Prošle je godine s testiranjem započeo pilot-projekt novog modela otkupa knjiga Ministarstva kulture i medija, koji je tada dobio puno kritika zbog pretpostavke da će zbog uvođenja tržišne logike ići na štetu malim i srednjim izdavačima. Za razliku od starog modela, koji je funkcionirao tako da je Ministarstvo direktno od nakladnika otkupljivalo naslove koje je Kulturno vijeće za knjižnu, nakladničku i knjižarsku djelatnost izabralo putem javnog poziva, prema novom Ministarstvo uplaćuje sredstva knjižnicama, koje zatim knjige samostalno nabavljaju po preporuci Vijeća, bez obaveze da to čine direktno od izdavača, čime se umnožava administrativno opterećenje nakladnika i knjižnica, sam otkup djelomično izlaže komercijalnim kriterijima, a u čitavu priču se potencijalno uvode i posrednici, odnosno distributeri i knjižare. Paradoksalna je to i alarmantna odluka zato što je otkup jedan od temeljnih mehanizama pomoći izdavaštvu, osobito nakladnicima izdanja za kojima postoji javna potreba. Novim se modelom dotad jedinstvena lista izdanja koja se otkupljuju za knjižnice također podijelila, pa se po novom nabava vrši prema "obaveznom" popisu A i "preporučenom" popisu B, s time da ni popis A ne obvezuje sve knjižnice, već samo one u mjestima s više od 10.000 stanovnika.
Kada je Ministarstvo 2018. započelo s reformiranjem modela otkupa, pojedini su izdavači uputili kritike tadašnjem prijedlogu upravo zbog mogućnosti ubacivanja posrednika u aranžman otkupa knjiga, no proces je probio rokove i zagubio se tijekom pandemije. Premda su iz Ministarstva tvrdili kako će se uvođenjem novog modela intenzivirati komunikacija između narodnih knjižnica kao kupaca knjiga i nakladnika, sumnje i kritike manjih i srednjih izdavača pokazale su se, izgleda, opravdanima.
Usprkos stavljanju više poezije i esejistike na obavezni popis, mi i dalje osjećamo priličnu nevoljkost knjižničara koji su se nadali da će ih novi model razriješiti nabave manje zastupljenih žanrova, što bi bila katastrofa za našu književnost – objašnjava Ivan Sršen
Sudeći po priopćenju Hrvatskog P.E.N. centra, čija je delegacija prošle godine iznijela kritiku novog modela i prijedloge za oporavak izdavaštva, stvari su se samo pogoršale, a novi je model, kako navode, "režirao slamanje malog izdavaštva – broj njihovih naslova se prepolovio, neki su već zatvorili, a neki spremaju likvidirati firme jer posluju u gubitku". U svom priopćenju Hrvatski P.E.N. centar nadalje ističe važnost malih izdavača jer "osiguravaju raznolikost književne ponude, njeguju zanemarene žanrove kao što je poezija, esej, stručne i znanstvene studije, dramska djela i tiskaju one pisce koje iz komercijalnih razloga veliki izdavači odbijaju objavljivati". No, narušavanjem temeljnog smisla otkupa, novi je model egzistenciju tih nakladnika doveo u pitanje.
"Novim modelom otkupa knjiga Ministarstvo kulture i medija ulaže u administraciju, a ne u kreativni rad jer ne vjeruje umjetnicima i piscima nego samo svojim papirima i izvješćima. Umjesto jednog računa, izdavači moraju slati svakoj pojedinoj knjižnici ponudu, a zatim i račun, u konačnici na stotine računa od čega koristi ima samo Financijska agencija. Kako mali nakladnici nemaju logistiku da posluju s narodnim knjižnicama, onda ono malo knjiga koje su im otkupljene ne mogu prodati po punoj cijeni nego su prisiljeni prepustiti ih posrednicima uz velike rabate. A i taj novac koji zarade ne stiže odjednom kao nekad, nego na kapaljku kroz duži vremenski period, tako da njime ne mogu podmiriti preostale troškove knjiga. Umjesto da rade na knjizi s autorima ili na prijevodima, na odabiru što boljih naslova, Ministarstvo kulture i medija ih je prisililo da većinu vremena troše na administraciju, organizaciju i prodaju koja se na kraju pokazuje nedovoljnom", stoji u priopćenju Hrvatskog P.E.N. centra.
