Beogradski Građevinski fakultet prošloga je tjedna javno zatražio da se njihov izvanredni profesor metalnih konstrukcija Milan Spremić pusti na slobodu jer je "potpuno neosnovano u pritvoru" u kojem je završio kao jedan od osumnjičenih krivaca za smrt petnaestoro ljudi zbog pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu. Tužitelji profesora Spremića optužuju da kao izvjestitelj Republičke revizione komisije nije zatražio da se prije izdavanja građevinske dozvole izradi "snimak stanja stanične zgrade kako bi se precizno znalo kakva je stabilnost celog objekta".
S druge strane, Građevinski fakultet u svom saopćenju poručuje da je "Spremić kao izvestilac Republičke revizione komisije obavljao stručnu kontrolu Idejnog projekta konstrukcije, koji u ovom slučaju predstavlja početnu i najnižu fazu projektne dokumentacije", odnosno da ono za što ga tužitelji optužuju i nije bi njegov posao.
Građevinski fakultet je u svom obraćanju javnosti naglasio i da se "oštro protivi mogućnosti da se deo odgovornosti za dugogodišnje nepoštovanje procedura i zakona u građevinarstvu od strane nadležnih, prebaci na inženjere". No mogućnost da nevin čovjek čami u pritvoru pod optužbom da je sukrivac za smrt 15 ljudi nikoga u srpskoj javnosti nije potakla na reakciju u proteklih desetak dana otkad se oglasio beogradski Građevinski fakultet.
Tražeći pritvor za profesora Spremića i sve druge pritvorenike tužitelji su kao razlog navodili i "uznemirenost javnosti", koja se iskazala i masovnim prosvjedima na kojima se tražilo hitno hapšenje svih koji su posredno i neposredno krivi za obrušavanje nadstrešnice, iako se to u ovoj fazi komplicirane istrage u najmanju ruku ne može ni približno precizno utvrditi.
Otkako su početne prosvjede na koje su građani masovno izašli šokirani zbog pogibije petnaestoro uglavnom mladih ljudi preuzele opozicijske stranke i pojedine građanske udruge, "zakon ulice" dodatno je nasrnuo na istražna i pravosudna tijela koja su jedina zakonom ovlaštena za donošenje konačne pravosudne presude. Zasad, međutim, i tužitelji i sudovi koji su odlučivali u dosadašnjoj istrazi uglavnom šute o svojim odlukama, ali i o pritiscima kojima su izloženi pogotovo na prosvjedima koji su organizirani pred pojedinim sudovima i tužiteljstvima. Javno su zatražili zaštitu tek od izravnih prijetnji pojedinih opozicijskih lidera koji su konkretnim tužiteljima prijetili zatvorom kad dođe do smjene vlasti.
Izbori su zapravo adut u rukavu vladajuće naprednjačke koalicije. Savjetnik Ipsosa Srđan Bogosavljević tvrdi da su Milošević i Tadić izgubili vlast kada je više od 70 posto građana vjerovalo da zemlja ide u lošem pravcu. Danas 46 posto smatra da Srbija ide u dobrom pravcu
Najavljujući ovotjedni jednodnevni prosvjedni štrajk, članovi Advokatske komore Srbije među rijetkima su koji su kao razlog naveli i "neselektivno određivanje pritvora", ali pritom ni oni nisu precizirali je li riječ o pritvorima u istrazi o "ubojstvu iz nehaja" na novosadskoj željezničkoj stanici, ili pak samo o pritvaranjima zbog nasilništva na prosvjedima. Protiv tih potonjih pritvora u kojima su završili najnasilniji prosvjednici, već desetak dana prosvjeduju i studenti blokirajući rad na tridesetak fakulteta diljem Srbije. I studenti traže kažnjavanje krivaca za novosadsku tragediju, a zahtjevom da se objavi "kompletna dokumentacija o rekonstrukciji železničke stanice u Novom Sadu" upliću se u istragu šireći sumnju u rad istražnih i pravosudnih tijela.
Kako se studenti koji prosvjeduju "ograđuju od bilo kojih političkih stranaka i organizacija", ali istovremeno traže i "povećanje sredstava za državne fakulteta za 20 odsto", malo kome su u Srbiji, osim ako se ne svedu na rušenje Vučićevog režima, jasni ciljevi njihovih, ali i svih ostalih prosvjeda koji su dosad održani zbog pogibije 15 ljudi u Novom Sadu.
