Srpska ministrica za eurointegracije Tanja Miščević već neko vrijeme tvrdi da je Srbija spremna do 2027. svoje zakonodavstvo uskladiti s pravnim tekovinama Europske unije. Ministrica govori i da njezina tvrdnja da je Srbija sposobna u sljedeće dvije godine provesti reforme potrebne za prijem u članstvo Unije "nije izmišljena, već je procena koja je urađena zajedno sa Evropskom komisijom". I iz Nacionalnog konventa o Europskoj uniji koji okuplja nekoliko stotina organizacija civilnog društva koje se zalažu za članstvo Srbije u EU-u slažu se da je to moguće, ali dodaju da je za to potrebna jasno izražena politička volja, prije svega izvršne vlasti, ali i svih drugih uključenih u eurointegracijske procese.
Da srpske vlasti nisu bile pretjerano zagrijane za preuzimanje pravne stečevine Europske unije u Beogradu se znalo i prije objavljivanja ovogodišnjeg Izvještaja Europske komisije o napretku Srbije u pristupnim pregovorima u kojemu se to neizravno konstatira ocjenama o minimalnom ili nikakvom napretku u većini pregovaračkih poglavlja, osim u nekima koja se odnose na ekonomiju. Naime, Ministarstvo za eurointegracije još je početkom godine izvijestilo Vladu Srbije da su nadležne državne institucije u razdoblju od 21. srpnja 2022. do kraja prvog tromjesečja ove godine od 377 propisa planiranih za usklađivanje i usvajanje usvojile njih 134, odnosno 36 posto.
Nešto manje od dvije trećine neusvojenih propisa Vlada Srbije prenijela je u novi Nacionalni program za usvajanje pravnih tekovina Evropske unije (NPAA) za razdoblje od trećeg kvartala 2024. do četvrtog kvartala 2027. godine. Novi NPAA Vlada Srbije usvojila je koncem prošlog mjeseca, a u saopćenju je poručila da on "sadrži planove za usklađivanje zakonodavstva sa pravnim tekovinama EU-a i uspostavljanje odgovarajućih institucionalnih i administrativnih kapaciteta za primenu usklađenog zakonodavstva". Dodala je i da je razdoblje njegove primjene "prilagođeno reformskim procesima planiranim, između ostalog, Planom rasta za zapadni Balkan i Reformskom agendom Republike Srbije".
Ministrica Miščević tvrdi da i NPAA i Reformska agenda sadrže "jasan pregled aktivnosti" s rokovima izvršenja zbog čega će biti ključne platforme za praćenje napretka Srbije u procesu pristupanja Europskoj uniji. Njezino je ministarstvo pak zaduženo za pripremanje tromjesečnih izvještaja o realizaciji programa i njihovo dostavljanje vladi i parlamentu. U političku priču o realizaciji NPAA-a i Reformske agende ovaj se put uključio i predsjednik Aleksandar Vučić. I on je sve češće javno počeo tvrditi da će Srbija do kraja njegovog i tekućeg parlamentarnog mandata provesti sve reforme nužne za članstvo u EU-u.
Na početku ovog tjedna u još jednom obraćanju javnosti, Vučić je najavio da će Vlada Srbije i Narodna skupština uskoro uz bok Ekspo-u 2027, kao ravnopravan strateški cilj koji se mora ostvariti do kraja 2026. godine, uvrstiti i ispunjavanje svih kriterija za članstvo u EU-u. "Ne kažem da ćemo u 2026. ili 2027. ući u EU. To nije na nama, već na Evropljanima. Ali da mi ispunimo sve kriterijume, to je strahovito ambiciozan zadatak, jednako ambiciozan koliko i Ekspo", zaključio je Vučić.
