Europski parlamentarni izbori u Srbiji su se pratili iz prikrajka. Ponešto europske izborne atmosfere u Beograd su donijeli Delegacija Europske unije i portal Juropian vestern Balkans organiziranjem "Evropske izborne noći 2024". "Ovo je veoma važna noć za Evropljane i zapadni Balkan, ali i za Srbiju", poručio je šef Delegacije EU-a u Srbiji Emanuele Žiofre. Među prvima u Srbiji je rezultate izbora prokomentirao predsjednik Aleksandar Vučić. Počeo je oprezno, a završio zloguko. Oprezno je rekao: "Moram da razmislim i sagledam sve jer su se velike stvari izdešavale i u Francuskoj i u Nemačkoj i moram da razmislim 48 sati sa saborcima, da napravim ozbiljne analize", a potom ipak zaključio da se "plaši da je bio u pravu za sve što je govorio" i da "predstoji teško vreme i veliko breme".

Nakon što se europska izborna prašina slegla Vučić se više nije oglašavao, a medijski analitičari i eksperti gotovo unisono procjenjuju da se u odnosima Srbije i EU-a ništa značajnije neće promijeniti, jer su uvjereni da se politika proširenja neće mijenjati, a i oni njezini specifični dijelovi kreirani samo za pristupne pregovore Srbije ostat će, vjeruju, isti. To uključuje i francusko-njemački plan za normalizaciju odnosa Beograda i Prištine koji su gubitnici na europskim izborima, francuski predsjednik Makron i njemački kancelar Šolc, ugradili među ključne kriterije za srpsko napredovanje u pregovorima. Predsjednik Evropskog pokreta Srbije Radomir Diklić u izjavi za Juronjuz Srbija tvrdi da je "ishod evropskih izbora pozitivan po Srbiju i da Beograd ne treba da očekuje dodatne zahteve od Brisela. Zapravo, još uvek su vodeće snage koje su bile i do sada. Tako da ipak može da se očekuje i biće sigurno kontinuitet u nekoj opštoj politici EU-a, što je dobro i za EU i za Srbiju". I bivši srpski ambasador u Njemačkoj i Velikoj Britaniji Ognjen Pribičević ne očekuje da će se išta bitno promijeniti na europskom putu Srbije, ali to, po njegovu sudu, nije dobro. Pribičević tvrdi: "Što se tiče stava prema nama, bojim se da uprkos tome što oni (u EU-u) stalno govore da se konačno razume značaj ovog područja i neophodnost daljeg proširenja – mislim da se ne razume i da nedostaje ideja i strategija, jer da je strategija postojala, mi bismo već 20 godina bili u Evropskoj uniji ili od pre dve godine, kada je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, zato što su to strateška pitanja."

Iako u procjenama analitičara prevladava uvjerenje da je za Srbiju dobro što se ništa značajnije neće mijenjati u pregovorima s EU-om, između redova u njihovim izjavama ipak provejavaju i sumnje da se zapravo radi o jalovom političkom mrcvarenju. Igor Novaković iz beogradskog Centra za međunarodne i bezbednosne poslove također procjenjuje da se na relaciji Brisel – Beograd neće puno toga mijenjati, ali i dodaje da bi "ono što bi za nas u ovom trenutku verovatno bio najbolji ishod je da se, umesto insistiranja na postojećem pristupu, formira jedan novi program koji bi bio baziran na nekom faznom pristupanju, odnosno postepenom integrisanju država kandidata". Njegov strah je da ako samo jedna zemlja bude ušla u EU, "imat ćemo u dogledno vreme problem da će vrata EU-a ostati zatvorena, kao što se desilo 2013. godine nakon ulaska Hrvatske".

I dok analitičari i eksperti pokušavaju dokučiti što će se u srpskim pristupnim pregovorima događati i eventualno mijenjati u novom mandatu Europskog parlamenta i Europske komisije, predstavnici vlasti zasad tek opipavaju puls novog sastava europarlamentaraca i njihovog potencijalnog odnosa prema pristupnim pregovorima sa Srbijom. Mnogima među njima još uvijek zvoni u ušima od šamara koje su im počesto udarali pojedini dosadašnji socijaldemokratski, zeleni i liberalni europarlamentarci, a pogotovo šamarčine koju su im lupili usvajanjem Rezolucije o izborima u Srbiji održanim koncem prošle godine.

