Pred velikim brojem zainteresiranih u Institutu Ivo Pilar u Zagrebu 5. decembra predstavljena je knjiga Tvrtka Božića "Otok Krk za vrijeme Prvog svjetskog rata" u izdanju Udruge antifašističkih boraca i antifašista (UABA) otoka Krka. Kako je navedeno, ovo je prva opsežna studija koja govori o životu stanovnika tog otoka za vrijeme Prvog svjetskog rata, i odmah nakon njega kad je Krk okupirala talijanska paravojska. – D'Annunzijevi arditi koje su početkom 1921. stanovnici protjerali s otoka.
- Ideja da se bavim Prvim svjetskim ratom javila se 2014. na stogodišnjicu njegovog početka. Taj rat umnogome je zaboravljen jer se Hrvatska borila na pogrešnoj strani, a onda je stradanja iz tog prekrio Drugi svjetski rat koji u mnogim glavama ni danas nije završen. Najviše me interesirala povijest svakodnevice i borba za preživljavanje Krčana. Istraživanja su trajala sedam godina. Jedan od razloga za to bila je oskudna literatura. U ratu je sudjelovalo između 1.500 i 2.000 vojno sposobnih muškaraca. Točan broj ne može se utvrditi, kao ni broj gubitaka. U jednim novinama našao sam podatak da su stanovnici Baške masovno i oduševljeno pratili svoje sinove, očeve i muževe u vojsku, dok su ih u Puntu pratili isto tako masovno, ali u suzama - kazao je Božić.
Što se tiče vojničkih porodica, žene su nosile sav teret obrade zemlje ili trgovine, dok su djeca slana da skupljaju metal za vojne potrebe. Svi su bili suočeni s velikom gladi, jer po dnevniku baščanskog župnika Mate Milovčića 2016. kiša nije padala 50 dana, a u crkvene knjige nije smio upisivati da su ljudi umirali od gladi. Uz to, na 21.159 otočana, po popisu prije rata, bio je samo jedan liječnik. Ipak, i pored nedovoljne opskrbe, cenzure pisama, rekvizicije stoke i crkvenih zvona te tjeranja ljudi da plaćaju ratne zajmove, zabilježena su samo dva slučaja socijalnog bunta. Žene iz Krka tražile su da dobiju više hrane i dobile su grah, dok su žene iz Punta za to dobile po pet dana zatvora. Uz sve bolesti, javila se i španjolska gripa zbog koje je bilo i do pet pokopa dnevno – istaknuo je autor.
Pitali smo Božića na kojim su bojištima Krčani borili i je li bilo dezertera.
- Borili su se protiv Srbije, na istočnom bojištu u Galiciji, Karpatima i Bukovini, a od 1915. i na Soči. Nemam podataka o dezerterima i zelenom kadru, ali je bilo Krčana koji su kao ratni zarobljenici bili u Rusiji i tamo se priključili Oktobarskoj revoluciji. Zbog toge je nakon njihovog povratka vladala velika bojazan, jer su sa sobom nosili socijalističke i komunističke ideje, pa su za vlasti, a prije svega za crkvu, predstavljali veliku prijetnju - kazao je.
Po riječima znanstvenice Vijolete Herman Kaurić iz Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu koja je bila recenzentica knjige, do sada se nitko tako sistematski nije bavio navedenom tematikom.
- Iako se studija odnosi na Krk, mislim da će pristup povijesnoj građi i prikaz života u tim vremenima biti zanimljiv za sva slična mjesta. Autor je napravio cjelovitu studiju života na Krku te četiri godine, prikazavši kako su živjele porodice vojnika i kako se vlast brinula za hranu. Nema puno takvih studija - rekla je Herman Kaurić.
