U decembru prošle godine naš poznati pisac i manje poznati programer Želimir Periš napravio je anketu među svojim Facebook prijateljima. Pitanje je glasilo: "Treba li nam novi pop-kulturni magazin?" Rezultati su bili jasni: 75 prijatelja glasalo je za, osam odlučno protiv (među njima i autorica ovih redaka). Želimir je glasove protiv računao puta pet jer su dolazili mahom od radnica i radnika u kulturi. Pop-kulturni magazin Perkatonic pokrenut je nedugo nakon ankete, početkom januara 2025.
Periš nam pojašnjava rezultate i svoju odluku:
- Ljudi koji rade u kulturi razumiju izazove potplaćenog rada. Prvo je sve veselo i lepršavo, a onda krene zamor i pad. Ja sam ipak odlučio praviti se glup. Pomislio sam da bi projekt mogao uspjeti jedino ako zanemari sva postojeća iskustva i dobre savjete. Kako bi bilo da ignoriramo sva iskustva struke i pravila tržišta pa radimo nešto što nema komercijalnog, tržišnog niti zdravorazumskog smisla? Kako bi bilo da u procesu u potpunosti uživamo? To je ono što prvo komuniciramo sa svim autorima: mi ništa ne nudimo, a vi ništa i nikad ne morate. Pa kako onda ikad išta napravimo? Nekako.
Što je zapravo Perkatonic?
- Perkatonic vizualno karikira izgled novinskog portala, no to nije. Zovemo ga magazinom jer nemamo sretniju riječ za definirati formu. Na njega gledam kao na community, grupu ljudi koje zanimaju slične stvari i mjesto na kojem se družimo. Postoje još dvije riječi koje obožavam i kojima volim opisivati Perkatonic: amaterski i diletantski. Amater, latinski: amator, onaj koji voli; i diletant, latinski: de lectare, oduševiti, onaj koji se oduševljava i umjetnošću, a bez znanja o istoj. Za Perkatonic ne pišu kritičari, kolumnisti ni profesionalci. Naši su tekstovi sirovi, intimni i nebrušeni, i baš zato snažni. Perkatonic punk! – uzvikuje Periš.
Naziv punk magazina nastao je spajanjem riječi perk (živ, veseo) i tonik (ljekoviti napitak). Ljudi na kraju teksta mogu kliknuti na zvijezdu ili bočicu i time poručiti je li im sadržaj donio veselje ili ih liječio. Upitali smo što čitateljice i čitatelji češće klikću?
- Upravo sam prebrojao, od pokretanja, čitatelji su nam dali 2580 perkova i 2062 tonika. To nas i usmjerava: prvo veselje, ali ne zanemariti ljekovitost – tumači nam Želimir.
Bitan dio portala čine i igre – Perkatoničari ovaj koncept vide kao ekvivalent kafiću s knjigama u koji dođeš pročitati par zanimljivih stranica ili riješiti križaljku prije nego nastaviš u dan.
- Puzzlica je mirno mjesto na kojem moraš složiti sliku da bi uživao u njoj. Wordica, najpopularnija igra mali je enigmatski zadatak u kojem igrači trebaju riješiti 5x5 križaljku, ali bez opisa pojmova, samo intuitivno prepoznavajući riječi. Zatim Quizzica i Yearsica, igre s aromom pub-kviza koje kreiraju zadarski kvizaši: Dragan Gulam Quizzicu i Karlo Jovanović Yearsicu. No, kao i u dobrom pub-kvizu, iako je cilj odgovoriti na pitanje, put do odgovora je igra, a najbolji momenti su oni kad se dođe do odgovora, iako inicijalno nemamo pojma o pitanju – pojašnjava Želimir i nadodaje:
- Sve su igre kratke i troše tek minutu ili dvije vremena. Igre su sjajno mjesto jer bude i nagrađuju ljude. Svako uspješno rješenje je mala nagrada sama za sebe, riješio sam problem, kakav divan početak dana.
Želimir Periš (Foto: Adrijana Vidić)
Tekstovi o pop-kulturi na Perkatonicu se ne zovu komentari, kritike, prikazi, već impresije. Zašto?
- To nam je jako važan dio identiteta i koncept pisanja – odgovara Periš.
- Krećemo od toga da je naše osobno iskustvo mjerilo stvari. Što je točno pop-kultura? To su sadržaji koji su kreirani za običnu raju. Svi ti filmovi i knjige pisani su za nas, anonimne i neuke uživatelje popularne kulture. Prema tome, naša neargumentirana ili promašena impresija važnija je od objektivne vrijednosti nekog djela. Impresija mojih prijatelja mi znači puno više od kritike učenog kritičara. Draži nam je subjekt od objekta, više volimo subjektivnu krivu procjenu od objektivnog suda.
Što to konkretno znači pojašnjava nam Želimir na nekoliko primjera impresija:
- Kristian Bilanžić gledao je "Brutalista" i više od filma u njega su se urezale žuljave stolice na kojima je morao sjediti tri i pol sata. Te stolice koje su ga žuljale, to je istinska impresija "Brutalista". Nije Lija čitala je Sally Rooney i razmišljala zašto je tako teško opušteno pisati o seksu i koliko je nespretno koristiti riječ pička u tekstu bez da joj se nalijepi hrpa konotacija. Ta pička, to je njena impresija romana.
Danas za Perkatonic piše 20-ak autorica i autora. Tko su oni?
- Jezgra koju smo prvih dana činili Natalija Miletić, Zlatko Bukač i ja, narasla je na cijeli razred kreativaca. I to nije samo pisanje, Bojana Vukojević i Dana Majdandžić su vizualne kreativke, bavimo se dizajnom, organiziramo radionice pisanja i ilustriranja, programiramo. U suradnji s lokalnim art-craft obrtima uskoro ćemo izbaciti i opipljive perkatonike. Radimo svašta. To jest žrtva, odricanje i izdatak, no želio bih vjerovati da će Perkatonic jednog dana vratiti tu ljubav. Postoji jedna parola: odmor je otpor. Naša je: Perkatonic je otpor. Otpor prema odustajanju od kreativnog izražavanja jer nemamo kad.
Za kraj, želje, najave i pozdravi:
- Divno i mirisno proljeće čeka Perkatonic. Uz nove igre i tekstove, ovih dana ćemo pokrenuti natječaj za kratke književne prozne i poetske tekstove s nagradama Best of Perk i Best of Tonic. Istovremeno kuhamo ekstravagantnu ideju objavljivanja serijaliziranih romana. Praksa koja je bila norma prije stoljeće ili dva, a poslije se preselila na blogove i Wattpad (digitalna platforma za čitanje i pisanje priča gdje autori mogu besplatno objavljivati svoje radove, a čitatelji ih mogu komentirati i ocjenjivati, op. a.), možda se može naći negdje na sredini te dvije krajnosti. Pa kao što Perkatonic pleše u prostoru između društvene mreže i kulturnog portala, tako i u izdavačkom smislu možda može biti sredina između serijaliziranog Dostojevskog i Wattpad teen fictiona. Svakako uzbudljiva ideja, a cijeli smo od ideja – zaključuje Periš.
Nadodajemo samo jednu od brojnih magičnih perkatoničnih sitnica: svakog dana na naslovnici magazina možete saznati kakav dan očekuju njegovi autori i autorice: od vrtložne srijede preko finog četvrtka, do bujnog petka, svaki dan dobije svoj pridjev, svaki tjedan obloži dane novim pekovima i/li tonicima, po željama.
Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma.