Žurio sam da na vrijeme popijem lijek i zato sam autom probio prosvjedničku blokadu. Šezdeset i sedmogodišnji vozač iz Kikinde u beogradskom je tužilaštvu strahom za svoje zdravlje prije petnaestak dana opravdavao što se automobilom zaletio u prosvjednike i teško ozlijedio tri člana Beogradske filharmonije. Nije mu to pomoglo da izbjegne pritvor, a u sudskom postupku vidjet će se hoće li mu pomoći da izbjegne dugogodišnju zatvorsku kaznu, ali i kako će na presudu utjecati činjenica da su sve prosvjedničke blokade prometa na ulicama nezakonite i sudski kažnjive, pa tako i ona u kojoj su sudjelovali beogradski filharmoničari.
U medijima je vozač iz Kikinde uglavnom već osuđen kao kriminalac, a muzičari žaljeni kao žrtve nasilnog luđaka. Prijelomi ruku i nogu članova Beogradske filharmonije nisu nikome poslužili kao opomena, štoviše, dodatno su razmahali prosvjedničko blokiranje ulica diljem Srbije, ali i nova njihova nasilna probijanja. Vjerojatno je pitanje vremena kad će se u srazu zajapurenih prosvjednika i labilnih i nasilnih vozača dogoditi i teži incidenti od lomova kostiju. No i u slučaju incidenata sa smrtnim posljedicama veće su šanse da prosvjedi postanu još masovniji i nasilniji, nego da utihnu i zamru.
Takav zaključak sugeriraju i reakcije na odluku Vlade Srbije da za četiri dana produlji zimski raspust u svim osnovnim i srednjim školama, odnosno da u svim školama u Srbiji raspust traje od 24. prosinca do 19. siječnja. Ranijim odlukama 24. prosinca je zbog božićnih praznika raspust trebao započeti samo u Vojvodini, a u ostatku Srbije 27. prosinca. Vojvođanski učenici dobili su dodatna četiri dana odmora u siječnju, a u ostatku Srbije u prosincu. Ministrica prosvjete Slavica Đukić Dejanović između ostalog je u obrazloženju odluke o produženju raspusta poručila da ona "ima za cilj da očuva zdravlje, bezbednost i dobrobit svih učenika u obrazovnom procesu" jer "zakonskim pravima zaposlenih, blokadama pojedinih škola od strane grupe učenika, kao i obustavama rada od strane sindikata, došlo je do određenog pada kvaliteta obrazovno-vaspitnog rada, uz ozbiljno ugrožavanje bezbednosti učenika".
Na odluku o produljenju zimskog raspusta odmah su paljbu osuli prosvjetni sindikati koji su dosad u školama organizirali štrajkove upozorenja, dobar dio prosvjetnih radnika i školskih uprava, ali i roditelja, a pogotovo svi oni koji podržavaju prosvjedne studentske i učeničke blokade fakulteta i škola na kojima se traži kažnjavanje svih krivaca za smrt 15 ljudi pri urušavanju nadstrešnice za željezničkoj stanici u Novom Sadu. Raniji početak i produljenje raspusta za njih je "pokušaj gušenja protesta jer su mnoge škole i fakulteti u blokadi" te "dovođenje u pitanje prava na protest učenika srednjih škola".
Vlast u Srbiji i ne krije da duljim zimskim raspustom pokušava oduzeti mogućnost srednjoškolcima da za vrijeme nastave sudjeluju u prosvjednim blokadama koje na fakultetima i na ulici predvode studenti. No čak i ako se pritom licemjerno poziva na "ugroženu bezbednost učenika", roditelji učenika i prosvjetni radnici barem bi se na trenutak mogli zamisliti i upitati se ima li u tome zrno soli, odnosno mogu li njihova djeca i učenici doista biti ugroženi dok sudjeluju u blokadama, ponajprije onima kojima se blokira promet na ulicama. Pogotovo otkako se zalijetanje automobila, ali i masovna ubojstva učenika i mladih više ne događaju tamo daleko, nego su postali srpska zbilja.
