U nedjeljno jutro 2. veljače novosadski Sunčani kej na Dunavu, kako i priliči, obasjan je suncem. Šetnica i restorani puni su ljudi, a po njihovim izrazima lica i mirnoći kojom odišu moglo bi se zaključiti da je stanje regularno, da se ne događa ništa izvanredno, iako tisuće studenata i drugih građana i dalje blokiraju obližnji Most slobode nakon masovnog protesta prethodne večeri.
Blokada i protest organizirani su na datum kada je sredinom 18. stoljeća Novi Sad dobio status slobodnog kraljevskog grada, pa se od 1. februara 1998. tog dana slave "slobodarske vrednosti koje su prepoznate kao najznačajnije obeležje grada i njegovih stanovnika i stanovnica", piše na službenoj web-stranici Grada. Osim rođendana, 1. veljače je i tri mjeseca od pada betonske nadstrešnice na novosadskom željezničkom kolodvoru, koja je ubila 15 ljudi, događaja koji je u zemlji protesta pokrenuo pokret koji nadilazi sve dosad viđeno.
Režimski mediji uoči blokade danonoćno rigaju vatru. Za organiziranje protesta optužuje se fantomska stranačka opozicija, studenti su proglašeni "antisrpskim ekstremistima", a "u usporedbi s Novostima čak i Danas izgleda patriotski"
Jedan stanovnik Novog Sada, profesor novinarstva na Filozofskom fakultetu i urednik portala Autonomija Dinko Gruhonjić, zbog svog opozicijskog djelovanja spada među državne neprijatelje režima Aleksandra Vučića, pa se rijetko događa da neka predsjednikova konferencija za novinare prođe bez spominjanja njegovog imena. Jutro nakon protesta naš domaćin u svom gradu dobiva samo osmijehe i pružene ruke dok se krećemo među ljudima od kojih je većina provela noć na okolnim livadama iako se temperatura spustila ispod nule.
- Prije smo svi imali grč na licima, gledali smo se preko nišana, a sada odjednom u svom okruženju vidimo lica koja su se promijenila. Zato je taj zahtjev za pravdom toliko važan. Ovdje je moral bio toliko urušen da je izbrisana razlika između esencijalnog dobra i zla, a ljudi koji ne razlikuju dobro i zlo nisu ljudi - govori on.
- Zbog toga smo svi toliko ushićeni, zato što je iz ljudi provalilo dobro i svi su odjednom postali ljubazni jedni prema drugima. Zato mislim da je taj zahtjev za uspostavljanjem elementarne pravde u društvu, ma koliko on zvučao kao floskula, zapravo suštinski zahtjev, da se konačno povuče ta linija nakon koje možemo početi pričati o svemu ostalom - objašnjava Gruhonjić silu koja je omađijala stanovnike Srbije.
- Prvo moramo da obezbijedimo uslove da se možemo k'o ljudi posvađati, jer je Srbija opterećena gomilom nerazjašnjenih pitanja i nikada nije uspostavila ustavni diskontinuitet s devedesetima i Miloševićem - dodaje.
O samom protestu i 24-satnoj blokadi teško je reći nešto što ljudi u regiji nisu imali priliku pratiti u realnom vremenu. Događaj su cijeli dan prenosili neki komercijalni mediji, a još bolje, sami novosadski studenti odnosno snimatelji i novinari amateri koji su također izvještavali s lica mjesta, što je na svojoj web-stranici prenosilo Udruženje novinara Srbije.
Dinko Gruhonjić (Foto: Media centar Beograd)
Osim što su organizirali vlastitu televiziju, studenti iz više gradova, uključujući i njih petstotinjak koji su iz Beograda došli pješke, besprijekorno su koordinirali kretanje mase ljudi i motornih vozila raznih vrsta, spavanje, hranu i druge potrepštine koje u golemim količinama i dalje pristižu u formi donacija. "Studenti će osloboditi svet", poručuje transparent na Mostu slobode, a dok se to ne dogodi, izgradili su svoj privremeni svijet solidarnosti i zajedništva gdje svatko gladan ili žedan može jesti i piti i ako nema novca i baš zato nitko ne uzima više nego što mu je potrebno.
