Osnivači Prvog plinarskog društva (PPD), koji su bogatstvo stekli u trgovanju plinom s ruskom državnom energetskom firmom Gazpromom, udružili su se s ljudima bliskima HDZ-u i bivšim obavještajcima kako bi kroz niz novoosnovanih tvrtki prionuli kupnji velikih komada dojučerašnje državne zemlje za izgradnju turističkih kompleksa na hrvatskoj obali. Najzanimljivije akvizicije obavljaju na području Baške Vode u zadnje dvije do tri godine, gdje su po jeftinoj cijeni došli do zemljišta bivšeg vojnog kompleksa koje je privatizirala aktualna HDZ-ova vlada, dok se lokalni načelnik iz iste stranke pobrinuo za prenamjenu zemljišta i enormno povećanje njegove vrijednosti u korist investitora. U centru tih financijskih benefita nalaze se firme kojima zajednički upravljaju osnivač PPD-a Pavao Vujnovac, bivši visokopozicionirani pripadnik SOA-e Josip Jurčević, najmoćniji čovjek hrvatskog rukometa Zoran Gobac, poduzetnik u upravnom odboru sljednika Agrokora Damir Spudić, te Romeo Krešić i Ante Bračić.
U dva ugovora Jadran je oko 60 tisuća kvadrata prodao za nešto više od pet milijuna eura, odnosno oko 90 eura po kvadratu. Bulj je doista u pravu: radi se o području na kojem se kvadrat odavno ne može naći po vrijednosti nižoj od tisuću eura
Imena šestorke u raznim se varijacijama ponavljaju u više od deset kompanija koje kapital šire na razne sektore, s naglaskom na turizam. No za razliku od drugih sličnih akvizicija u Dalmaciji, priča o Baškom Polju ponešto se proširila zahvaljujući pobuni zabrinutih mještana na Facebooku i posljedičnim izjavama gradonačelnika Sinja Mira Bulja te umirovljenog generala Ljube Ćesića Rojsa. U prošlotjednom izdanju emisije "Nedjeljom u 2" Rojs je izjavio da je "ovih dana Hrvatska uvela sankcije Rusiji, a ruski prljavi kapital preko PPD-a kupuje zemlju za koju sam ja suđen, za Baško Polje". "Sve pokupovaše. Od Kupara do Selca registriraju firme. U svakoj firmi je glavni Josip Jurčević, koji je bio treća osoba POA-e kad je Tomislav Karamarko bio na čelu ove agencije, a Milijan Brkić odmah ispod njega. Ovih dana zemlja u Baškom Polju, 280 tisuća kvadrata, koja je 1999. godine bila procijenjena na 120 milijuna kuna, prodana je za 40 i nešto milijuna kuna. Prodali je moji HDZ-ovci, ministar Goran Marić koji je nakon toga nešto kasnije smijenjen. Radi se o prljavom ruskom kapitalu. Ja sam o tome pisao Andreju Plenkoviću, i tu me razočarao jer je poruku pokazao Mariću, prije nego što je prodano Baško Polje. Nakon toga prva transakcija im nije uspjela. Već tri godine moja dokumentacija s procjenom imovine je u Uskoku", ispričao je Rojs poprilično šokantne detalje o zemljištu koje je doista završilo u firmama spomenutih osoba. Nekoliko dana prije zastupnik Mosta Miro Bulj sa saborske govornice oglasio se o istoj temi. Upozorio je da je zasad nešto više od 30 tisuća kvadrata zemljišta po cijeni od 140 eura po kvadratu završilo u "rukama PPD-a" koji je, po njemu, "povezan s vladajućima", dok je zemljište na tom području "nemoguće naći ispod tisuću eura", odnosno da je zemlja prodana za šest puta manju cijenu od realne. Ponovio je da je zemljište dojučerašnje tvrtke u državnom vlasništvu otišlo u ruke PPD-a. "Andrej Plenković je upoznat s ovime. Građani toga područja mi se javljaju. Tezgari se najboljom imovinom uz more. Što je poduzeo Plenković, je li zaštitio interese Hrvatske ili interese organizacija koje su eventualno sponzori HDZ-a? Čiji je to kapital, kolege iz HDZ-a?" pitao je Bulj, sugerirajući da se radi o ruskom kapitalu.
