"U Srbiji, a naročito u Beogradu, zovu sve nas ovamo, koji smo preko Drine, Save i Dunava, "prečanima". Mi svi, dakle, koji smo nekada bili pod austro-ugarskom  monarhijom, a to je dvije trećine naše današnje države, mi smo za Srbijance, Beograđane, "prečani", a naši su krajevi "prečanski".

Ti su krajevi gospodarski i kulturno razvijeniji od Srbije. Naše su banke veće od beogradskih, naša je industrija jača od srbijanske, naše su škole potpunije, našim gradovima se bolje upravlja, u našim je općinama veći red, naši su činovnici obrazovaniji, a naši trgovci i obrtnici solidniji od srbijanskih. I naš je seljak napredniji gospodar od srbijanskog.

Sve to vrijedi, naravno, kao pravilo, samo uglavnom, jer ima tu iznimaka i na jednoj i na drugoj strani. To što su "prečani" i "prečanski" krajevi napredniji od Srbijanaca i Srbije nije sve baš i samo naša zasluga. Ako želimo da budemo pravedni prema sebi i prema drugima, moramo priznati da smo mi, "prečani", živjeli u povoljnijim i lakšim prilikama od Srbijanaca, pa da smo se zato i mogli gospodarski i kulturno lakše i više razviti od njih.

Austro-ugarska vlast bila je svakakva i ona nas je, u nacionalnom pogledu, gnječila, ali je opet – već zbog svoje koristi – gradila kod nas i ceste, i željeznice, i škole, brinući se da podigne gospodarstvo i nastojala da nam odgoji spremne činovnike. I dok smo se mi, "prečani", ovako mirno razvijali, Srbija je prolazila teške unutarnje trzavice pod Obrenovićima, a kasnije se spremala za ratove, koje je vodila već od 1912. godine i za se i za nas.

Za vrijeme velikog, svjetskog rata, Srbija je dopala ropstva, izgubila je u bitkama najbolji dio svoje inteligencije i sva je opustošena od mađarskih, njemačkih i bugarskih vojski, dok su naši, "prečanski" krajevi, ostali pošteđeni od svega toga zla. Treba, dakle, da priznamo da nije samo naša zasluga što smo mi, u "prečanskim" krajevima, gospodarski i kulturno razvijeniji i napredniji od Srbijanaca, već je to i zasluga povoljnih okolnosti…

No, ako smo mi "prečani" napredniji od Srbijanaca gospodarski i kulturno, oni su jači od nas u politici. Mi tu vidimo Nikolu Pašića, Stojana Protića, Ljubu Jovanovića, Voju Marinkovića, a svi se još sjećamo Milorada Draškovića, Draže Pavlovića, Koste Stojanovića – sve sami jaki politički ljudi iz male Srbije. A koga smo mi "prečani" izbacili na političku površinu. Stjepana Radića i Svetozara Pribićevića. I nikoga više…

Svetozar Pribićević je stvorio je demokratsku stranku i dao joj značenje velike državne stranke, raširene po svim krajevima naše države, a to je, bez sumnje, velika politička ideja. A Stjepan Radić ne zna što bi s tom svojom velikom političkom snagom. I umjesto da je upotrebi u korist naroda i države on pravi bedastoće, igra se "predsjednika republike", piše šumaste članke po našim i stranim novinama u kojima prijeti državi i drži luckaste govore u kojima grdi kralja i kraljicu…

To je evo dokaz da su Srbijanci politički zreliji, jači i bolji političari od nas "prečana" i Hrvata i Srba…“ pišu uz ostalo zagrebačke Novosti u svojem velikom uvodniku u kojem je još i podnaslov: "Kakvi smo mi, a kakvi su oni?"