Srbija je prometno i energetski sve manje bivša jugoslavenska republika, a sve više balkanska država. Nakon što se kvalitetnije i efikasnije povezala s Mađarskom i Bugarskom, Srbija je započela završnu fazu istog takvog prometnog i energetskog povezivanja s Rumunjskom. S Rumunjskom je već ranije ugovorila izgradnju autoceste od Beograda do Temišvara, a završila je i svoju dionicu Transbalkanskog elektroenergetskog koridora od Obrenovca do rumunjske granice.
Srpska ministrica rudarstva i energetike Dubravka Đedović Handanović i rumunjski ministar energetike Sebastijan Burduž ovoga su tjedna potpisali Memorandum o izgradnji plinskog konektora kojim će se srpsko plinsko čvorište u vojvođanskom Mokrinu povezati s rumunjskim transportnim plinovodom BRUA. Srbija će za tri godine kroz stotinjak kilometara dug plinovod moći dobavljati najmanje 1,6 milijardi kubika rumunjskog plina. Uz iste količine azerbejdžanskog plina koji od kraja prošle godine može povlačiti preko plinskog konektora koji je izgradila zajedno s Bugarskom, Srbija će znatno smanjiti ovisnost o ruskom plinu koji do nje stiže preko Turskog toka, a o kojem je donedavno bila stopostotno ovisna. Stabilnosti i diverzifikaciji srpskog plinskog tržišta već od ranije doprinose i plinovodi kojima je Srbija povezana s mađarskim plinovodima i skladištima plina.
Komentirajući potpisivanje ugovora s Rumunjskom, ministrica Đedović Handanović je poručila: "Zahvaljujuću povezivanju sa Rumunijom i Bugarskom, a u narednom periodu i sa Severnom Makedonijom, Srbija postaje nezaobilazna tranzitna zemlja i važan partner u obezbeđivanju energetske sigurnosti zemalja centralne i istočne Evrope kada je snabdevanje gasom u pitanju." No u razvijanju srpsko-rumunjske energetske suradnje aktualna tema nije samo plin. Srbija i Rumunjska već pola stoljeća surađuju u proizvodnji i trgovini električnom energijom, o čemu svjedoči i podatak da je trgovina strujom u prošloj godini činila 28 posto njihove ukupne trgovinske razmjene.
Sve kvalitetnija povezanost s Mađarskom i Bugarskom, a sada i s Rumunjskom, oslobodila je srpsko tržište ovisnosti o hrvatskoj energetici. Transport nafte preko Janafa jedini je preostao kao hrvatski kapacitet koji Srbija ne može zaobići kako bi osigurala naftne proizvode
Srbija je još početkom prošlog desetljeća predlagala realizaciju prometno-energetskih projekata koji sada ulaze u završnu fazu, ali je Rumunjska ganjala neke svoje prioritete. U međuvremenu su pandemija koronavirusa i rat u Ukrajini, Europskoj uniji, a onda i Rumunjskoj, mnoge stvari okrenuli naglavačke, pogotovo u energetici i infrastrukturnom povezivanju svih dijelova europskog kontinenta i njegovim odnosima s ostatkom svijeta. Tako se kao jedan od prvih važnijih projekata Europske unije u integriranju zapadnobalkanskih zemalja koje kandidiraju za njezino članstvo u ovom desetljeću nametnula izgradnja Transbalkanskog elektroenergetskog koridora koji će povezati Italiju, Crnu Goru, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Rumunjsku. Italija i Crna Gora već su petnaestak godina povezane podmorskim kabelom, Srbija i Crna Gora već su uz pomoć EU-a izgradile pojedine dionice visokonaponskih dalekovoda i trafostanica, a sada pripremaju izgradnju dionica dalekovoda koje će ih međusobno povezati. U Srbiji se priprema i izgradnja dionice od Bajine Bašte do Višegrada koja će na Transbalkanski koridor priključiti i BiH. Rumunjski ministar Burduž je pak najavio da će Rumunjska svoju dionicu koridora završiti do kraja sljedeće godine. Transbalkanski elektroenergetski koridor trebao bi u cijelosti biti završen do 2027. godine. Dvije trećine njegove izgradnje financira se europskim sredstvima (oko petine donacijama EU-a), a trećinu osiguravaju države za dionice koje se grade na njihovim teritorijama.
Paralelno s izgradnjom Transbalkanskog elektroenergetskog koridora Europska unija zapadnobalkanskim kandidatkinjama za članstvo na sve načine pomaže i da uspostave organizirana nacionalna tržišta električne energije te njihovo povezivanje u regionalno tržište kako bi potom u paketu pristupili europskom jedinstvenom tržištu i prije nego što eventualno postanu članice Europske unije. Srbija se u tom poslu oslonila na Sloveniju, udruživši svoju sa slovenskom burzom struje, a u travnju ove godine priključila im se i mađarska burza struje, uz blagoslov europske burze EPEX SPOT. Ministrica Đedović Handanović ocijenila je da je spajanje slovenske, mađarske i srpske burze struje približilo Srbiju jedinstvenom europskom tržištu, a Srbiji, Sloveniji i Mađarskoj omogućilo "jednostavnije i efikasnije trgovanje električnom energijom u regionu".