Analitičari upozoravaju da kad Vučić i vlada najavljuju ispunjavanje svih kriterija za članstvo u EU-u govore o ispunjavanju Kopenhaških kriterija za prijem, ali ne i o onim političkim kriterijima poput normalizacije odnosa s Prištinom ili uvođenju sankcija Rusiji i potpunom usklađivanju s europskom vanjskom politikom. Kako su barem neki od tih političkih kriterija u međuvremenu postali blokirajući kriteriji ne samo za zatvaranje nego i za otvaranje pojedinih pregovaračkih klastera i poglavlja, malo tko se u srpskoj javnosti usuđuje prognozirati hoće li Srbija, čak i ako za dvije godine u cijelosti realizira novi NPAA i Reformsku agendu, biti bliže članstvu u EU-u ili će ostati kao i dosad kandidat ni na nebu ni na zemlji.
Vučić ne krije da sumnja da će se Srbija, ako i ispuni sve Kopenhaške kriterije, značajnije približiti članstvu u EU-u, ali je izgleda prelomio i nakon razgovora s članovima vodstva Srpske napredne stranke u ime zakonodavne i izvršne vlasti obećao preuzimanje pravne stečevine EU-a u sljedeće dvije godine. Najavio je i da će na tim poslovima u državnim institucijama biti angažirani i novi kadrovi, a kako se istovremeno najavljuje i rekonstrukcija vlade za očekivati je da će kao važan kriterij za promjene u njezinu sastavu biti i dosadašnji (ne)rad u realizaciji NPAA-a.
Srpske vlasti zasad su barem verbalno iskazale političku volju o kojoj su civilne udruge govorile kao o uvjetu za efikasniju realizaciju procesa pristupanja u članstvo EU-a. Organizacije okupljene u Nacionalnom konventu o Europskoj uniji očekuju i da ih vlast puno više nego dosad uključi u sve faze procesa usklađivanja s pravnom stečevinom Unije, a iskustva zemalja koje su prošle put kojim sada Srbija kroči govore da se on brže i lakše prelazi uz podršku opozicije, barem one proeuropske. U Srbiji u kojoj se danas vlast i opozicija sve više ukopavaju u rovove, ne samo u parlamentu, nego i na ulici, nezamislivo je iskazivanje političke volje o zajedničkom preskakanju prepreka na putu u članstvo EU-a.
Razjedinjenost i zakrvljenost vladajućih i opozicije iz Srbije prelijeva se i u institucije Europske unije, ponajprije u njezin Parlament, ali i među njezine članice, zbog čega politički kriteriji za prijem u članstvo dominiraju nad svima drugima, pa koalicijskoj vlasti Srpske napredne stranke predstavljaju sve težu prepreku koju bez pomoći barem dijela opozicije neće tako lako preskočiti. O tome svjedoči i verbalni rat koji su predsjednik Aleksandar Vučić i predsjednica parlamenta Ana Brnabić započeli s Toninom Piculom odmah nakon njegova izbora za izvjestitelja Europskog parlamenta za Srbiju.
Pritom je zanimljivo da se Vučić, Brnabić i Picula uglavnom slažu da Izvještaj Europske komisije o napretku Srbije manje-više vjerno oslikava poziciju Srbije u pristupnim pregovorima i da je provođenje Kopenhaških kriterija ključno mjerilo za nastavak procesa pristupanja, ali se istovremeno međusobno optužuju da jesu ili će uskoro biti glavni kočničari integriranja Srbije u Uniju. U sličnom klinču se godinama međusobno drže i vladajući naprednjaci i njihova proeuropska opozicija u Srbiji. I jedni i drugi zaklinju se da im je strateški cilj članstvo Srbije u Europskoj uniji, ali i ne pomišljaju da bi zajedno mogli realizirati Nacionalni program za usvajanje pravnih tekovina Europske unije i Reformsku agendu kako bi doista europeizirali Srbiju. Još uvijek im je draže loviti u mutnim političkim vodama, nego se primiti konkretnog posla koji je u tim dokumentima precizno definiran i usklađen s kriterijima Unije.
