Sjever Kosova s većinskim srpskim stanovništvom bio je krcat kosovskim policajcima i prije eksplozije kojom je oštećen kanal Ibar-Lepenac kojim se voda iz jezera Gazivode doprema za piće stanovnicima sjevernokosovskih općina i jednog dijela Prištine te za hlađenje postrojenja Termoelektrane Kosovo. Tko god da je digao u zrak dio betonskog korita kojim voda teče izgleda da je pazio da ga u potpunosti ne raznese i tako u dužem razdoblju ostavi bez vode i struje velik broj kosovskih stanovnika.

Šteta na kanalu brzo je sanirana pa se o životu bez vode i struje nije ni počelo govoriti, ali se zato već danima grakće o novom terorističkom aktu zbog kojega su na sjever Kosova dovučene dodatne policijske snage koje uzduž i poprijeko špartaju po većinski srpskim naseljima "loveći teroriste", ali i dokaze da su djelovali po uputama i u organizaciji Beograda.

Zapovjedništvo KFOR-a potvrdilo je da je kosovski premijer Albin Kurti od njih zatražio odobrenje da na sjever Kosova pošalje i Kosovsku vojsku, odnosno Kosovske sigurnosne snage (KSS) koje formalno nisu, a stvarno jesu vojska. Kurti nije dobio dozvolu KFOR-a, ali je njegov brzopotezni zahtjev omogućio Beogradu da na njegove optužbe da je Srbija organizirala miniranje kanala odgovori plasiranjem sumnje da iza svega možda stoji Priština kako bi konačno na sjever Kosova instalirala i svoju vojsku.

I dok su prištinske vlasti svoje optužbe munjevito i gorljivo širile po medijima i diplomatskim kanalima pa su u par dana došle i do rasprave na vanjskopolitičkom odboru Europskog parlamenta, srpske vlasti suzdržanije su ukazivale da je Priština imala više razloga da inscenira novi eksplozivni incident, odnosno da Beogradu on iz brojnih razloga nikako ne odgovara.

Suša u slavinama najviše bi naštetila većini preostalog srpskog stanovništva na Kosovu, a život bez struje bio bi im u najmanju ruku jednako težak kao većinskom albanskom stanovništvu. Novi val iseljavanja Srba s Kosova Srbiji ne bi donio ništa dobroga, iako pojedini srpski opzicionari optužuju Vučića da s Kurtijem igra istu igru koju su odigrali Milošević i Tuđman kako bi Hrvatsku "oslobodili" od Srba.

Predsjednik Aleksandar Vučić uzvraća da Srbija može puno lakše i efikasnije od miniranja kanala Ibar-Lepenac ostaviti Kosovo bez vode i struje: dovoljno je da na svojem teritoriju preusmjeri vodu iz Ibra kako bi umjesto u jezero Gazivode nastavila teći svojim prirodnim tokom prema sjeveru Srbije, kao prije nešto više od pola stoljeća kad su se Kosovo i Priština s puno manje stanovnika svakoga ljeta suočavali s nestašicama vode i restrikcijama, a Termoelektrana Obilić tek započinjala proizvoditi struju. Bez vode iz Srbije razvoj Kosova, a pogotovo Prištine, bio bi puno teži u proteklih pedesetak godina, a i kosovska povijest bi se vjerojatno drukčije odvijala. Dokle god će na sjeveru Kosova u većem broju biti Srba, malo tko će se u Srbiji usuditi prekinuti dovod vode na Kosovo, ali ako ih i kad ih tamo više ne bude i vode Ibra opet bi mogle teći samo prema Crnom moru.

O tome bi morale voditi računa i vlasti u Prištini, ali Kurtijeva vlast je ususret novim izborima zaokupljena uvjeravanjem birača da je jedina sposobna ostvariti punu državnost Kosova i pritom poništiti Briselski i sve druge sporazume s Beogradom koji su potpisani pod patronatom Europske unije i uz suglasnost SAD-a i zemalja Kvinte. Među ostalim je, eto, pokušala ishoditi i prebacivanje kosovske vojske u općine s većinskim srpskim stanovništvo, kao da joj nije dosta što ih je premrežila svim vrstama policije, pa se čak i sjevernokosovski Srbi pitaju kako su se kroz tu gustu policijsku mrežu i mimo KFOR-a provukli "teroristi" koji su navodno s 20 kilograma vojnog eksploziva minirali kanal Ibar-Lepenac.

