U Novostima br. 943, zapitana da komentira skidanje retrospektivne izložbe Dimitrija Bašičevića Mangelosa iz izložbenog programa MSU-a u 2018., ravnateljica Snježana Pintarić izbjegla je odgovor na postavljeno pitanje, posluživši se poluinformacijama i proizvoljnim tumačenjima, na koje sam kao kustosica te izložbe prisiljena reagirati.
Premjestivši fokus sa stvarnog problema – samovoljne promjene programa koji je u Gradu Zagrebu bio prihvaćen kao jedan od prioriteta u financiranju javnih potreba u kulturi 2018. – na planirane visoke troškove te izložbe, te ‘mojeg’ autorskog honorara, ravnateljica je htjela pridobiti javnost svojom tobožnjom brigom za novac poreskih obveznika. Međutim, stvari su ipak složenije nego ih ona nastoji prikazati. Kronologija priprema za Mangelosovu izložbu znatno je ranijeg datuma od 2017., ali je ona ne spominje. Naime, još 2015. kada sam prvi put pripremila projekt za financiranje s terminom realizacije u jesen 2017., ravnateljica ga je bez ikakva obrazloženja i bez mojeg saznanja povukla iz predloženih programa za financiranje.
Potom sam ponovno predložila program u 2016. Bio je prihvaćen od Grada i Ministarstva kulture te financiran u ukupnom iznosu od 100.000 kuna, a njegova je realizacija bila predviđena za jesen 2017. uz obilježavanje tridesete godišnjice Mangelosove smrti. Tada su u prijedlogu programa bila dva strana partnera, Kunsthalle Mainz i Muzej savremene umetnosti Beograd. Snježana Pintarić, međutim, učinila je sve da ta izložba ne dobije termin u prostorima povremenih izložbi. Kolega Tihomir Milovac i ja, kao kustosi projekta, u međuvremenu smo pokušavali osigurati dodatna sredstva, te se natjecati za dodjelu sredstava na natječajima nekoliko stranih zaklada koje su pokazale zanimanje za Mangelosa, ali to nije bilo moguće bez jasno utvrđenog termina izložbe.
Iznoseći podatke o financijskom prijedlogu Mangelosove izložbe u MSU-u u 2018., ravnateljica Pintarić namjerno izbjegava informirati javnost da su planirani troškovi, čije se financiranje traži od Ministarstva kulture i Grada Zagreba u ukupnom iznosu od ukupno 300.000 kuna za 2018. (u visini od 150.000 kuna). Uz već prethodno dodijeljenih 100.000 kuna u 2017., Mangelosova bi izložba, u idealnom slučaju, bila financirana s ukupno 400.000 kuna tijekom dvije godine – od novaca poreskih obveznika!
To nipošto nije nerealno visok iznos za financiranje izložbe iz programa javnih potreba jednog od najuglednijih hrvatskih umjetnika u svijetu, Dimitrija Bašičevića Mangelosa, čija su najvažnija djela otkupljena u posljednjih dvadesetak godina za zbirke najpoznatijih svjetskih muzeja (MoMA, New York; Tate Modern, London; Centar Georges Pompidou, Pariz). Samo transport i osiguranje nekoliko ključnih Mangelosovih djela, od kojih se neka nikada ne posuđuju, poput Mangelosovog prvog globusa Paysage of Al Capone (1952) u vlasništvu muzeja u Mönchengladbachu (a koji je za zagrebačku izložbu dobio zeleno svjetlo!), zahtijevaju više od polovice tog iznosa. Stoga smo planirali osigurati sredstva iz dodatnih izvora.
U dokumentu za Ministarstvo kulture i Grad evidentno je, pa je to moralo biti vidljivo i ravnateljici MSU-a, da se gotovo polovica planiranih troškova izložbe kroz dvije godine (445.000 kuna) nastojala pokriti iz drugih izvora, privatnih sponzora, zaklada, kao i iz vlastitih izvora, dakle pro bono radom.
Kada poimence spominje samo moj autorski honorar, ona navodi iznos od 70.000 kuna, plašeći poreske obveznike kako bi tako veliki iznos, u slučaju da ovu izložbu prihvate naši financijeri Grad i MK, morali oni platiti. Na stranu to što se radi o bruto iznosu, koji ona prikazuje kao neto iznos, kako bi još više razgnjevila javnost. Na stranu i to što se u financijskom dokumentu zapravo nigdje ne spominje moje ime, nego se navodi ‘autorski honorar voditeljice projekta i urednice kataloga’. Najvažniji pokazatelj do koje mjere Snježana Pintarić iskrivljava stvari i koliko joj nije stalo do realizacije Mangelosove izložbe jest taj da nikada nije pozvala kolegu Tihomira Milovca i mene, kao kustose izložbe, da s njom raspravimo predložene troškove izložbe u 2018. te joj pokažemo na koji način mislimo osigurati dodatna financijska sredstva. Tako i nije bilo prilike da je obavijestimo da će i moj kustoski rad na Mangelosovoj izložbi i pratećim edukativnim programima, sada, nakon umirovljenja, kao vanjske suradnice MSU-a, u slučaju nedostatno prikupljenih sredstava, biti besplatan, dakle volonterski.
