Kad je sport u pitanju, najbolje sude oni koje se ne primijeti, o kojima se ne priča. Muk koji prati suđenje znak je da je posao obavljen dobro. Pa ipak, nekad valja oko suđenja dignuti malo buke, ne zbog problematičnih sudačkih poteza (što je standardan motivator), nego zbog upitnosti toga kako i tko sudac postaje.
Put žena u sportskoj sudačkoj profesiji bio je trnovit i dugačak. Georgina Clark bila je prva žena koja je sudila žensko finale Wimbledona, meč između Chris Evert i Martine Navratilove 1984. godine. Trideset i sedam godina nakon Clark, u ovogodišnjem muškom finalu Wimbledona još je jedna žena ostavila trajan trag. Dok je Novak Đoković ispisivao povijest osvajajući treći uzastopni Wimbledon i 20. Grand Slam titulu, ispisivala ju je i 43-godišnja Zagrepčanka Marija Čičak. Čičak je postala prva žena u povijesti tenisa koja je sudila muško finale Wimbledona.
Suđenje muškog finala nije došlo tek tako – Čičak iza sebe ima ogromno iskustvo, ovo joj je bio 15. Wimbledon, a ranije je sudila finala US Opena i Wimbledona za tenisačice. 2018. godine sudila je i muško polufinale između Kevina Andersona i Johna Isnera, što je bio treći najduži meč u povijesti tenisa. Čičak je za WTA ispričala kako je i sama u mladosti intenzivno igrala tenis. S osamnaest godina prestala je igrati kako bi se mogla fokusirati na studiranje. Nije joj bilo lako baviti se sportskom karijerom i istodobno studirati, a tenis je bio i ostao izuzetno skup sport. U intervjuima ističe da se nada da će na mečevima početi suditi više žena i to na najvišim pozicijama. "To se mora dogoditi, jer smo tako i mi došle ovdje", poručila je lani u intervjuu za WTA.
Jasno joj je da je do uspjeha išla putem koji su godinama utabavale druge žene. 2007. godine Francuskinja Sandra de Jenken postala je prva žena koja je sudila muško finale Grand Slam turnira, kad je sudila na Australian Openu i Roland Garrosu. 2015. godine Eva Asderaki-Moore postala je prva žena koja je sudila muško finale US Opena, kada je sudila meč između Novaka Đokovića i Rogera Federera. Još jedno muško finale US Opena sudila je Alison Hughes iz Velike Britanije 2018., a Šveđanka Louise Azemar Engzell 2020. godine. Ove godine muško finale Roland Garrosa sudila je Francuskinja Aurélie Tourte.
Nisu samo u tenisu posljednjih godina zabilježeni povijesni momenti za sutkinje. Početkom ove godine Sarah Thomas ušla je u povijest NFL-a kao prva sutkinja ikad u Super Bowlu. Rebecca Welch postala je prva žena imenovana da sudi utakmicu u Engleskoj nogometnoj ligi. Nakon više od desetljeća karijere i kao najbolje rangirana sutkinja u engleskom nogometu, Welch je sudila susret u Drugoj ligi između Harrogate Towna i Port Valea.
Lani je Francuskinja Stephanie Frappart ušla u povijest postavši prva žena koja je sudila mušku utakmicu UEFA-ine Lige prvaka, susret u kojem je Juventus pobijedio Dinamo Kijev. Prošle jeseni u penziju je otišla legendarna Bibiana Steinhaus-Webb, prva žena koja je sudila u njemačkom muškom nogometu i godinama bila dio sudačke postave u Bundesligi. Steinhaus-Webb suđenju je bila posvećena od petnaeste godine života, ali je unatoč tome do kraja karijere trpjela seksističke komentare na terenu.
Hrvatska je svoj povijesni trenutak imala 2015. godine, na utakmici između Lokomotive i Osijeka, koja će ostati zabilježena kao prva u povijesti HNL-a u kojoj je u sudačkoj postavi bila žena. Sanja Rođak Karšić stajala je tada kao linijska sutkinja na istočnoj strani terena u Kranjčevićevoj.
Tekst je izvorno objavljen u mjesečnom prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma
