Niti dva mjeseca od donošenja odluke o proširenju postojećeg terminala za ukapljeni plin na otoku Krku ishodovane su potrebne dozvole za taj ekološki dvojben projekt. Tako se barem da zaključiti iz godišnjeg izvještaja o radu Vlade, koji je premijer Andrej Plenković u utorak predstavio pred polupraznom sabornicom.

"Mi smo Vlada koja je okončala 40 godina akademske i stručne rasprave u energetskim krugovima – da ili ne. Rekli smo – da. Dali smo novac za to iz proračuna, dobili smo dio novca iz europskih fondova, a manji dio, 34 do 35 milijuna, riješile su javne tvrtke. I sad ga imamo. Imamo LNG koji mnoge druge zemlje nemaju. I još smo donijeli stratešku odluku da mu povećamo kapacitet, a već postoje i okolišne dozvole – za dušebrižnike i one koji su bili protiv", poručio je Plenković.

Među nizom samohvala nije naveo detalje iz prateće studije utjecaja na okoliš o kojima je ranije šutjelo i resorno ministarstvo. Na to su, o čemu smo već pisali, upozorili okolišni aktivisti koji su ispred zgrade Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja u ponedjeljak održali prosvjed.

- Energetska kriza nije izgovor za preskakanje procedura i netransparentnost. Ukoliko je nova studija u izradi ili negdje stoji u ladici, mi to ne znamo jer i ministarstvo i LNG Hrvatska odbijaju dati bilo kakve informacije. A procjena utjecaja ovakvog zahvata na okoliš itekako je u javnom interesu – izjavila je na prosvjedu Marija Mileta iz Zelene akcije.

Strateški projekt Vlade, donesen uslijed krize izazvane ratom u Ukrajini, podrazumijeva izgradnju novog plinovoda Zlobin-Bosiljevo i stopostotno povećanje terminala, čime će njegovi kapaciteti s postojećih 2,9 milijardi kubičnih metara plina porasti na 6,1 milijardu. Drugim riječima, to znači da će u Omišalj dolaziti i duplo više LNG brodova. Ranije ove godine već je uveden i pretovar plina s broda u kamione.

- Nemoguće je da sve to nema nikakav utjecaj na okoliš i klimu, a posljedično i ljude. Zelena akcija zato traži izradu nove studije koja će ići u javno savjetovanje i koja, kao obično, neće služiti samo za opravdavanje postojećeg projekta – istaknula je Mileta.

Na tom tragu su se Novosti obratile Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja na čelu s Davorom Filipovićem, tražeći da nam razjasne navedene nedoumice. Odgovorili su nam kako je odluka Vlade o povećanju kapaciteta terminala u skladu s ranije provedenim postupkom procjene utjecaja na okoliš.

"Naime, 2018. proveden je postupak procjene utjecaja na okoliš za izmjenu zahvata prihvatnog terminala i izdano je rješenje da je navedeni objekt prihvatljiv za okoliš uz primjenu mjera zaštite i programa praćenja njegovog stanja. U provedenom postupku sagledavao se utjecaj terminala na sve sastavnice okoliša za kapacitet od 8,3 milijardi kubičnih metara prirodnog plina godišnje. Stoga se planirani zahvat nalazi unutar maksimalnih kapaciteta za koje je već proveden potreban postupak procjene", stoji u dogovoru ministarstva, bez da su se ijednom riječju dotakli izgradnje novog plinovoda.

Takav potez ne iznenađuje SDP-ovu saborsku zastupnicu Mirelu Ahmetović, koja se ranije, kao načelnica Omišlja, protivila izgradnji postojeće verzije terminala.

- Sudeći po dosadašnjem modusu operandi aktualne Vlade, sudeći po kršenju zakona prilikom izgradnje i operativne faze plutajućeg LNG terminala, sudeći po derogiranju ustavne kategorije poštivanja prostornih planova jedinica lokalne samouprave i korištenja netočnih podataka prilikom izrade studije utjecaja na okoliš za plutajući terminal, ništa me od ove Vlade više ne može iznenaditi – govori Ahmetović u razgovoru za Novosti.