U tom svijetu ne vide se ni režimski mediji, koji uoči blokade danonoćno rigaju vatru. Novosadska TV, koja prenosi i televiziju notornog Informera, večer prije ugošćuje ministra bez portfelja Đorđa Milićevića, koji zajedno s voditeljem nemilice štekće, srećom sve više u prazno. Za organiziranje protesta optužuje se fantomska stranačka opozicija iako ona samo stidljivo daje podršku, protest Srbija protiv nasilja, koji je izbio nakon masovnog ubojstva djece u beogradskoj školi, zapravo je "nasilje protiv Srbije", studenti su "antisrpski ekstremisti",
Gruhonjić i kolegica mu Ana Lalić dio su "zajedničkog zločinačkog poduhvata", Nataša Kandić je "veća Šiptarka od Šiptara i veći ustaša od ustaša", Al Jazeera "džihadistička i islamistička", a "u usporedbi s Novostima", listom srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj koji upravo čitate, "čak i Danas izgleda patriotski".
Blokirani Filozofski fakultet u Novom Sadu (Foto: Tena Erceg)
Osim što proizvode enormne količine otrova, režimski novinari uoči blokade također danonoćno hopsaju za Vučićem koji frenetično obilazi provinciju, u misiji koja se doima kao nova inačica taktike "podijeli pa vladaj". Ovog puta nakanio je posvađati selo i grad, pa u gradiću Brusu u južnoj Srbiji govori kako velikim urbanim središtima ide previše novca i da će on ta sredstva preusmjeriti u manja mjesta. Ljudi se jadaju, očajni su, vape za dva kilometra asfalta, vodom koja nije zagađena i dostojnom invalidskom penzijom, a predsjednik verbalno podmićuje, patronizira, ruga se.
Sve to zvuči strašno, ali dojam je da čak i u ovakvim uporištima gubi kontrolu. Ljudi ga kritiziraju, a on se s njima svađa. Na dan novosadskog protesta Srpska napredna stranka čak piše priopćenje u kojem Radioteleviziju Srbije (RTS) optužuje za rušenje ustavnog poretka, iako je javni servis, kako kaže Gruhonjić, "samo konačno imao normalan dnevnik". Pitamo ga je li u pitanju urednički incident ili pokazatelj da studentska strategija kapilarnog djelovanja odozdo daje rezultate, pa odgovara da takav incident "do prije neki dan nije bio zamisliv".
- U RTS-u je velik pritisak iznutra, ohrabrila se masa ćutologa, jednako kao i u drugim institucijama i sindikatima. Kao i svaki autoritarni režim, i ovaj vlada strahom, ali sada radi grešku jer koristi staro oružje za novu situaciju. A to je situacija u kojoj su dvije važne pojave, jedna je da se ljudi oslobađaju straha, a druga, po meni još važnija, da ljudi prepoznaju strah u njegovim očima i pritom se zajebavaju. To je politička abeceda pada - kaže Gruhonjić, prisjećajući se kako je ranijih godina jedva pronalazio sugovornike iz akademske zajednice za neku kritičnu izjavu, a sada je to što profesori rade na univerzitetima "čista partizanija".
Ovi naši zahtevi su mali korak ka obratnom, ali većina ljudi uviđa i da ti zahtevi idu ka dosta višim ciljevima, a to je smena režima, a zatim i promena sistema. Režim ćemo lakše, ali sistemu je potrebno jedno stvarno dubinsko čišćenje – govori studentica Milica
Slično je i sa studentima, koji su, kaže naš sugovornik, impresivnom brzinom prevalili put od toga da su se deklarirali kao apolitični do toga da sami formuliraju svoje zahtjeve kao političke, unatoč tome što među njima ponekad ima golemih ideoloških razlika. Na primjedbu da zahtjevi formulirani rečenicama kakve su "želimo da institucije rade svoj posao" i "samo želimo iskorijeniti korupciju" impliciraju da studenti smatraju da je sam sistem dobro posložen, Gruhonjić odgovara da su funkcionalne institucije "preduvjet da bi se uopće moglo raspravljati o drugim stvarima i na mjestima koja nisu ulica".
Na blokiranom Filozofskom fakultetu studentica psihologije Milica pokazuje mi goleme zalihe hrane i svega što je potrebno za spavanje, a uto kombijem pristiže i nova donacija. Nedugo prije toga pored Mosta slobode održan je "prvi građanski plenum" na ovim protestima, vjerojatno najkraći u povijesti plenuma. Pitanje je bilo samo jedno: Tko je za da se blokada produži za još tri sata, tokom kojih će se očistiti prostor? Svi su bili za.
