Tko je prvi probio Solunski front? U javnosti se, poslije šest godina, pojavio dokument, u kojem je i autentično svjedočenje rezervnog kapetana, dobrovoljca Stanoja Mihaldžića, prema kojem je upravo on zaslužan za poraz Bugara na Bezimenoj kosi, 2. rujna 1918. godine.
U dokumentu se navodi: "Za vreme proboja Solunskog fronta Stanoje Mihaldžić bio je komandir 3. čete Prvog bataljona XII. pešačkog puka koja je bila sastavljena od samih dobrovoljaca. Mihaldžić je dobio najteži zadatak – da s Bezimene kose napadne bugarsku utvrdu koja je bila solidno napravljena i udaljena samo osamdesetak metara od naših položaja. Upravo zbog toga nju se nije moglo gađati artiljerijskom paljbom, jer je bila preblizu našim položajima.
U 5 sati i 30 minuta, 2. septembra, na znak pištaljkom pukovnika Ćire Daskalovića, Mihaldžićeva hrabra četa krenula je u proboj, upala u bugarski redut, dejstvujući noževima i bombama. Sve je trajalo samo oko četiri minuta. Ovo je bio jedinstveni uspeh i primer hrabrosti i požrtvovanja. Njegova je četa prva od celokupne vojske na Solunskom frontu načela bugarske položaje i prva razbila gvozdenu kapiju za milu nam otadžbinu…
Treća četa dobrovoljca Mihaldžića već nakon kratke borbe na juriš je zauzela sva tri utvrđena bugarska položaja i time otvorila put prema Slonovom uhu, čije zauzimanje je bio i glavni zadatak cele operacije.
U ovoj borbi 3. četa je imala 11 mrtvih i 37 ranjenih. U borbi su se posebno istakli poručnici-dobrovoljci Dragiša Šolić, Vladimir Milićev i Josip Kolarić, koji su – iako ranjeni – ostali sa svojim borcima do zadnjeg časa…"
Čuvari javnog morala u Šibeniku digli su neviđenu graju, nastojeći i silom razdvojiti četiri osobe, zapravo dva bračna para. Novine to ovako slikovito opisuju: "U gradovima je degeneracija bračnih svetinja dobro poznata. Ali sada je to stiglo i u naša sela. Što se dogodilo?
U okolici Šibenika, ovih je dana ustao sav zakonski i policajni aparat da rastavi četiri osobe, odnosno dva bračna para koja su se bila smirila u svojim ljubavima. Seljaci J. B. i M. M. zamijenili su žene, razumije se, ne samo uz njihovo pristajanje, već i uz njihovo obostrano oduševljenje.
Nakon zamjene oba para nastaviše normalan život; zavoljeli su se, sporazumjeli i stvar gotova. Ali na sve to su se uzbunili moralni čistunci, želeći rastaviti nove parove, pritom ih osuđujući za skandalozno ponašanje.
Međutim, parovi su se opirali i zubima i noktima da ih se pusti na miru u njihovom novom bračnom životu. Čak su redarstveno kažnjeni sa po 14 dana zatvora, a kaznama će se, kako je rečeno, nastaviti sve dok se ne uspostavi prijašnje stanje i dok svaka žena ne zavoli svoga ranije vjenčanog muža, a svaki muž ranije vjenčanu ženu…"
Novine na kraju prenose da je "žandarmeriji strogo naređeno da neumoljivom dosljednošću poradi na njihovoj rastavi i uspostavi prijašnjeg bračnog odnosa…"
