Na pitanje po čemu je Rijeka odskočila u odnosu na druge hrvatske kandidate za Evropsku prijestolnicu kulture (EPK) 2020. godine, riječki gradonačelnik Vojko Obersnel odgovara kako misli da su do rezultata doveli iskren pristup i gradnja prijave na otvorenosti i prihvaćanju različitosti, oko čega i moderna Evropa želi graditi svoj sustav vrijednosti.

- Mislim da smo pokazali da su suradnja, solidarnost i uključivost važan dio riječkog načina života, a ne samo lijepa priča o Rijeci - kaže Obersnel za ‘Novosti’, napominjući da se o Rijeci često govori kao o otvorenom gradu, ali da su se oni kroz pripremu ovog projekta bez imalo ziheraštva upustili u rizik ispitivanja baze svojeg identiteta.

- Kandidirali smo se s programom nazvanim ‘Luka različitosti’ i rekli da imamo povjerenje u neovisnost kulturnih institucija i umjetnosti, da kulturu i umjetnost smatramo posljednjim utočištem slobodne misli, slobodnog stvaranja i promišljanja. I rekli smo da je takav stav potreban i Hrvatskoj i Evropi, da ga namjeravamo braniti u našoj ‘luci različitosti’. Autentični smo u tome, nismo floskula, i mislim da je stručni žiri to prepoznao. Možda je pregrubo reći da smo odskočili, prije bih rekao da smo poravnati s evropskom jasnoćom po pitanju onoga što Evropi treba - kaže Obersnel.

Riječki je gradonačelnik već prije isticao da je tim koji je osmišljavao program radio samostalno i bez političkog nadzora te da je ta sloboda promišljanja bila jedan od važnih elemenata kandidature. Projekt je vodio gradski pročelnik za kulturu Ivan Šarar, inače bivši član razuzdanog benda Let 3, a u veliki tim ušli su čelni ljudi gradskih kulturnih ustanova, Riječani i oni koje je Rijeka privukla, poput intendanta tamošnjeg HNK-a Olivera Frljića i ravnatelja Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Slavena Tolja, koji je bio i umjetnički direktor kandidature. Rad njih dvojice u kandidacijskoj knjizi Rijeke bio je posebno apostrofiran, kao dokaz radikalne kadrovske politike u kulturi koju vodi riječka gradska uprava, povjeravajući jakim i nezavisnim pojedincima najvažnije gradske institucije. Angažiran je i velik broj stručnih suradnika izvan Rijeke, ali je, kako ističe Šarar, uz institucionalnu bila uključena i izvaninstitucionalna scena, odnosno cijela riječka kulturna zajednica.

Zaista mislim da Rijeka ima tu neku poziciju džepa otpora koja nije trivijalna, i taj grad me podsjeća na neku točku u kojoj se sastaju svi oni koji ne pristaju na kolektivno bunilo – kaže Vuk Ćosić

- Mislim da je to prvi bitan moment naše pobjede. To je projektu dalo autentičnost jer su se ljudi u njemu prepoznali i sami iskazali želju kakvu kulturu žele proizvoditi. Ne znam koliko su strani stručnjaci u povjerenstvu pritom bili u stanju prepoznati i našu otvorenost prema došljacima, ali mislim da je rejting ljudi poput Frljića i Tolja prepoznat ne samo kroz knjigu kandidature, nego i po širem odjeku njihovog rada - kaže Šarar.

Njega, kako dodaje, ipak pomalo smeta što se izvan Rijeke njezina pobjeda sada instrumentalizira i koristi kao zastava nečega drukčijeg u odnosu prema ostatku države ili regije.

- Ono što se zbiva u riječkoj kulturi samo je prirodan način na koji se te stvari rade. Ne bih to koristio za daljnje antagonizacije jer one postaju užasno naporne i kontraproduktivne. Ne želim time negirati da neki ljudi nisu drugdje mogli ostvariti slobodu stvaranja koju imaju u Rijeci. Možda to znači da je ona otvorenija po tom pitanju, ali Rijeka to ne radi da bi bila drugačija, nego to radi zbog sebe. Jednostavno postoji takva količina kritične mase da je to vrlo blizu riječkog mainstreama - kaže Šarar, prateći u tom stavu političku liniju gradonačelnika.

Obersnel tako ističe da će se 2020. kulturnom prijestolnicom predstaviti cijela Hrvatska, a ne samo Rijeka, i da nije najsretnije da on kao gradonačelnik odgovara na pitanje o tome što za Hrvatsku znači činjenica da je u završnici, između četiri grada, odabrana baš Rijeka.