Nedugo nakon njegove izjave PPD je odaslao demanti portalima koji su prenijeli Buljevu izjavu. "Nije točno da je 33 tisuća metara kvadratnih u Baškoj Vodi prodano trgovačkom društvu PRVO PLINARSKO DRUŠTVO d.o.o. (kolokvijalnog naziva PPD) niti da je to zemljište prešlo u vlasništvo navedenog društva", kratko su poručili iz PPD-a. Doista, radi se o istinitoj konstataciji. Zemljište u Baškom Polju nije prodano PPD-u, nego tvrtkama Adria Podbiokovlje, Adria Baško Polje i Adria Umag koji je bio jamac, čiji su vlasnici Vujnovac i spomenuta ekipa. Nije točno da je PPD izravno kupovao zemljišta, nego su to radile firme osnivača PPD-a i njegovih suradnika, od kojih su sve osnovane 2019. godine. Prema zadnjim podacima, nijedna od tri firme do kraja 2020. godine nije imala nijednog zaposlenog i sve su u minusu u rasponu od 30 tisuća do šest milijuna kuna. Reagiranje PPD-a zanimljivo je i zbog činjenice što je načelnik Baške Vode u lipnju 2020., mjesecima prije nego što su Vujnovac i ekipa prionuli kupnji zemlje, na sjednici vijeća rekao da se radi o investitorima iza kojih stoje "Erste banka, Jadran hoteli te plinarsko društvo", misleći evidentno na PPD.
Pavao Vujnovac – tranzicija od plina prema turizmu (Foto: Luka Stanzl/PIXSELL)
Radi se o kupoprodaji na području jednog od vojnih kompleksa iz Jugoslavije kojim je od 2001. godine rukovodila državna tvrtka Club Adriatic. Na području Baškog Polja, nedaleko od Baške Vode, funkcionirao je niz turističkih sadržaja, hotel i kamp na 28 hektara u borovoj šumi uz more. Godine 2014. kompleks je službeno procijenjen na 240 milijuna kuna, a njegovi su dijelovi bili u turističkom pogonu. No zbog lošeg vođenja posla i određenih financijskih dubioza u vrijeme vlade Zorana Milanovića odlučeno je da ide u prodaju, s obavezom kupca da pokrije gubitke i dokapitalizira Club Adriatic. Nakon više neuspješnih pokušaja, koji su preneseni sve do vlade Andreja Plenkovića, tvrtka s temeljnim kapitalom od 120 milijuna kuna je prodana firmi Jadran iz Crikvenice za 50,5 milijuna kuna. Svega pola godine prije toga i Jadran je bio u državnom vlasništvu: većinski udio prodan je mirovinskim fondovima, PBZ Croatia osiguranju i Erste Plavom. Pod upravom privatnika do jučer državni Jadran ubrzo je krenuo u kupnju Cluba Adriatic i vojnog kompleksa koji je bio uglavljen u njegovom temeljnom kapitalu, te je u jednom od niza pokušaja prodaje prije toga u zadnji tren izmakao iz ruku švicarskog fonda: ugovor je bio potpisan, ali je navodno Općina Baška Voda tijekom predstečajnog postupka aktivirala zatezne kamate koje Švicarci nisu htjeli platiti. Privatizirani Jadran se na koncu domogao državne tvrtke Club Adriatic za iznos koji je bio najmanje tri puta, a po nekim procjenama i do pet puta manji od stvarne vrijednosti. Prije desetak godina, ponovimo, vrijednost zemljišta i turističkih nekretnina je bila procijenjena na 250 milijuna kuna.
Spomenuti protagonisti povezani s PPD-om ušli su u priču mjesecima prije nego što su od Jadrana počeli kupovati ogromne parcele na ovom području. Načelnik Baške Vode Joško Roščić iz redova HDZ-a proglasio je prije pet godina negrađevinskim dio zemljišta koji je do tada bio za građevno-turističku namjenu. Republika Hrvatska, tadašnji vlasnik Cluba Adriatica, prigovorila je na prenamjenu i tražila povratak plana na staro. Općina je, međutim, odbila njihov zahtjev. No nakon što je istu firmu kupio Jadran, partner Pavla Vujnovca Jurčević poslao je pismo namjere općini u kojem traži izmjenu prostornog plana i vraćanje ovog područja u građevinsku zonu. Za razliku od države koja je tražila isto, njegovoj zamolbi je udovoljeno.