Još uvijek je nepoznato, dodaje ona, na koji način će se proširivati kapaciteti terminala, odnosno hoće li se udvostručiti plutajući ili će se krenuti u izgradnju kopnenoga.

- Spominje se proširenje plinovoda što je bio jedan od argumenata za odustajanje od gradnje kopnenog terminala, pa se nadam da je Vlada konačno prihvatila da je to ispravan postupak koji bi donio daleko bolju poziciju Hrvatske po pitanju energetske sigurnosti koju danas nemamo – kaže Ahmetović, koja je svojevremeno Plenkovićevu Vladu najprije prozvala zbog servilnosti naspram američkih, a kasnije i mađarskih interesa.

Ideje o projektu izgradnje LNG terminala u Hrvatskoj, naime, sežu u 1989. godinu. Projekt je ponovno reaktualiziran za vrijeme Vlade Ive Sanadera, a u međuvremenu mu je, uslijed geopolitičkog plinskog previranja s Rusijom, snažnu podršku dala američka administracija. Tamošnja vlada čak je financirala stručnu studiju u kojoj se zaključuje da Omišlju ne prijeti nikakva opasnost od terminala. Nakon godina nedoumica, HDZ-ova Vlada Tihomira Oreškovića naposljetku je, pod utjecajem SAD-a, odustala od njegove kopnene varijante i odlučila se za plutajuću, a unatoč protivljenju lokalnih stanovnika koji su strahovali od ekološke katastrofe, projekt je završen u Plenkovićevom mandatu.

U najvećoj mjeri financiran je javnim novcem, a izgradnja terminala osigurana je i kroz donošenje tzv. lex LNG-a, kojim je predviđeno da ga u slučaju neisplativosti subvencioniraju hrvatski građani, kao i mogućnost izvlaštenja nad zemljištem potrebnim za realizaciju projekta. Takav pristup prije dvije godine kritizirao je Mike Fulwood, istraživač s oxfordskog Institutu za energetske studije, tvrdeći da će hrvatski porezni obveznici u suštini plaćati besplatnu vožnju drugim državama koje su zainteresirane za kupnju američkog plina. Njegove procjene pokazale su se točnima, jer postojeći krčki terminal u najvećem dijelu služi za prijevoz LNG-a u Mađarsku te druge zemlje kao što su Slovenija i Slovačka.

- Jedini način da Hrvatska ima interes od LNG-a je gradnja kopnenog terminala jer bi tako mogla zakupiti i imati svoj, godišnji kapacitet plina, a ostatak na komercijalnoj osnovi dati u zakup drugima. Tako se provodi suverena energetska politika i borba za nacionalne interese. Kopnena varijanta terminala je jedini legalan projekt utemeljen na prostorno-planskoj dokumentaciji i studiji utjecaja na okoliš, ekološki je prihvatljiviji, ima manje operativne troškove, pa je i povrat investicije brži, pogotovo danas kad su cijene plina vrlo visoke – govori Mirela Ahmetović.

Na kopnenom terminalu moguće je, kaže SDP-ova zastupnica, organizirati prekrcaj tekućeg prirodnog plina u kamione na uredan i siguran način s puno manje rizika nego što se to čini sada. Moguća su, domaće ona, i mnoga sinergijska rješenja kao što je korištenje jeftinije električne energije za njegovo funkcioniranje, npr. solara na čitavom predmetnom području ili gradnja praktički besplatne hladnjače za cijelu Primorsko-goransku županiju.

- Nasuprot spinovima HDZ-a kako sam ja bila protiv LNG-a jer sam htjela da Hrvatska bude ovisna o ruskom plinu, moram reći da sam se borila za izgradnju kopnenog terminala. On bi nas potpuno oslobodio plina iz Rusije, uz poštivanje dostignute kvalitete života svojih sumještana i uz imperativ poštivanja zakona, koje je HDZ-ova vrhuška uporno kršila – zaključuje Ahmetović.