Hoće li Naftna industrija Srbije (NIS), ali i dobar dio srpske ekonomije, stradati pod ruševinama globalnog neoliberalizma? Predstavnici odlazeće američke administracije, koja je uvela sankcije NIS-u zbog većinskog ruskog vlasništva, tvrde da zbog toga srpska privreda neće imati štete. Srpske vlasti predvođene predsjednikom Aleksandrom Vučićem građane uvjeravaju da se ne moraju brinuti jer će se oni pobrinuti da u pregovorima s Amerikancima i Rusima pronađu rješenje koje će osigurati normalno funkcioniranje srpskog energetskog tržišta.
U srpskoj javnosti malo je kome jasno kako su američke i srpske vlasti, i prije pregovora s Rusijom, zamislile da će NIS pod američkim sankcijama nastaviti redovito opskrbljivati srpsko tržište naftnim derivatima. Amerikanci tvrde da im je jedini cilj da ruske kompanije Gazprom i Gazpromnjeft izbace iz NIS-ova vlasništva jer povlačenjem njegovog profita financiraju rusku agresiju u Ukrajini.
Upućeniji u sadržaj američkih sankcija NIS-u kažu da će one vrijediti ako ruske kompanije ostanu većinski vlasnici, a da ih neće biti ako neruski suvlasnici postanu većinski NIS-ovi vlasnici. Istovremeno, pojedini predstavnici Bidenove administracije poručuju da je jedino rješenje da se Rusi u cijelosti izbace iz vlasništva NIS-a. Zbog takve ibis redibis situacije službeni Beograd je od Washingtona zatražio odgovor koja je od te dvije varijante točna kako bi znao hoće li s Rusima pregovarati o smanjenju ili potpunom preuzimanju njihova vlasništva u NIS-u.
Nakon uvođenja američkih sankcija NIS-u otklonjene su barem neke nepoznanice koje su se zakotrljale u srpskoj javnosti kad je Vučić koncem prošle godine najavio da će se NIS naći na udaru američkih sankcija. Otpala je tvrdnja da Vučić izmišlja američke sankcije kako bi pažnju javnosti skrenuo sa studentskih prosvjeda koji navodno samo što nisu srušili njegov režim. Kao argument se navodilo i da bi američke sankcije NIS-u bile besmislene jer je ruski profit u njemu kap u moru ruskog financiranja rata u Ukrajini.
I činjenica da je Gazpromnjeft većinu profita reinvestirao u NIS ukazuje na to da je Rusiji srpska naftna kompanija važnija zbog njezinih geopolitičkih interesa u Srbiji i na Balkanu nego zbog financiranja ratnog pohoda u Ukrajini. Kritičari američkih sankcija NIS-u ističu da su stvarni razlog njihovog uvođenja američki geopolitički interesi u Srbiji i na Balkanu, jer da doista žele isušiti sve izvore financiranja ruske vojne agresije, onda bi ponajprije sankcionirali kupovinu ruskog urana na čemu Rusija zarađuje prodajući ga i SAD-u i većini njegovih zapadnih saveznika.
Osim toga, paralelno s uvođenjem sankcija NIS-u SAD je intenzivirao pregovore o strateškom partnerstvu sa Srbijom i u drugim ekonomskim područjima nakon što su prošle jeseni potpisali strateški energetski sporazum. Pojedini analitičari uvjereni su čak da SAD nastoji Srbiju promovirati u svog ključnog strateškog partnera na Balkanu.
Direktor beogradskog Centra za međunarodne i bezbednosne poslove (ISAC fond) Igor Novaković u razgovoru za Blic kaže da svaka zemlja koja vodi strateški dijalog sa SAD-om, kao što to sada čini Srbija, "ima određenu vrstu strateške važnosti za SAD. Poljska je jedan od ključnih američkih partnera u okviru EU-a i na samoj je granici sa Rusijom, Egipat je bitan zbog pozicije Izraela, Grčka zbog odnosa sa Turskom.
Sad je malo nejasno u ovom momentu zbog čega je Srbija, ali evidentno je da se srpsko-američki odnosi bitno popravljaju na određeni način u poslednjih četiri-pet godina i da je prvi korak u tome bio onaj strateški energetski sporazum koji je potpisan u septembru". Novaković zaključuje: "Ako se oslanjamo na prethodni energetski sporazum, čije detalje barem ja do kraja nisam uspeo da pronađem, vrlo verovatno je da će to otvoriti čitav niz novih mogućnosti vezanih pre svega za ekonomiju, a onda i za saradnju u drugim sektorima, a onda i podizanje političke saradnje na jedan viši nivo."
