Ove godine obilježava se 35. godišnjica akcije velikog pomirenja, tog povijesnog pothvata kojim je okončana krvna osveta na Kosovu. Do tada su stotine tisuća albanskih obitelji na Kosovu bile u zavadi i "u krvi", a ciklus krvne osvete poprimio je oblik začaranog kruga, s krvoprolićem naslijeđenim kroz generacije. Broj uzajamnih ubojstava ponekad bi narastao na trideset.
Ono što je započelo kao mala inicijativa za pomirenje od strane grupe bivših političkih zatvorenika, studenata i intelektualaca, brzo se pretvorilo u nacionalnu javnu tribinu, s majkama, očevima, članovima obitelji koji su izašli na pozornicu i pred javnosti oprostili krv obitelji osobe koja je počinila ubojstvo. Organizirani su deseci javnih "sjednica" i stotine tisuća obitelji su se pomirile.
Ukupno je oprošteno 1275 krvoprolića i zavada. Posljednjoj javnoj sjednici o pomirenju prisustvovalo je više od pola milijuna ljudi. Opraštanje, pomirenje, solidarnost i jedinstvo – to su bili osnovni stupovi ovog pothvata koji je imao za cilj preobrazbu i ujedinjenje kosovskog društva, u zoru rata koji se očekivao uskoro.
Kada se danas analiziraju video materijali tih sjednica, čovjek je fasciniran energijom koja se prenosila. U većini njih, u improviziranim pozornicama, obično je stajao Anton Çetta, čovjek koji je postao simbol ove akcije. Ali oko njega su bili i vjerski predstavnici, mladi i mlade, drugi intelektualci i ljudi s autoritetom kod naroda.
Ljudi su dizali dva prsta u obliku "V", govori su sadržavali nove riječi za narod: "nada", "solidarnost", "budućnost", "jedinstvo"... U cjelini, sjednica je ujedno bila puna, performativna manifestacija nove, postkomunističke slike naroda koji se budi. Nova slika, i nova politička poruka – politička iznad svega – namijenjena da se prenese režimu u Beogradu, iz kojeg je proizlazilo ugnjetavanje i nasilje tog kraja stoljeća.
Nažalost, akcija pomirenja krvnih osveta na Kosovu ostala je u sjeni drugih, dramatičnijih događaja koji su uslijedili i nije dobila zasluženu pažnju. Verujem da nove generacije na Kosovu čak ne znaju da je ona ikad postojala.
I to je za žaljenje, jer sam siguran da se neke lekcije mogu naučiti, da nam one možda mogu poslužiti u ovim turbulentnim vremenima u kojima živimo. Ako ništa drugo, akcija pomirenja krvnih osveta može nam pokazati snagu društva da se transcendira i napor da se afirmiraju određene ljudske vrijednosti, koje su stupovi transformacije, emancipacije i društvenog i političkog angažmana.
(S albanskog preveo Qerim Ondozi.)