S druge strane, najglasniji zagovornici studentskih i drugih blokada sve otvorenije govore da su sadašnje blokade tek uvod u ostvarenje konačnog cilja – rušenje vlasti Vučićevih naprednjaka. U razgovoru za Danas, primjerice, profesor beogradskog Filozofskog fakulteta Ognjen Radonjić sve odluke aktualne srpske vlasti svodi na tvrdnju da je "njihov glavni zadatak da do kraja isteraju Ekspo i prateće projekte kako bi dodatno napunili svoje džepove i u međuvremenu ispunili svoje obaveze prema Zapadu koji ih i dalje podržava. Nije slučajno u igru ušla pretnja sankcija NIS-u, niti su Rafali slučajno kupljeni." Radonjić potom nastavlja: "Zato se i poteže za očajničkim merama, kao što je skraćivanje školske godine za osnovce i srednjoškolce. Ali takve odluke rađaju i odgovore koji proširuju mobilizaciju građanske neposlušnosti poput odluke đaka 14. gimnazije da nastave sa školskom godinom i pretpostavljam da će im se u tome pridružiti i druge škole."
Iako je, međutim, "situacija vrlo teška i jasno je da će se ova vlast svojih poluga moći držati kandžama ako treba", profesor Radonjić ne zazire od frontalnog sukoba jer kaže: "Stoga je ključno da se mobilizacija proširi jer studenti i njihovi profesori ne mogu sami. Tu i leži problem za vlast jer se pokret otpora proširio na srednje škole, prosvetare i poljoprivrednike. Sada je na tom polju važno uspostaviti blisku i koordinisanu komunikaciju kako bi se mobilizacija proširila i na druge društvene grupacije. Dakle, knjiga i motika su na dobrom putu, ali nam je i dalje potrebna kuka. Studenti idu u dobrom smeru, dobro razmišljaju i znaju da je istrajnost ključna."
Dok poziva "kuku" da se pridruži "knjizi i motici", profesor Radonjić se ne pita čija će majka zakukati kad se i ako se na srpskim ulicama dogode masovni sukobi. Neće se pitati sve dok mečka ne zaigra i pred vratima zagovornika smjene vlasti izazivanjem kaosa i masovnih uličnih sukoba. I u Hrvatskoj su političke elite i mediji još od masovnih ubojstava učenika i mladih u Beogradu i selima kod Mladenovca uglavnom podržavali organizatore i sudionike masovnih proturežimskih prosvjeda u Srbiji. No, nakon ubojstva i ranjavanja učenika i njihove učiteljice u zagrebačkoj osnovnoj školi, primjerice, premijer Andrej Plenković skrušeno poručuje: "Ovo što se danas dogodilo je jako teško predvidjeti, da će doći osoba koja ima ozbiljne zdravstvene poteškoće i da će počiniti nezapamćeno kazneno djelo. Ovo nitko od nas nije mogao ni naslutiti ni zamisliti."
Stojeći uz bok Plenkoviću, i zagrebački gradonačelnik i lider stranke Možemo! Tomislav Tomašević odrješito je poručio da se "ovo više ne smije dogoditi ni u Zagrebu ni u Hrvatskoj", a rješenje će, dodao je, naći zajedno s Banskim dvorima. I to je u redu, ali do jučer su Tomašević i Možemo! javno podržavali svoje beogradske partnere iz Zeleno-lijevog fronta kao jedne od gorljivih organizatora prosvjeda na kojima se nisu tražile samo ostavke najodgovornijih političara u resorima u kojima su se dogodila masovna ubojstva učenika i mladih te novosadska tragedija, nego i smjena kompletne vlasti mimo i unatoč rezultatima izbora. Zanimljivo će biti vidjeti hoće li beogradski Zeleno-lijevi front podržati one u Zagrebu koji već sada traže da gradonačelnik Tomašević podnese ostavku zbog zločina u školi čiji je osnivač Grad Zagreb, a Možemo! i prije izbora prepusti gradsku vlast opoziciji.
