Novac je u posljednje vrijeme, tvrde upućeni, postao vrlo rijetka, pa tako i skupa roba. "Skupoća novca najviše se očituje u kamatnjaku. Za novac se danas plaća 20, 30, pa i više postotaka. Jasno je također da se to ogleda i na cijenama: potreba za velikom zaradom sili prodavače da robu prodaju još skuplje, jer samo tako mogu vezati kraj s krajem. Nestašica novca dakle direktno prouzrokuje skupoću i vrtoglavi rast cijena. To pak baca u zdvojnost kupce… Dok mi u opticaju imamo 300 milijuna dinara u zlatu, dotle mala Švicarska ima oko 900 milijuna franaka."
Peta je godišnjica proboja Solunskog fronta koji je, kako se piše, "toliko obezglavio neprijatelja da su ga naše i savezničke trupe mogle progoniti kao u bitci kod Jene, 1806. godine, kad je Napoleon na sličan način razbio i razjurio Nijemce… Postoji uvjerenje da su saveznici kod Soluna imali mnogo veću koncentraciju vojne sile i da je to bilo odlučujuće u proboju.
Međutim, sada se zna da nije bilo tako: imali su 264 bataljuna, 1371 top, 1863 mitraljeza i 50 eskadrona konjice, te kao potporu 55 bataljuna srpske vojske i dobrovoljaca. U isto vrijeme Bugari i Nijemci imali su na istom mjestu 279 bataljuna, 1176 topova, 1803 mitraljeza i, što je jako važno, 80 aeroplana. Međutim, neprijateljska vojska bila je raspoređena u jednoj liniji, već pomalo razbijena i bez morala…
Prve su u proboj krenule srpske jedinice, čvrsto zadržavši svoje položaje, a za njima Francuzi i Englezi. Srpske trupe su i osvojile prve pozicije, što je bilo presudno u daljnjem razvoju bitke…" podsjeća se u tekstu uz petu godišnjicu jedne od najvažnijih bitaka Velikog rata.
Talijanski fašisti i riječki talijanaši proslavili su četvrtu godišnjicu D'Annunzijeva dolaska iz Venecije u Rijeku. Tim povodom novine su objavile neobičnu priču koja u sasvim drugom svjetlu prikazuje tu famoznu "la marcia di Ronchi" pod kojom se obično podrazumijeva taj D'Annunzijev osvajački pohod.
"Na Rijeci je za vrijeme okupacije s talijanskim četama bio i major Reine, hrabri i pobjedonosni osvajač – ljepših Riječanki! Za Reinovo oko zapela je i jedna riječka krasotica – koja, uzgred rečeno, danas živi u Opatiji – koja se međutim nije dala osvojiti. Pošto je u neko doba talijanskim četama i samom majoru Reini bilo od saveznika i nadređenih naređeno da napuste Rijeku, oni su to i učinili i stacionirali se u mjestu Ronchi. Cijelo vrijeme major Reina žalio je za svojom krasoticom i slao joj ljubavne poruke.
U jednom trenutku i ona je njemu uzvratila porukom, ali samo jednom jedinom: u Ronchi je poslala preko jedne svoje poznanice omotnicu, a u omotnici uvojak svoje kose i kratku poruku: 'Dođi da ga uzmeš!' Major je istog trena podigao svoje čete i naredio marš na Rijeku ili – 'la marcia di Ronchi'. Ali u Rijeku nije ušao, jer se plašio posljedica. Umjesto njega to je nakon kratkog vremena učinio D'Annunzio, proglasivši sebe herojem, a majora i njegove čete – vojnim dezerterima.."