Zbrka koja je nastala oko sankcija NIS-u još je veća zato što su uvedene na kraju mandata Bidenove administracije, a ako se u njemu ne provede zatražena vlasnička transformacija, počet će se primjenjivati u prvom mjesecu mandata Trumpove administracije. Ruski inoministar Sergej Lavrov, osim što tvrdi da "SAD i EU vrše pritisak na Srbiju zahtijevajući da izda Rusiju", uvjeren je i da "administracija aktualnog predsjednika SAD-a Joea Bidena želi naštetiti i Srbiji i administraciji novoizabranog predsjednika SAD-a Donalda Trumpa novim sankcijama Rusiji u energetskom sektoru".
Lavrov pritom kao da zaboravlja da je i Trump posezao za sankcijama protiv zemalja koje je smatrao neprijateljskima, ali vjerojatno se ni on ne bi usudio prognozirati što će Trumpova administracija učiniti s Bidenovim sankcijama Rusiji. Možda može ponešto naslutiti iz tekstova američko-srpskog ekonomista Branka Milanovića u kojima se bavio povijesnim posljedicama Trumpovog povratka na vlast u SAD-u. RTS-ov portal prvo je objavio Milanovićev tekst "Kraj globalnog neoliberalizma: Tramp kao oruđe istorije", a potom i "Kako su globalisti napustili univerzalne ekonomske principe, ali su zaboravili da to saopšte".
U potonjem odgovara kritičarima koji su njegov prvi "članak pogrešno protumačili kao hvalospev u korist Donalda Trampa". Udarna poruka prvog Milanovićevog teksta glasi: "Dvadeseti januar 2025. označava simboličan kraj globalnog neoliberalizma. Obe njegove komponente su nestale: globalizam je sada pretvoren u nacionalizam, a neoliberalizam je prepravljen tako da se primenjuje samo na ekonomsku sferu. Njegovi delovi koji se odnose na društvo – rasna i rodna ravnopravnost, slobodno kretanje radne snage, multikulturalizam – su mrtvi. Ostaju samo niske poreske stope, deregulacija i obožavanje profita."
U odgovoru svojim kritičarima Milanović pojašnjava da je poanta njegovog teksta bila da su "glavne principe neoliberalne globalizacije mejnstrim ekonomisti već napustili, i to mnogo pre 20. januara kada Tramp preuzima dužnost. Ono što će se desiti samo je simboličan događaj: tog dana će se zaista završiti era neoliberalne globalizacije koja je započela (u ovoj epizodi globalizacije) s padom Berlinskog zida. Ipak, većina njenih elemenata je demontirana mnogo ranije i to od strane ljudi koji to nikada nisu otvoreno priznali. Znam da mnogi mejnstrim neoliberalni ekonomisti vole da na pojavu Donalda Trampa gledaju kao na Božije delo, kao na zemljotres ili neku iznenadnu oluju čije poreklo niko ne može da shvati.
Međutim, smatram (i to držim očiglednim) da je seme njegovog uspona zapravo posejano neoliberalnom politikom koja je postepeno gubila podršku naroda. Nije slučajno što je 77 miliona ljudi glasalo za Trampa niti je slučajno što se trenutno i drugde dešavaju slični pokreti i politički destabilizuju velike zapadne zemlje poput Nemačke i Francuske. Ovaj unutrašnji aspekt neoliberalizma, njegova uloga u povećanju nejednakosti, smanjenju društvene mobilnosti, rastu morbiditeta i mortaliteta među srednjom klasom u SAD-u i u ostvarivanju drugačijih interesa bogatih u odnosu na ostatak društva, opširno su dokumentovani kako u ekonomskoj literaturi tako i u onoj o političkim naukama."
Pri kraju piše: "Moja poenta ovde nije da raspravljam o tome da li je napuštanje ovih principa dobro ili nije za Sjedinjene Države ili Evropu ili Kinu ili svet, nego samo ukazujem na činjenicu da Tramp nije bio jedini akter promene, odnosno da se principi neoliberalne globalizacije ukidaju najmanje deceniju ili deceniju i po." Potom konstatira: "Sadašnje napuštanje principa neoliberalne globalizacije ostavlja čitavo polje međunarodnih odnosa u haosu, jer uopšte nije jasno koju vrstu ekonomskih politika treba sugerisati ili nametati ostatku sveta."
A u takvom svijetu kroji se i sudbina NIS-a, Srbije i Balkana.