Srpska ministrica rudarstva i energetike inače tvrdi da je "srpska energetika u prethodne dve godine napredovala više nego u prethodnih deset". Ambicije su u narednom razdoblju još veće, a temelje se na sveobuhvatnom restrukturiranju Elektroprivrede Srbije (EPS) i investicijama u nove proizvodne i distributivne elektroenergetske kapacitete. Restrukturiranje EPS-a Srbija realizira uz pomoć Norveške i njezinih stručnjaka od kojih su neki direktno uključeni kao članovi poslovodstva EPS-a.
Među značajnijim investicijama, osim završetka izgradnje srpskih dionica Transbalkanskog koridora, već je za sljedeću godinu najavljen početak gradnje reverzibilne hidrocentrale Bistrica na Drini maksimalne izlazne snage od 649 megavata. U ovoj godini intenzivirani su i pregovori s Rumunjskom o izgradnji reverzibilne hidrocentrale Đerdap 3. Izradu projektne dokumentacije za izgradnju nove srpsko-rumunjske hidrocentrale na Dunavu svojim donacijama financira SAD, što sugerira da je zainteresiran i za sudjelovanje u njezinoj izgradnji. U Srbiji su pak uvjereni da bi im izgradnja Đerdapa 3 omogućila da se do 2050. riješe proizvodnje struje na ugljen čijim spaljivanjem sada proizvode dvije trećine struje koju troše srpska privreda i stanovništvo.
Skeptici sumnjaju da je to moguće, ali najavljena rujanska posjeta francuskog predsjednika Emmanuela Macrona trebala bi otkriti i hoće li se načelno dogovorena francusko-srpska suradnja u razvoju nuklearne energiji u Srbiji konkretizirati i doista krenuti ka izgradnji nuklearne elektrane. Ubrzanim izmjenama zakonodavstva Srbija nastoji uhvatiti korak s Europskom unijom i u proizvodnji struje iz obnovljivih izvora, s time da je težište s mini hidrocentrala prebačeno na vjetroparkove i solarne elektrane. Ministrica Dubravka Đedović Handanović u zadnje vrijeme često ističe da je u protekle dvije godine proizvodnja struje iz solarnih elektrane povećana za sedam i po puta, s 20 na 150 MW. U razvijanju i realizaciji investicija u obnovljive izvore energije, osim s Europskom unijom i pojedinim njezinim članicama, Srbija već surađuje i sa SAD-om, Japanom, Južnom Korejom, a ne bježi ni od suradnje s Kinom iz koje nastoji privući investicije u proizvodnju solarnih panela.
Iako je prije 12 godina dobila status kandidata, a pristupne pregovore započela prije deset godina, Srbiji je članstvo u Europskoj uniji još uvijek maglovito jer je i članicama EU-a još maglovitija politika proširenja o kojoj puno brbljaju, a na njemu konkretno ništa ne čine i uglavnom to i ne žele, pogotovo članice koje nemaju konkretnijih interesa na zapadnom Balkanu. Drukčija je priča s balkanskim energetskim i prometnim potencijalom i kapacitetima, pogotovo u ključnim članicama Unije i onima koje su neposredno ovisne o njima, kao što su Mađarska, Rumunjska, Bugarska i Grčka. Srbija je zato svoju energetsku i prometnu sudbinu upravo vezala uz razvoj njihovih nacionalnih energetskih i infrastrukturnih projekata jer preko njih postaje dio organizirane i uređene europske energetske i prometne zajednice.
S bivšim jugoslavenskim republikama manje-više održava naslijeđene energetsko-prometne veze. S Crnom Gorom, Bosnom i Hercegovinom i Sjevernom Makedonijom kao kandidatkinjama za članstvo u EU-u novu energetsku i prometnu suradnju pretežito razvija u okviru europskih projekata usmjerenih na regionalni razvoj zapadnog Balkana. Sa Slovenijom kao članicom EU-a tu i tamo nađe zajednički interes i nove projekte koje zatim i realiziraju, a od Hrvatske i njezine energetike i prometne infrastrukture nastoji se što više udaljiti i osamostaliti. Sve kvalitetnija i efikasnija energetska i prometna povezanost s Mađarskom i Bugarskom, a sada i s Rumunjskom, oslobodila je srpsko tržište električne energije i plina ovisnosti o hrvatskoj energetici, a slično se dogodilo i s prometnom ovisnošću. Transport nafte preko Janafa jedini je preostao kao hrvatski energetski kapacitet koji Srbija ne može zaobići kako bi svojoj privredi i stanovništvu osigurala naftne proizvode. I tome nastoji doskočiti izgradnjom već ugovorenog naftovoda prema Mađarskoj, ali i višegodišnjim pokušajima da s Rumunjskom dogovori izgradnju priključka na njezine naftovode. Kako je pitanje dana kad će rumunjski naftovodi postati europski projekti za dotok azerbejdžanske, kazahstanske i druge azijske nafte barem u dio EU-a, ali i na regionalno balkansko tržište, i srpska želja da se naftovodom poveže s rumunjskom mogla bi se uskoro i ostvariti. Stoga bi već Vučićeva Srbija mogla ponosno zapjevati Štulićevu odu "Balkan" jer joj i do sada nije bila mrska.
