U Prištini se nalazi jedna nedovršena pravoslavna crkva, smještena na kampusu Sveučilišta u Prištini, koju Albanci nazivaju "Miloševićeva crkva". Započeta 1992. godine, nikada nije dovršena, a sada je zaglavljena tu i izgleda ružno. Kao student, sjećam se kako su 1998. godine, u vrijeme rata, graditelji radili povećanim kapacitetom, jednostavno su htjeli staviti križ na nju što prije. Kao da će križem staviti kapak i riješiti sve ostale probleme, i rat koji je započeo, i NATO bombe za koje se očekivalo da će pasti.
Bilo je pokušaja Srpske pravoslavne crkve da tu crkvu učini funkcionalnom, a čak i prije nekog vremena, gotovo potajno, u njoj je održana liturgija, međutim, do njenog pretvaranja u istinski vjerski hram, dostupan pravoslavnim vjernicima, nije došlo. Iz mnogo razloga, ali prije svega zato što ona ostaje politička crkva, pokrenuta ne da služi pravoslavnoj zajednici, već da pokaže srpsku (i vjersku) dominaciju na Kosovu.
Izgrađena na zemljištu sveučilišnog kampusa, u jednom mračnom razdoblju, ona, više nego vjeru, odražava nasilje i okrutnost jedne vlasti koja je terorizirala nesrpsku većinu. Na svečanom otvaranju njenih temelja 1992. godine, uz pravoslavne svećenike može se vidjeti i ozloglašeni zločinac Arkan, a oko njega i ljudi koji pucaju iz oružja. Ne baš veličanstven prizor za jednu Božju kuću, moramo to prihvatiti. Neposredno po završetku rata dogodio se barem jedan neuspješan teroristički pokušaj da se ona digne u zrak. Tadašnji cinici u šali su govorili: "Dinamit ne smije biti u rukama amatera."
U proteklih 20 i više godina imao sam puno ideja o tome što učiniti s njom. Srpska pravoslavna crkva je naravno želi revitalizirati i učiniti dostupnom pravoslavnim vjernicima (koje je teško naći u Prištini), ali to izgleda nerealno. Albanci uglavnom smatraju da bi se trebala ili srušiti ili ostati takva kakva je, u svojoj ružnoći, pokrivena trnjem, kao dokaz jedne mračne ere srpske vladavine na Kosovu.
Naravno, postoje i druge, kreativnije ideje, poput, primjerice, pretvaranja te crkve u kulturni centar. I ja mislim da je to vrlo dobra ideja. Ili se može pretvoriti u kazalište, po uzoru na kazalište Bitef u Beogradu. Na taj način bi se zgrada zaštitila od rušenja i služila bi građanima. Možda bi to moglo biti kazalište posvećeno isključivo multikulturalizmu, što također stvara prostor za kulturne događaje manjinskih zajednica na Kosovu. I na taj način, objekt koji stvara podjelu pretvara se u prostor koji ujedinjuje ljude! Tko zna!
(S albanskog preveo Qerim Ondozi.)
