U prvih pet mjeseci ove godine obim građevinskih radova u Hrvatskoj porastao je za skoro pet posto u odnosu na isto razdoblje lani. Bruji udarnički na gradilištima diljem Zagreba u žiži ljeta, na toplinskom asfaltnom žalu bauštelski ten je postojan. Usudite li se šetati gradom u periodu najgore vrućine, od 11 do 15 sati, kada se savjetuje opće izbjegavanje boravka na otvorenom, na ulicama možda nećete sresti nikoga – osim građevinskih radnika. Ćirnete li stanje na skelama od Rudeša do Dubrave, primijetit ćete da su dio standardne radničke opreme zaleđene boce vode koje su noćile u škrinji, ručnici, rezervne majice, lagana hrana. Ponegdje se nađe i suncobran, primjerice na platformi dizalice u Bužanovoj ulici, gdje radnici rade na obnovi fasade nebodera.
- Ne možemo se u ovakvim slučajevima oslanjati na inspekcije i prijave radnika. Tu stvari ne stoje dobro zato što naše zakonodavstvo nema propisane minimalne zahtjeve oko rada na otvorenom na visokim temperaturama. Mi u našim kolektivnim ugovorima imamo ugovoreno da radnici za rad na temperaturama višim od 30 stupnjeva moraju biti plaćeni pet posto više. Taj dodatak na plaću rijetko se provodi u praksi. Naravno, ta mjera nije dovoljna jer se ne odnosi na zaštitu zdravlja radnika, a problem je i što se radi o temperaturi mjerenoj u hladu - govori za Novosti Domagoj Ferdebar, tajnik Sindikata graditeljstva Hrvatske (SGH).
Duža izloženost radu na visokim temperaturama u najmanju ruku povećava vjerojatnost toplinskih grčeva i iscrpljenosti, a u najgorem slučaju može značiti ozbiljan toplotni stres i srčani udar. U Kataru, gdje je najmanje 6.500 radnika umrlo otkad je Katar osvojio prava domaćina Svjetskog nogometnog prvenstva, mnogi su radnici umrli upravo zbog toplotnog stresa. Ubilo ih je sunce dok su gradili (u) nebesa za druge. Trebalo je proći čitavo desetljeće radničkih stradanja da bi katarske vlasti lani napokon donijele zakon kojim je zabranjen rad u periodu između 10 i 15,30 sati, od lipnja do rujna. Usto, neovisno o periodu dana, rad se mora obustaviti ako temperature na radnom mjestu premašuju 32,1 stupanj.
Kako ljeta postaju sve gora (citirajmo mem Homera Simpsona, koji tješi sina Barta koji se žali na najvruće ljeto ikad: "Ovo je najhladnije ljeto ostatka tvog života."), Ferdebar ističe da među članstvom SGH-a sve češće otvaraju tu temu.
- Cilj nam je da prema poslodavcima idemo s prijedlogom oko toga kada prekinuti rad ili napraviti neku aktivnost koja će spriječiti moguće štetne posljedice za radnika. Trebalo bi ili raditi duže pauze ili organizirati kraće radno vrijeme, pružiti više mjesta i načina za okrepu radnika itd. Ondje gdje su ljudi sindikalno organizirani već smo uspijevali promijeniti neke stvari, kroz kolektivne ugovore na kućnoj razini. Uveli smo sada u par kolektivnih ugovora i promjenu oko mjerenja temperature, da se ne gleda ona u hladu, nego toplinsko opterećenje mjereno kubnim indeksom. U zadnje dvije godine u jednoj firmi koja je radila na istarskom ipsilonu osigurali smo klimatizirane kontejnere, toplu i hladnu vodu i nadstrešnice na gradilištu, a u početku je situacija bila takva da su radnici jeli u podne na kamenu - kaže Ferdebar.