Zanimljivo je, međutim, da je pismo poslao devet mjeseci prije nego što su firme povezane s Vujnovcem ili s njim uopće prionule kupnji parcela. Sve je u tom trenu bilo u vlasništvu Jadrana. Općina i županija odbile su, dakle, državu s istim zahtjevom i potom poslušale sugestiju privatnika koji uopće nije bio involviran u vlasništvo nad tadašnjim zemljištem. U prvoj polovici 2021. godine Jadran je počeo prodavati dojučerašnju državnu zemlju tim kompanijama. U dva ugovora potom je oko 60 tisuća kvadrata prodano za nešto više od pet milijuna eura, odnosno oko 90 eura po kvadratu. Obvezali su se i na pravo prvokupa više od 200 dodatnih tisuća kvadrata. Zastupnik Bulj je doista u pravu: radi se o području na kojem se kvadrat odavno ne može naći po vrijednosti nižoj od tisuću eura. Tek se u tom enormnom rascjepu ostvarenih i tržišnih cijena vidi kako je HDZ na državnoj, županijskoj i općinskoj razini gospodario zajedničkim dobrom. Dapače, osim što su na nacionalnoj razini ispod svake procjene prodali državnu imovinu, lokalne su vlasti mijenjale prostorni plan u građevinsku zonu i tako preko noći povećavale cijenu zemljišta u korist privatnih lica, koja su tek naknadno kupila zemlju.
Tvrtka Jadran, koju su od države kupili mirovinski fondovi, pritom se ponašala posve iracionalno. Nejasno je zašto su drugim firmama prodavali vrijedno zemljište nedugo nakon što su ga od države kupili za sitniš, a da u toj transakciji nisu obrnuli ozbiljnu financijsku dobit. Fondovi koji stoje iza Jadrana utoliko u ovoj priči nalikuju na klasični paravan za rasprodaju državne imovine za benefit krajnjih korisnika, pojedinaca koji su povezani s PPD-om. Ako je pritom istina da je prije tri godine Rojs obavijestio Plenkovića o "prljavom ruskom novcu" i da je k tome alarmirao Uskok, ponešto je jasnije zašto su se zaobilaznim putem, preko novih firmi, isti pojedinci domogli vrijedne državne zemlje. Pitali smo Uskok i Državno odvjetništvo jesu li zaprimili prijave oko prodaje državne imovine u Baškoj Vodi, ali do zaključenja teksta nismo dobili odgovore. Za nastavak priče valjda ovdje usputno spomenuti da su novi vlasnici Jadrana na čelo Skupštine 2018. godine imenovali Borisa Šavorića i to u jeku afere Hotmail, zbog koje je Hrvatska odvjetnička komora pokrenula postupak protiv njega. Sumnjalo se da je paralelno radio za rusku VTB banku i na izradi Lex Agrokora.
Zoran Gobac (Foto: Igor Kralj/PIXSELL)
Navedena priča dodatno je zanimljiva zato što se radi o jednom od rijetkih javnih otpora poslovnim podvizima ljudi koji su bliski PPD-u. Sve dosad, naime, većina njihovih poslova bila je dobrim dijelom lišena javne kritike. U partnerstvu sa spomenutim Jadranom enormne svote injektirali su na drugim turističkim lokacijama, poput gradnje ogromnog hotela u Postirama na Braču, zatim u Umagu (Garden Palace resort) i u samom naselju Baška Voda. Odavno se, međutim, spekuliralo da se radi o usputnom širenju ruskih geopolitičkih interesa, što su vlasnici PPD-a demantirali u više navrata. U aktualnim okolnostima, u kojima bi glavni plinski partner PPD-a mogao doći pod sankcije, takve su spekulacije poprilično neugodne. U nekoliko studija o utjecaju ruskog kapitala u Hrvatskoj koje su istraživački novinari napravili u zadnjih nekoliko godina Vujnovac i PPD zauzeli su cijela poglavlja, kao primjeri kako se financije koriste za širenje utjecaja Kremlja po ključnim privrednim granama evropskih zemalja.
