Socijalizam je za sport bio najsjajnije razdoblje hrvatske povijesti, izjavio je profesor povijesti sporta na Kineziološkom fakultetu (KIF) u Zagrebu Zrinko Čustonja u emisiji Vide TV Kontrapovijest s Hrvojem Klasićem, koju možete gledati na ovoj poveznici.
Svoju je tvrdnju Čustonja argumentirao podatkom da je poslije Drugoga svjetskog rata u cijeloj Jugoslaviji izbrojano oko sedamdeset sportskih objekata. “Dvadesetak godina kasnije, samo u Hrvatskoj bilo ih je između 700 i 800. Bio je to enorman rast sportske infrastrukture, iza kojega stoji ogromna količina novca. I danas baštinimo mnogo iz tog razdoblja. Sport nikada nije bio snažnije podržavan nego od 1945. do 1990., i nikada politika nije jače uzela sport u svoje krilo. Novca je bilo doslovno koliko hoćete: na kraju nisu znali što bi s njim, pa su kupovali stanove i dijelili ih dužnosnicima i sportašima”, ispričao je Čustonja.
Početkom devedesetih, kazao je, “sport je bio sjajan alat političarima za buđenje nacionalne svijesti i za potvrđivanje Hrvatske kao nacije koja vrijedi i može postići sportske uspjehe. U tom je smislu odigrao izrazito povoljnu ulogu. S druge strane, u kontekstu promjene imena 'Dinamo' u 'Croatia', politička intervencija u sport doživljena je izrazito negativno”, kazao je Čustonja, koji je i o nastanku splitskog Hajduka te o atraktivnosti vaterpola u Dubrovniku i košarke u Zadru govorio u kontekstu hrvatskog nacionalnog otpora talijanskom diktatu prije Drugoga svjetskog rata.
“Jedna je od najodržavanijih floskula povijesti da sport nema veze s politikom. Upravo obrnuto, politika je otac i majka sporta: ona ga je stvorila. Moderni sport stvoren je u 17. i 18. stoljeću u Engleskoj, a razvio se zbog želje da se preko sporta ostvaruju politički ciljevi i ideje. Sport je i danas u svakom segmentu duboko prožet politikom, naročito u Hrvatskoj”, ustvrdio je Čustonja.
S Hrvojem Klasićem Čustonja je podrobnije razgovarao o olimpijskom pokretu od Olimpijskih igara u antici do danas, iznijevši podatak da je nošenje olimpijskog plamena na suvremenim igrama uvedeno na Olimpijadi 1936. u Berlinu, u nacističkoj Njemačkoj, a te je godine olimpijski plamen prošao i kroz Zagreb.
Čustonja je govorio i o sportskome srazu komunizma i parlamentarne demokracije, rekavši kako je Titova Jugoslavija i na tom području odabrala vlastiti put: za razliku od SSSR-a, koji je 1948. bojkotirao Olimpijske igre zbog uvjerenja da je sport “proizvod trulog kapitalizma”, Jugoslavija i Mađarska već 1948. nastupaju na Olimpijadi. Četiri godine kasnije svjetskom sportskom natjecanju priključuje se i SSSR, i vrlo brzo počinje dominirati. “Fascinantno je i neosporivo da je komunizam u svemu izgubio bitku sa Zapadom, osim u sportu. U sportu su bili toliko suvereni i jaki da je Zapad počeo proizvoditi doping kako bi odgovorio na sovjetsku superiornost”, objasnio je, među ostalim, Zrinko Čustonja.
