Umjesto da ogole vlast, što im je bio cilj, prosvjedi u Novom Sadu i Beogradu tek su se očešali o pojedine dijelove izvršne vlasti i u konačnici još jednom razgolitili srpsku opoziciju. Prosvjedi su istovremeno ostavili netaknutim sustav koji u građevinarstvu omogućava prečice zbog kojih je moguće da se s tek obnovljene zgrade Željezničke stanice u Novom Sadu obruši nadstrešnica i ubije 14 ljudi, a troje životno ugrozi.

Vladajućima i opoziciji novosadska je tragedija poslužila za još jedno međusobno političko potkusurivanje, a samo rijetki stručnjaci upozoravaju da je u srpskom građevinarstvu uspostavljen sustav u kojemu će se i ubuduće urušavati tek izgrađeni građevinski objekti i stradati ljudi ako se odmah ne promijene postojeći zakoni i sustavi nadzora i kontrole. Naprednjačkoj koaliciji prioritet je da smjenama pokojeg ministra i direktora državnih poduzeća zapovjedno odgovornih za novosadsku tragediju umiri gnjev građana, a opozicija još jednom pokušava da tragediju s ljudskim žrtvama iskoristi za preuzimanje vlasti. Ni jedni ni drugi ne osvrću se na poruke stručnjaka koji traže suštinske promjenu u sustavu građevinarstva.

I dok su političke stranke zabavljene borbom oko vlasti, profesor Građevinskog fakulteta u Beogradu Ivan Ignjatović u razgovoru za portal Istraživačkog centra Demostat govori da stanje u srpskom građevinarstvu "nije sjajno, da se za sitan novac potpisuje sve i svašta, a da je sistem kontrole i licenci obesmišljen jer niko ni za šta nije odgovarao iako je bilo osnova za to". "Stanje nesigurnosti koje se ogolilo nakon nesreće u Novom Sadu ima svoje korene", nastavlja Ignjatović, jer "u našoj struci već godinama su preko svake mere i granice eksploatisana dva zahteva: brzina i ušteda. Sve izmene zakona o planiranju i izgradnji unazad 10-15 godina principijelno su urađene da bi se ubrzalo izdavanje građevinske dozvole. To je sjajno za jednu atmosferu 'ajmo, radimo', ali postoji i izreka da što je brzo, to je kuso".

Profesor Ignjatović navodi i primjere: "Ranije ste imali glavni projekat koji je sadržao i statički proračun i detalje armature, oplate, u čeličnim konstrukcijama detalje čelika. Sada postoji, baš tako se i zove, projekat za građevinsku dozvolu. On je na mnogo nižem nivou, ne sadrži ove detalje, a samo on podleže tehničkoj kontroli. Za objekte od velikog značaja gde je nadležna Republička reviziona komisija, vrši se provera na nivou idejnog projekta, ali projekat za izvođenje radova, kao i kod ostale gradnje, ne podleže tehničkoj kontroli."

Među njegovim primjerima loše prakse je i onaj da "u praksi investitor zatraži da mu se napravi projekat za građevinsku dozvolu po principu 'moram da je dobijem'. To se uradi navrat-nanos samo da se podnesu papiri i dobije dozvola, a onda se praktično nanovo projektuje i pitanje je koliko to ima veze sa onim za šta je dozvola dobijena. A dalje, do izvođačkog projekta koji tek ne podleže nikakvoj kontroli, rade se izmene i izmene, pa više niko ne može da utvrdi početak i kraj".

Demostat podsjeća da je povodom tragedije u Novom Sadu Građevinski fakultet "ponudio stručnu pomoć u utvrđivanju uzroka nesreće, ali je i apelovao na 'poštovanja propisanih tehničkih normi i pravila građevinske struke' kako bi se obezbedio 'nezavisan rad građevinskih inženjera u svim fazama projektovanja, građenja, rekonstrukcija i nadzora, bez spoljnih pritisaka, što je, nažalost, vrlo česta pojava u praksi'". U saopćenju su napisali i sljedeće: "Svesni nemara kada je u pitanju tretman postojećih građevinskih objekata, ukazujemo na zakonom propisanu obavezu vlasnika i investitora za redovnim sprovođenjem pregleda i održavanjem konstrukcija u skladu sa važećim pravilnicima, posebno kod objekata gde je predviđeno okupljanje velikog broja ljudi."