Opozicijski lideri, koji iz pozadine organiziraju i predvode prosvjede, hvale se da su ponajprije zbog njihovog pritiska trinaestoro politički i poslovodno najodgovornijih osoba završili u zatvorskom pritvoru, ali šute na objavu Građevinskog fakulteta u kojoj tvrde da je dio tog postignuća i "potpuno neosnovano pritvaranje" njihovog profesora. Studentske blokade tridesetak fakulteta i nekoliko sveučilišnih rektorata udahnuli su novi život opozicijskim prosvjedima koji su se nakon nekoliko tjedana počeli ispuhavati, ali i ta dodatna energija ne pokazuje što je njihov zajednički cilj jer studenti se itekako distanciraju od opozicije i njezine želje da preuzme vlast.
Barem dio opozicijskih stranaka i pokreta nada se zapravo da će studentske blokade zakotrljati slične pobune i drugih slojeva društva, potaknuti štrajkove, pa i generalni štrajk i na kraju izazvati masovnu uličnu pobunu građana koja će dovesti do smjene vlasti. "Revolucionarni" dio opozicije ne želi ni čuti za nove izbore, ali od njih strahuje i čitava opozicija jer ih je prije manje od godinu dana uvjerljivo izgubila, pa se ni izvanredni izbori ne ističu kao konačni cilj do kojega se prosvjedima želi doći.
Protestni pokret Kreni-Promeni, koji je u međuvremenu prerastao u političku stranku, izbore je čak proglasio izdajom. Već na sam njihov spomen, stranka Save Manojlovića graknula je da "izbori nisu odgovor na ovu krizu" i "zato, ko zatraži izbore – taj izdaje studente, izdaje pravdu, izdaje Srbiju. Studenti nisu sami, a građanska pobuna je jača od bilo koje političke igre". U Kreni-Promeni uvjereni su da je "pobeda na dohvat ruke", pa ostatku opozicije poručuju: "ne menjajte igru koja pobeđuje! Ne menjajte igrače koji dobijaju!"
Izbori su zapravo adut u rukavu vladajuće naprednjačke koalicije, koja ga uvijek može izvući ako procjeni da ih dugotrajna i masovna "građanska pobuna" u dogledno vrijeme doista može ugroziti. I najnovije istraživanje srpskog ogranka Ipsosa pokazalo je da prosvjedi zbog stradanja 15 ljudi na novosadskoj željezničkoj stanici, barem zasad, nisu umanjili podršku Vučićevom režimu. Ipsosov savjetnik Srđan Bogosavljević u RTS-ovom magazinu OKO izjavio je da najnoviji rezultati njihova omnibus istraživanja ukazuju na to da većina anketiranih građana "smatra da zemlja ide u dobrom pravcu.
Time se stvara kontekst u kojem vlast nema veliku opasnost od promene, a opozicija ima ograničene šanse". Bogosavljević je pojasnio da su "prethodne vlasti, poput one iz doba Miloševića i Tadića, izgubile izbore kada je više od 70 odsto građana verovalo da zemlja ide u lošem pravcu. U ovom trenutku, međutim, čak 46 procenata građana veruje da Srbija ide u dobrom smeru."
Ipsosov savjetnik stoga zaključuje: "Kada ljudi veruju da zemlja ide u dobrom pravcu, to znači da opozicija nema velik prostor za uspeh." Tome u prilog idu i rezultati istraživanja prema kojima među građanima uvjerljivo prevladava ekonomski optimizam, odnosno da "37 odsto građana očekuje poboljšanje u narednoj godini, dok samo 23 procenata predviđa pogoršanje" njihovog osobnog ekonomskog stanja. Istovremeno birači vladajućih naprednjaka i socijalista izuzetno su im lojalni, dok većina opozicijskih birača zna za koga neće, ali ne i za koju će od opozicijskih stranaka glasati.
Osim toga, "podrška Vučiću je izuzetno visoka, a uverljivost lidera koji bi mogli da mu se suprotstave je na izuzetno niskom nivou", otkrio je Bogosavljević i zaključio da zbog svega nabrojanog većina anketiranih "ne vidi potrebu za značajnim promenama, što je posledica osećaja sigurnosti i poverenja u trenutnu vlast".
