Na rumunjskim predsjedničkim izborima lani u studenom relativnu je pobjedu u prvom krugu neočekivano odnio krajnje desni kandidat Călin Georgescu. No, rezultati su ubrzo poništeni odlukom Ustavnog suda zbog navodnog vanjskog utjecaja na izborni proces. Početkom ovog mjeseca stigla je vijest da mu je Središnji izborni ured zabranio kandidaturu na ponovljenim izborima.
Slučaj je zadobio značajnu pažnju europske i svjetske javnosti i interpretacije ga uglavnom lijeno tretiraju kao klasični primjer rasta nove ekstremne desnice, a zabranu kao posljednji adut liberalnog centra u obrani od tog rasta. Kako bismo saznali nešto više o tom navodnom povijesnom presedanu porazgovarali smo s Florinom Poenaruom, profesorom sociologije na Sveučilištu u Bukureštu.
Tko je Călin Georgescu kao politička figura? Profil koji se može pronaći u zapadnim mejnstrim medijima sugerira da se radi o čudnoj kombinaciji ruskog utjecaja, TikToka i klasičnog antiestablišmentskog sentimenta? Možete li ga smjestiti u rumunjski politički krajolik?
Georgescu je figura establišmenta, a ne neki marginalni luđak koji je odjednom postao poznat na prošlim predsjedničkim izborima. Prije nekih desetak godina već je bio predlagan za premijera. Pozivan je u udarne televizijske termine da predstavi svoju viziju. Nije bio prominentan političar, ali nije bio ni autsajder. Stalno je bio u pozadini i čekao na pravu platformu koja će mu omogućiti priliku da stekne političku moć. Nakon što je ekstremno desna Alijansa za zajedništvo Rumunja (AUR) neočekivano ušla u parlament predlagan je za njihovog kandidata za premijera, a u stjecanju kandidature spriječio ga je sukob s čelnikom AUR-a Georgeom Simionom.
Da bi ga se precizno smjestilo u rumunjski politički krajolik, valja prvo naglasiti da je on proizvod posljednjih godina socijalističkog režima i nemirnog razdoblja tranzicije. Inženjer pedologije po struci, formirao se u miljeu komunističkih aparatčika i tada mladih ekonomista poput trenutnog guvernera centralne banke. Ta je mreža bila sklona ideji Ceausescua po kojoj bi se Rumunjska trebala odvojiti i od Zapada i od Sovjetskog Saveza i krenuti nezavisnim ekonomskim i političkim smjerom. Danas bi se nazivali ''suverenistima''. Oni su bili vrlo utjecajni u prvoj fazi tranzicije koja se zasnivala na postupnom prijelazu na slobodno tržište bez snažnijih socijalnih potresa.
Cilj je bio i stvoriti lokalnu kapitalističku klasu čiji će se interesi poklapati s onima države i omogućiti državi da zadrži kontrolu nad nekim ključnim sektorima. Ta je faza završena 1996. brzom privatizacijom i potpunim otvaranjem globalnoj ekonomiji. Međutim, ideje su ostale itekako prisutne u Georgescuovim razmišljanjima i politikama. Također, najviše glasova nije dobio u najnerazvijenijim dijelovima države kako se uobičajeno smatra, već u onima sa snažnom prisutnošću domaćeg kapitala, kao i u onima u kojima su izražene strane investicije. Istina je da u nastupima kombinira ideje o ekonomskoj nezavisnosti s referencama na duhovnost, pravoslavlje, tradiciju i fašizam.
U više navrata je istaknuo divljenje prema legionarima, rumunjskim međuratnim fašistima. I mislim da se tu ne radi samo o retorici radi privlačenja birača. Međutim, ne radi se o nekoj njegovoj specifičnoj kombinaciji. Spiritualizam, šovinizam i tradicionalizam već su 1980-ih, a pogotovo 1990-ih bili uparivani s idejom ekonomske neovisnosti i ta je kombinacija itekako prisutna u političkom imaginariju ljudi u dobi od 40 do 70 godina čija je izlaznost na izbore najveća. Treba naglasiti i da Georgescu ne govori jezikom mejnstrim politike: npr. ne kaže izbori, nego duhovna promjena. Dakle, spojio je već postojeću ideološku kombinaciju s retorikom protiv establišmenta, iako je sam iz njega potekao, i tako privukao glasove bijesnih i frustriranih.