U zgradi Filozofskog na vratima se bilježi ime svakoga tko ulazi, studenti su organizirani u grupe za kuhanje, za higijenu, redarsku službu, spava se u smjenama. Milica kaže da većina odsjeka u stopostotnom obujmu podržava studente, dok na nekima ima profesora koji su članovi SNS-a pa s njima "nema prostora da se nešto radi", ali takvi se drže po strani. Zadovoljna je kako se protesti razvijaju nakon ostavki premijera Miloša Vučevića i gradonačelnika Novog Sada Milana Đurića i blokade mostova, to ih motivira da nastave s blokadom fakulteta. Na pitanje kako zamišlja krajnji ishod ovog pokreta, iskreno odgovara kako smatra da je tražiti od studenata da to formuliraju prevelik teret.
Milica, studentica psihologije (Foto: Tena Erceg)
- Kada se desi neka velika tragedija, u normalnim demokratskim društvima netko za to snosi odgovornost. Kod nas se to ne dešava zato što naše društvo sve više postaje autokratsko. Ovi naši zahtevi su mali korak ka obratnom, ali većina ljudi uviđa i da ti zahtevi idu ka dosta višim ciljevima, a to je smena režima, a zatim i promena sistema. Režim ćemo lakše, ali sistemu je potrebno jedno stvarno dubinsko čišćenje - kaže Milica i dodaje kako smatra da je tražiti od studenata da osmisle kako to napraviti "veoma nezahvalna pozicija".
- Nitko od nas još nije ni završio fakultet i mi naprosto nemamo dovoljno informacija, dovoljan upliv. Zato mislim da bi trebalo da se uključi što više različitih struka i dobro je što je to sad učinila advokatska komora, koja obustavlja rad na mesec dana. Dobro je da se sve više ljudi uključuje jer će tako pritisak na vlast postati prevelik - zaključuje Milica.
U danima novosadske blokade sve se više govori o tome kako bi sljedeći korak trebalo biti formiranje prijelazne ekspertne vlade, koju bi imenovali univerziteti i koja ne bi imala veze s opozicijskim strankama. Ne bi, naravno, podrazumijevala ni bilo kakve pregovore s režimom, da se ne bi ponovila strateška greška napravljena nakon 5. oktobra, kada je tripartitna prijelazna vlada uključivala i predstavnika vlasti, što je režim Vojislava Koštunice iskoristio da pacificira protestni pokret.
Spiderman u akciji – samo stisak studenta spasava (Foto: Tena Erceg)
Tada je uz građanski pokret Otpor i neovisne medije postojala i jaka opozicijska koalicija, element koji sada nedostaje jer je tijekom Vučićeve vladavine opozicija što oktroirana što sustavno devastirana. U njenom odsustvu alternativa bi bila nova politička organizacija sastavljena od lokalnih pokreta i grupa građana kao autentični glas odozdo koji bi se kandidirao na izborima.
Osim opozicije, ovog puta studentski protesti nemaju podršku nijednog od čuvena četiri stupa srpske vanjske politike – Washingtona, Bruxellesa, Moskve i Pekinga – unatoč tome što Vučić uporno tvrdi suprotno. Dinko Gruhonjić kaže kako je jedna od krilatica protesta "Mi možemo sami" i da on, koliko god zvučalo kao da to izgovara u revolucionarnom zanosu, duboko vjeruje u to.
- Ne bi nam bilo prvi put u povijesti da možemo sami. Na kraju krajeva, mi smo kao jugoslavenski narodi i narodnosti jedini izrodili autentičan antifašistički pokret otpora u kontinentalnoj Evropi, nismo čekali ni Staljina i Churchilla. Mislim da je jako važno za naš ljudski integritet, za naše dostojanstvo da izađemo iz priče o inferiornosti i odvratnih evropskih vizura Balkana. Srbija je devedesetih bila avangarda zla, dok je u ovom momentu ona najsvjetlija tačka na evropskom kontinentu, a ovo je možda i neki odgovor na šire globalne procese koji će se, kao tada ono zlo, proširiti dalje - zaključuje naš sugovornik.
