme prolazilo, nabrekli su kao debeli gomolji đumbira i pritom pocrnjeli. Plisirana suknja s uzorkom kapi vode, koja joj je prije dosezala do goljenica, sad joj više ne pokriva ni natečena koljena."
Godine 1980. u Kvangdžuu vojna hunta je u krvi ugušila demokratske prosvjede. Dio tijela stradalih vojska je uklonila s ulica, a dio su građani sklonili u Pokrajinski ured. Dječak iz prvog poglavlja "Ljudskih djela" dolazi u improviziranu mrtvačnicu tražeći svog prijatelja, da bi sljedeće dane, do ponovne intervencije vojske, volontirao kao sprovodnik među leševima. Mrtvačnica je polazna točka "Ljudskih djela".
Tu počinje priča o raspadajućim tijelima, umirućim tijela, mučenim tijelima, o nasilju prema mladom tijelu, nasilju prema ženskom tijelu, o sjećanju. "Je li moguće posvjedočiti da su mi opetovano gurali drveno, trideset centimetara dugo ravnalo u vaginu, do same stražnje stijenke maternice? Da su mi kundakom puške batinali grlić?", prisjeća se jedna prosvjednica: "Da imam osjećaj da mi užareno željezo prži kožu čak i kad... nečiji pogled ljeti samo nehajno klizne uz moje noge?"
Nakon čitanja dvaju prijevoda njenih romana upitnika oko Kang je više, a ne manje
Han Kang rođena je u Kvangdžuu 1970. godine. U vrijeme svibanjske demokratske pobune devet joj je godina, obitelj joj se upravo iz Kvangdžua preselila u predgrađe Seula. Han po cijele dane s braćom igra "pet u nizu" ili zatvorena u sobi čita sve što joj padne pod ruku; kuhinjski poslovi za devetogodišnjakinju tada uključuju ljuštenje češnjaka i rezanje glava inćuna. U obiteljsku kuću u Kvangdžuu uselila se obitelj s tri sina. Prigradnju uz kuću novi vlasnici iznajmljuju bratu i sestri tinejdžerima.
Vijesti brzo stižu do Seula: u gušenju pobune vojska ubija troje djece iz lokalne niže srednje škole, uključujući dvojicu dječaka iz kuće Han Kang. Han o tome saznaje prisluškujući odrasle, listajući knjižicu s fotografijama ubijenih koju roditelji sakrivaju od nje. Na jednoj fotografiji lice je mlade žene, rasječeno bajunetom... Ako dosad i nismo imali cjelovitu sliku romana, sada je ona ovdje. Osobno i autobiografsko dolazi na kraju. Ono što bi zapadni pisci kao potvrdu autentičnosti stavili na početak, u prvo ili drugo poglavlje, Han ostavlja za kraj, za posljednje poglavlje.
U "Ljudskim djelima" pobuna je politička, a posljedice su fizičke. U "Vegetarijanki" (2007., prvo hrvatsko izdanje 2018.) i sama je pobuna fizička. "Ljudska djela" možemo čitati kao autobiografski roman Havijera Serkasa, "Vegetarijanku" se gleda kao film Žulije Dikorno ("Titan", "Sirovo") ili Korali Farže ("Supstanca", "Osveta"). "Ljudska djela" imaju naglašeni element bodi horora, a "Vegetarijanka" je u žanrovskom smislu bodi horor. Mlada supruga prestala je jesti meso i namirnice životinjskog porijekla. Počevši od njenog muža pa do majke i oca, to stvara tektonske poremećaje u obitelji. "Kako, zaboga, može biti tako sebična?" pita se hladni i distancirani suprug. "Zurio sam u njezine oborene oči, u hladnokrvan izraz njezina lica. Sama pomisao da ona ima i ovu stranu, da može sebično činiti što joj je volja, zaprepastila me je. Tko bi pomislio da može biti toliko nerazumna?"
Otac mladu ženu pokušava vratiti na pravi put šamarima, suprug silovanjima. Šogor, amaterski videoumjetnik, fasciniran je mongolskom pjegom, plavim biljegom koji je otkrio na desnom guzu šogorice. Autoriteti kažu: to je vegetarijanstvo, anoreksija, shizofrenija, pothranjenost; šogor kaže oslikajmo golo tijelo šarenim cvjetovima i snimimo pornić. Brak, obitelj, društvo, umjetnost, medicina... svi se uključuju u slamanje luđakinje, odmetnice i pacijentice. Mlada žena ima drugačiju sliku: vidi sebe kako stoji na rukama, iz tijela joj raste lišće, iz širom razdvojenih prepona cvjeta cvijeće.
"Titan" Žulije Dikorno je u Kanu osvojio Zlatnu palmu, "Supstanca" Korali Farže nagradu za scenarij; "Ljudska djela" dobila su talijansku književnu nagradu Malaparte, "Vegetarijanka" međunarodnog Men Bukera. I sve to ima smisla. Nobel je sjeo tamo gdje su sjele i neke od najuglednijih filmskih i književnih nagrada. "Vegetarijanka" je možda formulaična u tematiziranju tijela i pobune, "Ljudska djela" su ponešto mistična rekonstrukcija Svibanjskog masakra. Nakon čitanja i jednog i drugog romana upitnika oko ovogodišnje dobitnice Nobela je više, a ne manje. Ali da, sve se savršeno uklapa. Jedna voda ulijeva se u drugu vodu, manje pritoke u veće. Han Kang je duboko unutar bifurkacija i tokova suvremenih frustracija i strahova, opresija i pobuna.