- Ako kažem da je Rijeka po mnogo čemu specifična u kontekstu Hrvatske, zamjerit će mi da sam subjektivan i nedovoljno kritičan. No mogu reći kako stvari stoje u Rijeci. Nemamo politički ključ za kadroviranje u kulturi, izvršna politička vlast ne miješa se u umjetnički dio kulturnih programa. Intendanti, ravnatelji, umjetnički direktori, kao i svi pripadnici nezavisne scene, uživaju punu slobodu stvaranja. Suradničke modele potičemo i smatramo bitnima, individualna mišljenja, pogotovo kad su kritična, slušamo i o njima razmišljamo. Stvari su u Rijeci dosta jednostavne, onakve kakve trebaju biti i zato kultura diše i zato su nam povjerovali kad smo rekli da kulturu smatramo posljednjim utočištem slobodne misli i stvaranja - kaže Obersnel, dodajući da odabirom Rijeke Evropa možda doista nešto govori Hrvatskoj, a možda i ne, možda govori samoj sebi.

Za razliku od predstavnika gradskih vlasti, Vuk Ćosić, internetski umjetnik s bazom u Sloveniji, koji je bio komunikacijski strateg riječkog tima, znatno je po tom pitanju ležerniji.

- Rijeka ima svoj višedecenijski virus ludila koji je autentičan i nepatvoren. Ona i danas privlači ljude poput Tolja, Frljića, Mire Furlan ili Rade Šerbedžije, koji tu dolaze da žive i rade, što zbilja nije uobičajeno na Balkanu. To je neki vrlo čudan magnetizam, jer Rijeka nije neki turistički biser u koji čovjek dolazi da se penzioniše, nego da radi. Zaista mislim da ona trenutno ima tu neku poziciju džepa otpora u Hrvatskoj, koja nije trivijalna, i taj grad me podsjeća na neku točku u kojoj se sastaju svi oni koji ne pristaju na kolektivno bunilo, oni koje nosi potreba da ne prešute istoriju dok se vrti i da ne potroše cijeli život na čekanje - kaže Ćosić, dodajući da mračni oblak postoji posvuda u Evropi, da nije specifičnost Hrvatske i da se i u Sloveniji za ovu subotu sprema nacionalistički miting.

Ne događa se često, ističe on, da neka gradska uprava okuplja takve ljude i daje im prostora.

- Ne znamo mnogo gradova u kojima bi vlast bila tako trajna i takvog profila da bi ‘ludog’ Ivana Šarara, vizionara iz Leta 3, pozvala za svog šefa kulture koji će onda postaviti takve umjetnike za šefove najvažnijih gradskih kulturnih institucija. To nije incident, to nije neki slučajčić, to je ozbiljno - smatra Ćosić, dodajući da je tako nešto za ljude određenog profila, pa i za njega samog, svojevrsni afrodizijak.

Oliveru Frljiću, kako kaže za ‘Novosti’, činjenica da je Rijeke ponijela titulu EPK prije svega je pitanje kvalitete programa.

- Ne mislim da u odabiru postoji ikakva eksplicitna politička poruka, ali u kontekstu svega što se događa izbor Rijeke sigurno pokazuje da Evropa, u kakvom je god trenutno stanju, prepoznaje taj program koji inzistira na otvorenosti, na različitosti, na manjinskom, na svemu onome što je danas ugroženo i u Hrvatskoj i šire. Dakle mislim da se primarno ocjenjivala kvaliteta programa, ali naravno da ljudi koji su pozivani i teme koje su birane pokazuju i nekakav ideološki background onih koji su program kreirali i onih koji su ga ocjenjivali. Zato je ova titula u sadašnjem političkom kontekstu više od same titule. Ona je sigurno velika pljuska i kulturnim politikama koje se u Hrvatskoj trenutno vode i generalnoj politici ove Vlade. Rijeka je vrlo jasno rekla da ne pristaje na isključivost u javnom diskursu, na nacionalističku homogenizaciju, reklerikalizaciju i retradicionalizaciju - kaže Frljić, dodajući da mu je drago što postoji barem jedan grad koji ima hrabrosti dovesti ljude kojima će pružiti mogućnost da rade na taj način.