Iako ni prošli model otkupa narodnim knjižnicama nije bio idealan, nije uzrokovao propast malog izdavaštva kao što to radi novi, poručuju iz Hrvatskog P.E.N. centra. Osim toga, prošli je model stečevina borbe samih izdavača, naglašavaju, apelirajući na Ministarstvo kulture i medija da "odustane od ovog pilot-projekta koji nikad nije zaživio nego učinio samo puno štete i doveo do današnje nepodnošljive situacije".
Ivan Sršen (Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL)
O tome kakav je utjecaj novog modela otkupa na male i srednje izdavače razgovarali smo s Ivanom Sršenom iz Sandorfa, koji je odmah izdvojio uvođenje izravne komunikacije sa svakom knjižnicom koja otkupljuje knjige. Prema Sršenu, novi model oduzima više vremena zato što uključuje puno pregovaračkog i akviziterskog posla, jer iako knjižnice imaju liste preporuka, oni ih kao izdavači još uvijek moraju nagovoriti i uvjeriti da neke od njihovih knjiga kupe. Zbog toga su se u Sandorfu morali operativno i organizacijski prilagoditi jer im je prodaja knjižnicama važan izvor sredstava, no, kako nam govori Sršen, smatra da im sam izravni kontakt nije tako teško pao jer su i ranije surađivali s velikim brojem knjižnica.
- Puno je tu još posla na promjeni perspektive kod samih knjižnica koje se osjećaju dosta komercijalno uvjetovane i kao da imaju nekakav prioritet nabave komercijalnih izdanja koja su više tražena. Sandorf njeguje plan znanstvene i stručne knjige te publicistike, pogotovo poezije i esejistike, a za ta je izdanja jako teško uvjeriti knjižnice da ih kupe. U novom su modelu napravljeni pomaci tako da komisija u zadnja dva kruga stavlja više poezije i esejistike na popis A koji je obavezan za određeni broj knjižnica, tako da se i ugroženije žanrove mora kupiti, ali mi i dalje osjećamo priličnu nevoljkost kod knjižničara koji su se pak, za razliku od nas, nadali da će ih taj novi model razriješiti nabave tih ugroženih i manje zastupljenih žanrova, što bi bila katastrofa za našu književnost i domaće autore - objašnjava Sršen.
Budući da su u ovom slučaju u nepovoljnoj poziciji domaći autori, posebice oni koji ne pišu komercijalnu literaturu, Sršen ističe kako bi ih trebalo stimulirati. U tome bi pomoć mogle pružiti javne ustanove poput knjižnica i domova kulture, koje bi intenzivnijim organiziranjem programa za autore, posebice mlade, mogle praktično i financijski pomoći našim piscima da se bave vlastitom literaturom, da pišu i objavljuju.
- Vodi se bitka između Ministarstva, manjih izdavača i knjižnica da se održi frekvencija zastupljenosti domaćih autora i žanrova nepopularnih kod čitatelja komercijalne fikcije. To je velika promjena nakon 20 godina modela koji je itekako pomagao manjim i srednjim izdavačima da ulažu u kvalitetniji program. Prilagođavamo se novom modelu jer smo prihvatili činjenicu da je većina Zajednice nakladnika i knjižara, koja teži komercijalnoj literaturi, bila za to da se uvedu promjene - kazao je Sršen.
Kao i veći dio izdavača koji rade s manjim nakladama, što je pretežito slučaj s kvalitetnijom literaturom, Sandorf "živi" od oko deset do 15 posto ukupnog prometa nakon oduzimanja troškova i zbrajanja prihoda, za što Sršen kaže da je u redu i bilo bi u redu kada bi bilo zagarantirano da će tako i ostati. Naime, s tih se postotaka vrlo lako padne na manje brojke koje u pitanje dovode rentabilnost poslovanja, što je realnost manjeg i srednjeg izdavaštva u Hrvatskoj danas. Načini na koje izdavači osiguravaju dodatne izvore prihoda uglavnom uključuju proširenje izdavačkog programa ili projektno izdavaštvo, što je stresnije i nesigurnije, a kako Sršen ističe, bez dobre financijske podrške teško da ćemo imati vedriju sliku. Ukratko, novi model nakladnicima i izdavačkoj sceni onemogućuje dugoročno planiranje, stavljajući ih u krajnje nezavidan položaj.
