Rumunjski novi val izgubio je polet, što je sasvim normalno nakon toliko godina, ali i dalje neki izdanci njegova duha znaju ostvariti uspjeh na prestižnim festivalima. Zadnji takav primjer je "Metronom", dugometražni igrani debi dokumentarista Alexandrua Belca, koji je karijeru započeo kao dio ekipe na dva kapitalna filma rumunjskog novog vala – Mungiuovom Zlatnom palmom nagrađenom "4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana", gdje je bio skript, te na Porumboiuovom remek-djelu "Policijski, pridjev", gdje je sudjelovao kao asistent redatelja. Njegov "Metronom" prošle je godine uvršten u najvažniji pobočni program kanskog festivala "Izvjestan pogled" te se okitio nagradom za najbolju režiju.
Uokvirena starinskim kvadratičnim formatom slike, radnja filma smještena je u Bukurešt 1972., gdje se skupina srednjoškolaca, nekoliko dana prije mature, okuplja na kućnom partyju kako bi slušala u Rumunjskoj zabranjenu muzičku emisiju Metronom Radija Slobodne Europe i plesala na pjesme Jimija Hendrixa, Doorsa i drugih zapadnjačkih rock prvaka. Uoči partyja učenica Ana – iz obitelji s dominantnom majkom koja zarađuje znatno više od djevojčina uglednog, ali prilično pasivnog oca profesora – saznaje da je obitelj njezina dečka Sorina dobila dozvolu da se iseli u SR Njemačku, što znači da je njihovoj ljubavi vjerojatno došao kraj. Ana je potresena i vrlo tužna, ali naposljetku ipak odluči doći na party koji organizira njezina najbolja prijateljica, vjerujući da će tamo biti sa Sorinom, međutim on se dugo ne pojavljuje. Okupljeno, antirežimski raspoloženo društvo sroči pismo za autora i voditelja Metronoma, a kad Sorin napokon dođe, ispada da se pojavio samo zato da bi pismo prenio stranom novinaru. Inzistira da Ana ode kući, no ona inicira seksualni odnos s njim, kako bi s onim koga voli i koji će vjerojatno zauvijek otići izgubila nevinost, što se, uslijed Sorinove iznenadne nevoljkosti, ne ostvari. Nakon njegova odlaska u stan upadnu pripadnici tajne službe i odvedu prisutne tinejdžere na ispitivanje i davanje pismene izjave o protudržavnoj djelatnosti, a jedina koja to odbija je Ana. Odlučna je u svom otporu sve dok joj vlastiti otac ne otkrije da ih je Sorin izdao tajnoj službi...
"Metronom" se otvara i sve do otprilike sredine svog trajanja odvija kao intimna priča o jednoj ljubavi u represivnom političkom kontekstu. Ljubavna priča pritom je primarna, a kontekst sporedan, da bi se sve promijenilo stupanjem na scenu Securitate, kad odjednom politička dimenzija zadominira i film odvede u predvidljivom smjeru. U završnici će doći do povratka na odnos Ane i Sorina, kad Anina ljubav pokušava nadvladati političku izdaju i seksualno se ostvariti, a sam svršetak ostat će otvoren – nije otkriveno je li Ana pristala postati suradnicom tajne službe radi vlastita prosperiteta.
Prva, intimistička i, recimo tako, antropološka polovica filma vrlo je dojmljiva – Anina osjećajnost i vrlo duga, gotovo dokumentaristički postavljena sekvenca partyja, s posebno istaknutim fragmentima Anina nedužna dijeljenja naklonosti s jednim od mladića kojem se očito sviđa, forte su "Metronoma", a tada i najviše dolazi do izražaja sjajna fotografija zagasito-ispranih boja Vladimira Tudora Pandurua (snimatelj zadnja dva Mungiuova filma), zajedno s kompletnim produkcijskim dizajnom. Duga sekvenca ispitivanja u tajnoj službi svojom predvidivošću i izostankom snažnije izvedbe dežurnog negativca rumunjskog filma Vlada Ivanova u ulozi šefa službe, bitno snižava sugestivnost cjeline, a otvorenost završnice već je postala manira ambicioznih filmaša. Konstanta kvalitete ovog solidnog ostvarenja, koje je imalo veće potencijale, svakako je debitantica Mara Bugarin kao Ana, djevojka čije lice može podsjetiti na ono Isabelle Adjani, što je vrijednost samo po sebi.