Ne postoje pravi dokazi ruskog utjecaja, iako su zbog navodnog vanjskog utjecaja poništeni izbori. Također, ni sama TikTok kampanja o kojoj se toliko priča nije mogla pretvoriti pratitelje u glasače. Prije će biti da se radilo o izbornoj taktici najjačih stranaka koja im se obila o glavu. Iz elektoralne geografije lako se zaključuje da je Georgescu dobio najviše glasova u područjima u kojima su tradicionalno dominirali Nacionalni liberali, stranka desnice. Sasvim je izvjesno da su oni, s obzirom na to da im je predsjednički kandidati bio bez karizme i krajnje izborno neatraktivan, usmjerili glasove prema Georgescuu. Unatoč spomenutoj atraktivnoj ideološkoj kombinaciji, bez takve logističke i materijalne pomoći nikad ne bi skupio dva milijuna glasova.
Kako će zabrana kandidature utjecati na neposrednu političku budućnost Rumunjske? Koji su glavni argumenti u korist zabrane? Kako će reagirati njegova politička baza i koja je društvena struktura te baze?
Započet ću s posljednjim pitanjem: teško je opisati društvenu strukturu njegove baze, jer mislim da nije dovoljno velika da bi se uopće o njoj moglo govoriti. Kao što sam rekao, bez vanjske stranačke potpore ne bi dobio ovoliko glasova. Nakon što je prvi krug izbora poništen sigurno je narastao broj simpatizera, ali na prosvjedu se pojavio prilično mali broj njih i kratko se sukobio s policijom. Ponašanje države i institucija tijekom izbora, uključujući poništenje, zabranu i obrazloženja, nedvojbeno je povećalo društvenu bazu onih koji sanjaju antiestablišmentskog kandidata, ali za sada takvog nema. Ne postoji zamjena za Georgescua.
Proces zabrane kandidature bio je, da se poslužimo klišejom, kafkijanski. Središnji izborni ured zabranio mu je kandidaturu pozvavši se na odluku Ustavnog suda o poništenju izbora zbog navodnog vanjskog utjecaja. Ustavni sud je tu zabranu potvrdio. Dakle, Ustavni sud je odobrio zabranu jer se Ured pozvao na njihovu odluku o poništenju izbora. Rasprava o ovoj institucionalnoj cirkularnosti prilično je duga i zamorna. Navedimo samo da su ove institucionalne nejasnoće pojačale generalno nepovjerenje u državne institucije i političku klasu. Među kritičarima Georgescua postoje oni koji slave zabranu jer misle da je on simptom fašizma, ali i oni koji nisu baš sretni tom odlukom jer smatraju da je time ukinuta demokracija. Ne trebaju nam novi izbori, već druga republika jer ova prva postkomunistička više ne funkcionira.
Vidite li situaciju u Rumunjskoj kao simptom šireg slabljenja liberalne demokracije kao izvora političke stabilnosti? Postoje li nekakve lekcije za cijelu Europu?
Mislim da ne. Već neko vrijeme nastojim promovirati argument po kojem je situacija u Rumunjskoj prilično drukčija u odnosu na druge zemlje kad je u pitanju slabljenje liberalne demokracije. Ovdje napad na liberalni centrizam nije došao izvana, ne postoji narodni pokret nastao na političkim marginama koji je osvojio glasače. Nema ovdje ni Trumpa ni MAGA-e. Kao ni figura poput Viktora Orbana. Liberalni centar u Rumunjskoj je napadnut iznutra.
Državne institucije, pogotovo represivne, poput tajnih službi, vojske i sudstva, postajale su sve snažnije i stjecale sve veću kontrolu nad državom i društvom. Civilnog nadzora gotovo da nema. Mnogi ovdašnji analitičari zato smatraju da se u ovom slučaju radi o međusobnom obračunu različitih tajnih i drugih službi. Naime, među ingerencije predsjednika spadaju imenovanja čelnika tajne službe, glavnih figura u vojsci, ustavnih i drugih sudaca. Sva ova kontroverza oko poništenja izbora bez dokaza zapravo je simptom stanja stvari unutar države, a samim tim u rumunjskom društvu.