Sredinom ovoga mjeseca SGH i Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) potpisali su četvrte izmjene i dopune Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (KUG). U novom KUG-u plaće su za narednih godinu dana povećane i ugovorene u 11 grupa u rasponu od 5.100 do 15.000 kuna, a povećana je i prigodna nagrada te dnevnice za rad na terenu. Pomaci po pitanju rada na visokim temperaturama još uvijek su na čekanju, ali je želja SGH-a da se i u tome ide prema promjenama na razini čitavog sektora. Naš sugovornik napominje kako takav pomak spada u osnove zaštite na radu, ali još uvijek nije tako percipiran.
- Vidio sam ovih dana da su kolege iz sindikata graditeljstva u Austriji napravili aplikaciju koja poslodavcima i radnicima javlja kada su vremenski uvjeti u određenoj pokrajini takvi da bi trebalo prekinuti rad. Uskoro imam sastanak s njima pa će to svakako biti jedna od tema, da vidimo kako funkcionira i možemo li u tom smjeru ići u Hrvatskoj - ističe Ferdebar.
Prije tri godine objavljeno je izvješće Međunarodne organizacije rada (MOR), u kojem je istaknuto kako bi sve veće vrućine uzrokovane klimatskim promjenama mogle dovesti do gubitka oko 80 milijuna radnih mjesta s punim radnim vremenom do 2030. godine, a pritom bi najteže pogođene bile siromašne zemlje i najsiromašniji radnici i radnice. Na globalnoj razini najviše će biti pogođen poljoprivredni sektor, u kojem radi 940 milijuna radnica i radnika, a nakon njega slijedi građevinski sektor. U oba je izrazito prisutan rad na otvorenom.
Kada je riječ o poljoprivredi, od 1960-ih u SAD-u je kao glavni razlog ugroženosti zdravlja radnika spominjana izloženost pesticidima, ali s vremenom je toplinski stres nadmašio pesticide kao najdirektnija smrtonosna opasnost za radnike na poljima. Lani je, nakon smrti mladog migrantskog radnika Camare Fantamadija u Brindisiju, talijanska regija Apulija zabranila poljoprivredne radove tijekom najtoplijih sati u danu. U zemljama koje su odlučile zakonski regulirati i ograničiti rad tijekom najvećih vrućina do takvih je promjena uglavnom dolazilo tek kada su radnici počeli (masovno) umirati.
Na tom nam se tragu važno osvrnuti i na novi izvještaj Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) o broju ozljeda na radu i profesionalnih bolesti u lanjskoj godini. Lani su prijavljene 15.682 ozljede na radu, tisuću više nego 2020. godine, od kojih je u HZZO-u priznato 12.645 (u odnosu na 11.877 njih 2020. godine). Profesionalnih je bolesti prijavljeno 2.400, u odnosu na 658 prijavljenih u 2020. godini, a priznato ih je 1.536 (2020. priznato ih je 467). Iz godine u godinu u Hrvatskoj raste broj profesionalnih bolesti i ozljeda na radu, a po friškoj statistici na poslu se svakoga dana ozlijedi 34 radnika i radnica. Takve su ozljede posebno učestale u građevinskom sektoru, pa će mnogima prva asocijacija na tu temu biti slika radnika koji pada se skele.
- Čujemo često da do čestih ozljeda na radu dolazi zbog neodgovornog ponašanja radnika. Poslodavci kažu da rade sve što mogu, ali ih radnici ne slušaju. To nije tako. SGH surađuje s poslodavcima koji odlično provode zaštitu na radu, takvi nemaju problema s time da ih radnici ne slušaju. U industriji građevinskog materijala imamo primjere pozitivne prakse, mnoge cementare već duži period, u nekim slučajevima više godina, nisu imale nijednu ozljedu na radu. Dakle, propusti u vezi zaštite na radu u pravilu nikad nisu stvar krivice radnika, nego poslodavca. Primjerice, u Hrvatskoj na prste jedne ruke možete nabrojati pravilno označena gradilišta, na kojima je jasno gdje se tko smije kretati. Dok se takve stvari toleriraju, statistike će biti poražavajuće, a životi radnika ugroženi - zaključuje Ferdebar.
Bilo da se radi o zaštiti od pada, štetnih kemikalija ili pak sunca, radnicima se loše piše dokle god su odluke o njihovom životu račun koji se svodi tek kada masa njih pomre.
