Broj radnika i radnica umrlih na radu u Hrvatskoj raste od 2017. godine, a nedavno izvješće Državnog inspektorata o ozljedama na radu pokazuje da je lani na radnom mjestu stradala 801 osoba. U 42 posto slučajeva uzrok nesreće bio je povezan s radom protivnim pravilima zaštite na radu ili manjkom primjene pravila zaštite na radu. Ponajviše je to prisutno u sektoru građevine, gdje trećinu radnika čine stranci.

- Zaštita na radu varira od poslodavca do poslodavca, od vrlo dobrih primjera do onih kod kojih se radovi svakodnevno izvode u uvjetima opasnim po život. To dokazuje i činjenica da se broj ozljeda na radu znatno povećao u posljednje dvije godine. Poslodavci koji ne ulažu u zaštitu na radu, ni u edukaciju ni u opremu, vode se kratkoročnim uštedama u rashodima i većim profitom - govori nam Domagoj Ferdebar, glavni tajnik Sindikata graditeljstva Hrvatske (SGH).

On tvrdi kako poslodavci često iskorištavaju neupućenost stranih radnika u vezi zaštite na radu, ali i drugih radnih pitanja.

- Kretanje, boravak i uvjeti rada stranaca, uključujući strance iz trećih zemalja, uređeni su posebnim zakonima koji, što se tiče njihovih prava i obveza iz radnih odnosa, upućuju na primjenu kolektivnih ugovora. S obzirom na to da broj stranih radnika u Hrvatskoj raste, posebno u sektorima graditeljstva, turizma i usluga, pozitivno je što se sektorski kolektivni ugovori trebaju primjenjivati i na strance. Međutim, to često ostaje samo na papiru jer strani radnici nisu upoznati sa svojim pravima pa bivaju zakinuti - dodaje.

Ističe kako je u samom procesu zapošljavanja stranih radnika u građevinarstvu, osim prethodne edukacije iz područja zaštite na radu, prije svega važno znanje o minimalnim iznosima plaća po složenosti poslova i drugim materijalnim pravima koja im pripadaju prema važećem granskom kolektivnom ugovoru.

- U praksi vrlo često brojni radnici, pa čak i svi zaposleni ako se radi o manjem poslodavcu, nisu uopće educirani i uz to su prijavljeni samo na minimalnu plaću u iznosu od 4.250 kuna bruto. Rade samo za taj iznos, dok neki primaju dio plaće ili neoporezive dodatke u pravilu na ruke. To je vidljivo i iz statističkih podataka o plaći. Naime, prosječna plaća u građevinarstvu niža je 20 posto u odnosu na prosječnu plaću u Hrvatskoj - navodi Ferdebar.

Dotičemo se i brojnih izazova pred kojima su sindikati, na koje nije imun ni SGH. Tehnološke, ekonomske i zakonske promjene utječu na strukturu i definiciju rada, pa i na potencijal radničkog organiziranja i zastupanja. Opadanje broja radnih mjesta u proizvodnji, porast nestandardnih i fleksibilnih oblika rada, deregulacija zapošljavanja, ograničavanje i kršenje prava sindikata – sve to dovodi do pada sindikalnog članstva u većini zemalja svijeta, pa tako i u Hrvatskoj.

- Kod velikog broja radnika u privatnom sektoru prisutan je strah jer neki gazde i direktori zabranjuju djelovanje sindikata, a vlada i mišljenje da se na taj način nemoguće izboriti za bolje uvjete rada. Osim toga, prava ugovorena kolektivnim ugovorima radnici doživljavaju kao zakonska prava koja im osigurava država. Korištenje jednake razine prava bez obveze participacije u plaćanju neke vrste doprinosa za ugovorene povoljnosti u kolektivnom ugovoru također doprinosi nedostatku svijesti o važnosti sindikalnog organiziranja, kolektivnog pregovaranja i razvijanja solidarnosti među radnicima - objašnjava sindikalist.

Dodaje kako učenici izlaze iz srednjih škola ili fakulteta pripremljeni za određenu struku, ali u potpunosti nepripremljeni za tržište rada.

- Mladim radnicima nedostaju informacije o tome na što paziti kada potpisuju ugovore o radu, kome se obratiti za pomoć, postoji li u njihovom sektoru već uređen sustav plaća itd. Građani sindikate godinama percipiraju kroz izjave na TV-u, najčešće komentare na neku aktualnu temu, umjesto kroz informiranje o rezultatima kolektivnih pregovora i drugih svakodnevnih aktivnosti koje se odvijaju radi zaštite prava i interesa radnika - ističe Ferdebar.

 

Ovo je treći od pet tekstova posvećenih analizi nacrta novog ZOR-a. Drugi tekst pročitajte na ovom linku.