U valu nedavnih političkih kriza i geopolitičkih preokreta – od Rumunjske i Francuske do Sirije – hrvatska javnost se nije detaljnije posvetila zbivanjima na Dalekom istoku, odnosno pokušajem državnog udara u Južnoj Koreji.
Podsjetimo, 3. prosinca 2024. predsjednik Jun Suk Jeol proglasio je izvanredno stanje, raspustio parlament i ograničio slobodu medija. Takav radikalan potez pokušao je opravdati time što je opozicijske stranke, koje u parlamentu čine većinu, optužio za "antidržavnu djelatnost" i destabilizaciju zemlje.
Za svaki slučaj, u čitavu je priču upleo i Sjevernu Koreju: ključnog aktera u svakoj kvalitetnoj teoriji zavjere na južnom dijelu Korejskog poluotoka. Opozicija, predvođena Demokratskom partijom (DPK), odmah se suprotstavila predsjedniku i nakon svega nekoliko sati na hitnoj sjednici parlamenta izglasala ukidanje izvanrednog stanja. Nekoliko zastupnika Junove stranke Snaga naroda (PPP) također je podržalo prijedlog opozicije, očigledno zatečeno samovoljom predsjednika koji je potekao iz njihovih redova.
Junov pokušaj državnog udara tako je ostao bez političke podrške, a vojska poslana na ulice glavnog grada Seoula počela se vraćati u kasarne. Demokratska partija odlučila je iskoristiti povoljan trenutak i zatražiti opoziv predsjednika. Prvo glasanje o opozivu održano 7. prosinca nije uspjelo zbog bojkota zastupnika PPP-a, koji su time srušili kvorum.
Vođa PPP-a Han Dong-Hun nadao se da će Jun dobrovoljno odstupiti, čime bi spasio stranku ponavljanja sramote iz 2016. kada je zbog korupcijskog skandala bila opozvana tadašnja predsjednica Park Gun Hje. Jun je tu ideju u konačnici odbio, a kako se u međuvremenu otkrilo da je tijekom izvanrednog stanja planirao uhapsiti i neke vodeće članove PPP-a, tako je 14. prosinca dvanaest zastupnika te stranke odlučilo podržati opoziciju prilikom drugog glasanja o opozivu.
Dvotrećinska većina je time bila postignuta, predsjednik Jun je smijenjen pod optužbom za veleizdaju, a dotadašnji premijer Han Duk So postao je vršitelj dužnosti predsjednika Južne Koreje. Ustavni sud razmotrit će postupak Junove smjene. Teoretski bi mogao poništiti smjenu i donedavnog predsjednika vratiti na dužnost. Istovremeno, državno tužiteljstvo je protiv Juna, nekoliko bivših ministara i načelnika generalštaba vojske otvorilo istragu zbog optužbi za pobunu i zloupotrebu ovlasti.
Pitanje zašto se Jun odlučio provesti državni udar zasad ostaje otvoreno. Njegova je popularnost posljednjih mjeseci drastično opadala – dobrim dijelom zbog korupcijskih skandala njegove žene Kim Kon Hi – te ga je prema anketama u studenome podržavalo jedva 17 posto birača. Činjenica da je još od svog izbora 2022. godine Jun naslijedio neprijateljski nastrojen parlament zasigurno je pripomogla njegovoj frustraciji.
Nakon što je DPK na izborima u travnju 2024. potvrdio parlamentarnu većinu, činilo se da Jun do kraja mandata neće moći u potpunosti provesti ni jedan značajan element svog političkog programa. Jun se s opozicijom sukobljavao po pitanjima unutarnje i vanjske politike. Njegov je pokušaj produljenja radnog tjedna propao zbog otpora sindikata, a suočio se i s prosvjedima u zdravstvenom sektoru.
Po pitanju vanjske politike Jun je službeno odbacio pomirljivi stav prema Sjevernoj Koreji kakav je ranije promovirao DPK – takozvanu "sunčanu politiku" – te se odlučio na daljnje vojno i političko zbližavanje s Japanom i SAD-om, formalizirano trilateralnim obrambenim paktom u kolovozu 2023. Pokušaj državnog udara stoga treba sagledavati i sa šireg geopolitičkog stanovišta.
S porastom tenzija u Istočnoj Aziji i sve naglašenijim sukobom između Kine i SAD-a pitanje pozicioniranja Južne Koreje ponovno je počelo dobivati na važnosti. S obzirom na dugu povijest državnih udara i vojno-diktatorskih režima u Južnoj Koreji tijekom hladnoga rata, teško je sa sigurnošću reći je li Junov nesuđeni prevrat bio atavizam prošlih vremena ili glasnik novih previranja na Korejskom poluotoku.