Donedavni ministar vanjskih poslova Ivica Dačić u svom stilu ne krije zluradost zbog izbornog poraza koji su pretrpjele socijaldemokratske, zelene i liberalne stranke u pojedinim članicama EU-a. Dačić smatra da su izbori "raščistili političku scenu u Evropi", a jedna od posljedica je i da "onih koji su kritikovali Srbiju sada nema ni u decimalama". Cinično dodaje: "Biće nam mnogo teško, navikli smo se na njih." Kaže da je i za Srbiju problem "to što neki šestorazredni političari vole da se iživljavaju nad nekim državama i narodima koji vode samostalnu i nezavisnu spoljnu politiku, a u Srbiji se predstavljaju kao važni faktori u evropskoj politici. A mi ponekad njima posvećujemo mnogo pažnje i vremena jer moramo zato što se oni tamo okupljaju, lobiraju, prave jednu nezdravu atmosferu u odnosu na Srbiju. I vi sad kad pogledate, mislite da je to stav većine zemalja, ali u stvari vidite da je to stav određenih političkih grupacija i određenih ličnosti".

I Dačićev nasljednik na dužnosti ministra vanjskih poslova Marko Đurić tvrdi da je u dosadašnjem sazivu Europskog parlamenta "bilo dosta ljudi koji nam nisu bili politički naklonjeni". Njegovo ministarstvo stoga "pažljivo analizira novi saziv Evropskog parlamenta" jer procjenjuje da je "on prilika za stvaranje novih prijatelja". Đurić ne krije da Srbija ima problem s usuglašavanjem svoje s vanjskom politikom EU-a jer je "u situaciji da mora vrlo pažljivo da balansira svoje prioritete. Mi imamo ambiciju da sačuvamo našu spoljnu politiku, ali i da se postepeno usaglašavamo sa politikom EU-a". Zbog toga se, zaključuje Đurić, "u Ministarstvu spoljnih poslova trenutno analizira kako da se poveća procenat usaglašavanja".

Ministrica za europske integracije Tanja Miščević zasad nije javno komentirala europske izbore i njihov ishod, ali je zajedno s direktorom Direktorata za susjedstvo i pregovore o proširenju Europske komisije Gertom Janom Kopmanom početkom tjedna u Beogradu otvorila stručni skup "Kako do uspeha u procesu pristupanja EU: najbolje prakse, strateško planiranje i efikasno sprovođenje". Miščević mjesecima ponavlja da je Srbija "potpuno spremna da do kraja godine otvori još tri poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom", ali činjenica je da od 2021. nije otvorila nijedno novo poglavlje. Iako ne bježi od odgovornosti zbog toga, Miščević stalno podsjeća i "koliko je proces proširenja drugačiji u odnosu na veliko proširenje EU-a 2004. godine", ali i da je pritom za Srbiju "dodatni uslov i dijalog o normalizaciji između Beograda i Prištine, te da je ona bila i jeste veoma konstruktivna u tom smislu". No od toga nije imala puno koristi. Zašto je pak tako, Miščević odgovara: "Ako vam Komisija tri godine uzastopno kaže da je Srbija spremna za otvaranje klastera, zato što je ispunila sve uslove da bi taj klaster bio potpuno otvoren, a ipak ne dolazi do otvaranja, vraćamo se na novu metodologiju pregovora i jače političko uslovljavanje. Tu je onda i pitanje koje se odnosi na usklađivanje sa zajedničkom spoljnom i bezbednosnom politikom, koje je postalo pitanje svih pitanja od početka rata u Ukrajini."

Zbog "politike uslovljavanja", o kojoj govori ministrica Miščević, i srpskim vlastima su izbori zastupnika u Europski parlament postali važniji nego što bi u suštini trebali biti. Ispuniti uvjete za otvaranje i zatvaranje pojedinih pregovaračkih klastera postalo je manje ili barem jednako važno kao "pažljivo analizirati novi saziv Evropskog parlamenta" i iskoristiti svaku "priliku za stvaranje novih prijatelja".