U Beogradu ne kriju i da im je sumnjivo to što se sabotaža u sjevernokosovskoj općini dogodila u danima kad se u Bruxellesu lome koplja oko toga hoće li Srbija konačno otvoriti klaster 3 i deblokirati pristupne pregovore s Europskom unijom. Srbija je ispunila uvjete za otvaranje tog klastera, ali dio članica se tome protivi, među ostalim i zbog stagnacije u procesu normalizacije odnosa Beograda i Prištine, a novi "teroristički napad" za koji Kurtijeve vlasti bez ikakvih dokaza optužuju Srbiju u najmanju će ruku dosoliti argumente protiv deblokade srpskih pristupnih pregovora.

Eksplozija na kanalu Ibar-Lepenac potakla je i novu šeficu za vanjske poslove EU-a Kaju Kallas da se u prvim danima svojeg mandata susretne s Vučićem i Kurtijem. Mediji su prenijeli da je Kallas nakon tih razgovora saopćila da "pozdravlja spremnost na punu suradnju nakon nedavnog terorističkog napada. Počinitelji se moraju suočiti s pravdom" te da je za Srbiju i Kosovo "jedini put do članstva u EU-u normalizacija njihovih odnosa, na osnovu Ohridskog sporazuma". I Vučić je bio škrt u otkrivanju sadržaja razgovora. Po njemu razgovor s Kallas je bio "otvoren i težak", a razgovarali su "o evropskom putu Srbije, a visoka predstavnica EU-a za spoljnu i bezbednosnu politiku je govorila o neophodnosti uspostavljanja dijaloga sa Prištinom, rešavanju slučaja Banjska i uvođenju sankcija Ruskoj Federaciji. Odgovorio sam u skladu sa politikom i interesima Srbije."

Kurti je bio rječitiji nakon razgovora s Kallas. Osim što je prepričao sadržaj razgovora poručio je i da je "optimist" jer "Kallas je u pravom trenutku i na pravom mjestu i regija će imati koristi od toga". Uvjeren je i da će "sljedeće godine proces za mir, sigurnost, integraciju i razvoj pod rukovodstvom Estonije biti intenziviran". Kurti se pohvalio da je u razgovoru s Kallas "naglasio da smo imali nezabilježen ekonomski rast i demokratski napredak na nezavisnom Kosovu i da smo u isto vrijeme upravljali najozbiljnijim sigurnosnim izazovima, najozbiljnijim prijetnjama koje su rezultirale ubojstvom narednika Afrima Bunjakua u Banjskoj" te da je "glavni kriminalac u bandi koja je to uradila na slobodi u Srbiji".

"Tražili smo, kao i na svakom drugom sastanku, predaju Radoičića kosovskim vlastima, jer Tužiteljstvo ima optužnicu od 160 stranica za njega i njegovu grupu od preko 40 ljudi", prenio je Kurti te nastavio: "Razgovarali smo i o posljednjem napadu. Naše vlasti su obavile stručan posao i moramo preduzeti dodatne mjere da sprečimo da se ista stvar ponovi", ali je ipak tek zaključio da je "istraga u tijeku".

Istovremeno je, međutim, kosovsko Ministarstvo vanjskih poslova i službeno od zapadnih država zatražilo da "pozove Srbiju na odgovornost i sankcioniše je zbog napada na kanal Ibar-Lepenac" jer "preliminarni nalazi" kosovskih obavještajnih službi dokazuju da su i taj napad izvele "terorističke grupe" koje Srbija obučava i koristi za terorističke napade na Kosovu. Na "preliminarni dokument" kosovskog ministarstva, Vučić se kratko osvrnuo rekavši: "Njihov non pejper je sraman i ne dobro sročen. Ja znam kada je nešto teško, a ovo je bilo glupo sročeno, u stilu 'mi mrzimo njih, i zato su krivi', bez dokaza, naravno, ali su ljudi u svetu ozbiljniji od toga. Čim budemo videli dokaze za bilo šta, izaći ćemo u javnost. Beograd i Srbija nisu odgovorni za to, nemamo veze s tim, spremni smo da pomognemo u hapšenju i procesuiranju odgovornih i onih koji su učestvovali."

Vučić je ipak bio suzdržaniji u odgovoru na pitanje kako će se sve to odraziti na odluku o otvaranju klastera 3 rekavši: "Važno je da ispunjavamo uslove koji su postavljeni, ali da uvedemo sankcije Rusiji i priznamo nezavisno Kosovo, sva vrata bi nam bila otvorena, ali eto, nismo zainteresovani. Ja neću da menjam dosadašnju politiku, to smo uradili zato što smo smatrali da je to interes Srbije, do sada se pokazalo da je to dobra politika." Na kraju je zaključio: "Ne želim da menjam svoj stav pri bilo čijem pritisku, nije Srbija šaka zobi. Oni svoj posao, mi svoj posao. Nisam došao nikoga da molim, nego da govorim o položaju Srbije. Mi hoćemo, da li vi hoćete, videćemo za koji dan."