Ova je titula u sadašnjem političkom kontekstu više od same titule. Ona je sigurno velika pljuska i kulturnim politikama koje se u Hrvatskoj trenutno vode i generalnoj politici ove Vlade – ističe Oliver Frljić

Činjenica da se do trenutka našeg razgovora, pet dana nakon izbora Rijeke za EPK 2020. godine, ministar kulture Zlatko Hasanbegović nije oglasio nijednom riječju, za Frljića dosta govori o tome kakva će se kulturna politika voditi u Hrvatskoj.

- Ministar je postavljen s jasnom zadaćom da izvrši desant na kulturne institucije i ovo je svakako jedna situacija u kojoj se on ne snalazi. Nije čak uspio procijediti ni nekakvu čestitku, kao što je procijedio svoj antifašizam kad je bio pod pritiskom javnosti. Ne želim biti zloguki prorok, ali mislim da će biti pokušaja opstruiranja jer ovo je kultura protiv koje se oni bore, to su vrijednosti na koje je ovaj ministar prvo udario napadom na neprofitne medije. Mislim da ljudi koji vode državnu kulturnu politiku neće ništa shvatiti iz ovoga i ne vjerujem da će ministar eventualno doći vidjeti što se primjerice radi u riječkom HNK-u - kaže Frljić.

Čelnici Grada Rijeke pristupaju Hasanbegoviću puno opreznijim riječima, pa Obersnelu, koji nam je kazao kako s ministrom ima zakazan sastanak za ponedjeljak, nije drago da se sada cijela priča oko osvajanja EPK-titule politizira upiranjem prstom u ministra jer nije čestitao Rijeci.

- To mi izgleda kao neprekidni fokus na negativno. Mislim da Ministarstvo kulture, tko god bio na njegovom čelu, ima obavezu pratiti projekt Rijeke kao evropske prijestolnice kulture jer je to prilika za razvoj ovog grada, ali i za predstavljanje naše zemlje u Evropi. Prvi ću javno reagirati ako osjetim ili vidim da nas Ministarstvo ne prati, no dopustite da zasad još uvijek vjerujemo da i ministar Hasanbegović Rijeku doživljava hrvatskim gradom - kaže Obersnel.

Kako nam je kazao Šarar, uz podršku cijele države koju će 2020. predstavljati, ono što Rijeka još očekuje od Ministarstva je financijska potpora od deset milijuna eura koju su kroz pismo namjere dogovorno očekivali svi gradovi kandidati. Konkretan sporazum o tome još ne postoji, a u nedavno usvojenom državnom proračunu planirani su iznosi od samo pola milijuna kuna godišnje za EPK, pa je potrebno što prije definirati stvari. Taj iznos predstavljao bi trećinu proračuna riječkog projekta, za koji će još deset milijuna eura osigurati Grad Rijeka, a preostalu trećinu Primorsko-goranska županija, drugi partneri i sponzori, pri čemu će se nastojati povući što više sredstava iz evropskih fondova za infrastrukturna ulaganja koja su dokumentacijski već pripremljena. Među njima je i obnova Titovog broda ‘Galeb’, što možda baš i ne veseli ministra, a glavni je zahvat od velikog urbanističkog značaja preobrazba industrijskog bloka ‘Rikard Benčić’ u kulturni kvart u centru grada.

Povijesno lučka i industrijska Rijeka tako će titulu nastojati iskoristiti za svojevrsni dovršetak transformacije u moderan grad kreativnosti i znanja, za što su, kako kaže Šarar, sveučilišni, kulturni i drugi kapaciteti već razvijeni, ali im nedostaje ozbiljnija profilacija u međunarodnom kontekstu. Riječki projekt ‘Luka različitosti’ sa svoja tri glavna programska koncepta – voda, rad i migracije – propituje vlastite, lokalne odrednice kroz aktualne evropske i globalne teme održivog razvoja, preobrazbe rada i živih migracijskih tokova. U gradskoj upravi vjeruju da će dobivenu šansu za novi razvojni iskorak znati realizirati.

- Šanse za Rijeku su velike, ali su i realne jer smo već u postupku kandidature pokazali da znamo zbiti glave i skupa raditi, svi povezani: nezavisni sektor, javni sektor, kulturne udruge, kulturne institucije. Imamo stručne ljude, znamo ih i pronaći, povezati se s drugim gradovima Evrope, prihvatiti savjete, riskirati, ambiciozno gristi, ali i opušteno se zabaviti u tijeku procesa. Ova titula nam znači potvrdu da dišemo evropski, a nudi nam šansu da se i dalje razvijamo kao evropski grad - kaže gradonačelnik Obersnel.