Građevinskim stručnjacima je i u slučaju pogibije 14 ljudi zbog pada nadstrešnice sa zgrade novosadske Željezničke stanice manje-više sve jasno. Ignjatović tvrdi da je zakonska obaveza onih koji su upravljali tom zgradom bila da svakih pet godina obave njezin pregled i provjere valjanost i sigurnost konstrukcije, ali i da je neovisno o tome jesu li to redovno radili "sasvim logično da se za objekat star 60 godina koji je predviđen za rekonstrukciju, pre toga uradi osnovni tehnički pregled i ocena stanja. To je uobičajena procedura bez obzira na to da li se rade konstrukcijske ili nekonstrukcijske izmene kakve su ovde navodno rađene.

Ne prejudiciram ništa, ali na osnovu slika očigledno je da je na toj nadstrešnici bilo nekih novih elemenata i staklenih panela u odnosu na stanje pre rekonstrukcije, neko novo opterećenje. Opet, da ne ocenjujemo da li je to opterećenje malo ili veliko, da li je zbog toga ili ne, ali ta činjenica obavezuje da se uradi provera nosivosti postojeće konstrukcije, što podrazumeva ocenu stanja, svega što je vezano za nju od ploče, greda, vešaljki tj. zatega, do veza između zatega i krovne konstrukcije. To je jasna obaveza i da je to urađeno, verovatno ne bi do ovoga došlo". Na kraju podvlači crtu i kaže da "tu vrstu provere rade isključivo građevinski inženjeri sa licencom za konstrukcije i ukoliko je potpisao neko drugi, to predstavlja delovanje van nadležnosti u sistemu izrade tehničke dokumentacije".

Sudeći po onome što govore građevinski stručnjaci, istražnim i pravosudnim organima ne bi trebao biti veliki problem da utvrde tko su neposredni krivci za smrt 14 ljudi na koje se obrušila nadstrešnica novosadske Željezničke stanice. A kad bi vladajuća naprednjačka koalicija i opozicijske stranke makar nakratko osluhnule ono što im govore i predlažu, već bi u parlamentarnu proceduru uputile zakonske promjene kojima bi se spriječilo da ljudi ginu zbog "brzine i ušteda" u proceduri za izdavanje građevinskih dozvola i nadzora i kontrole izgradnje građevinskih objekata.

Umjesto toga, vladajući političari likuju zbog fijaska pogotovo beogradskog prosvjeda, a opozicija se međusobno optužuje tko je među njima kriv što su prosvjedi jedinu štetu nanijeli devastiranoj Gradskoj kući u Novom Sadu, a biračima još jednom poručili da je opozicija kilava i neorganizirana. Lider najjače opozicijske stranke, predsjednik Stranke slobode i pravde Dragan Đilas, organiziranje prosvjeda brani tvrdnjom da na njima opozicija građanima obznanjuje svoje stavove, a da će političku borbu protiv vladajućih voditi u parlamentu.

No pritom zanemaruje nedavno objavljene rezultate Demostatova istraživanja o stavovima anketiranih građana o prosvjedima koje je opozicija u proteklih nekoliko godina organizirala protiv iskopavanja litija i gradnji malih hidrocentrala te (ne)povjerenju prema pojedinim institucijama, političkim strankama i građanskim pokretima.

Rezultati kažu da svega 30-ak posto anketiranih smatra da su prosvjedi opravdani, a samo šest posto i sudjeluje u njima, dok je više od dvije trećine anketiranih uvjereno da se s njima pretjeruje, odnosno da ih ne zanimaju, a i kad ih zanimaju, ne sudjeluju u njima. Istovremeno, tek šest posto anketiranih ima povjerenja u opozicijske stranke, a deset posto u nevladine organizacije, dok 69 posto anketiranih kaže da nemaju povjerenja ni u jedne ni u druge. No i Demostatovi istraživači, poput građevinskih stručnjaka, svoje nalaze i prijedloge uzalud političarima daju na znanje, jer prosvjedi idu dalje, iako su odavno postali sami sebi svrha.