Iako osnovan 2001. godine, PPD se od razmjerno nepoznatog društva u ponajveću hrvatsku kompaniju pretvorio takoreći preko noći. Godine 2012. u Hrvatskoj se odvijala potpuna liberalizacija trgovine ovim energentom, nakon čega PPD bilježi postojan rast u prihodima. Prekretnica se, međutim, desila 2017., kad je Vujnovac potpisao desetogodišnji ugovor s Gazpromom, zbog čega su u medijima godinu poslije počele izlaziti konstatacije kako Rusi "preko HDZ-ovog financijera preuzimaju tržište plina u Hrvatskoj". Vujnovac je, naime, HDZ-u bio posudio pare za kampanju Kolinde Grabar-Kitarović. Transakcija je izašla u medije nakon što je Vujnovac obznanio da dug od 4,2 milijuna kuna nije vraćen. Mediji su spekulirali da su Vujnovac i PPD povezani s Tomislavom Karamarkom i Milijanom Brkićem preko Zorana Gopca, koji gospodari hrvatskim rukometom i sada s Vujnovcem dijeli vlasništvo u firmama koje kupuju zemljišta na jugu Hrvatske. Suvlasnik tvrtke Istraemeco, Gobac je s trećim protagonistom turističko-zemljišnih akvizicija, Josipom Jurčevićem, dobio ugovor s HEP-om i preko firme AMR sustavi prihodovao desetke milijuna kuna s dvoje zaposlenih. Gobac i Jurčević spominjani su potom u istrazi poslovanja Karlovačke banke, koja je kreditirala Opatovina projekt u vlasništvu supruga Brkića i Jurčevića. Gopčevo ime dodatno je iskrsnulo u aferi koncesije na plažu Zlatni rat. Slično kao u priči s Baškim Poljem, firma bez zaposlenih trebala je dobiti taj posao. Nakon što je informacija došla do javnosti plan je propao, kao i karijera HDZ-ovog župana Zlatka Ževrnje.
Jeftini plin iz Gazproma preko PPD-a usputno je obesmislio ideju izgradnje LNG terminala na Krku, alternativnog pravca dobave ovog energenta po skupljoj cijeni i na veću štetu okoliša, ali koji je bio u interesu američke strane. Kupio je četvrtinu Luke Ploče s namjerom gradnje terminala za naftne derivate. Najveći vlasnički udjel u Luci Ploče bio je prvi korak u planu ulaganja u skladišta za ukapljeni plin i naftne derivate, što je bio osigurač za zaobilaženje dobavne trase koja prolazi kroz Ukrajinu, zemlju nad kojom sada vlasnik Gazproma, Rusija, vrši vojnu agresiju. U partnerstvu s INA-om preuzeli su kutinsku Petrokemiju od države, kojoj su dosad samo isporučivali plin. Akvizicijom Petrokemije automatski su dobili kontrolu nad Lukom Šibenik i izbacivanje državnih konkurenata, poput HŽ Carga. Koncem prošle godine firma iz arsenala istih vlasnika potpisala je koncesiju za Luku Rijeka i kontejnerski terminal. U restrukturiranju Agrokora, uz ruske banke pod kontrolom Kremlja, udio je dobila i Enna grupa, firma istih pojedinaca. Damir Spudić, čije se ime također nalazi u vlasništvu firmi koje kupuju zemljište po Baškom Polju i u drugim dijelovima Dalmacije, ušao je u Nadzorni odbor Fortenove, sljednice Agrokora. Odvjetnik Šavorić je, kako smo već napisali, predsjedao Skupštinom Jadrana kad se odvijala afera Hotmail, uz optužbe za sukob interesa u korist ruske banke. Vujnovac je postao vlasnik Peveca u partnerstvu s prijateljem Marijom Radićem, koji će postati glavni operativac Domovinskog pokreta.
Partner u firmama s početka priče je i Romeo Krešić, koji je na suđenju Ivi Sanaderu otkrio kako je morao odnijeti mito direktoru Hypo-Leasing Kroatiena za građevinski projekt u Zagrebu. Njegova tvrtka dugovala je za komunalije tome gradu 11 milijuna kuna. Zadnji pojedinac koji se spominje u istim kompanijama je slovenski poduzetnik Ante Bračić, koji je prodao stan Mariju Radiću u zagrebačkoj vili u kojoj redom žive Josip Jurčević, Romeo Krešić i Radić iz Domovinskog pokreta.
