Kada je na poslu prije nekoliko godina najavila da će dati otkaz, radne kolegice i kolege uvjeravali su je da to ne treba raditi jer ipak ima ugovor na neodređeno. No Mireli Pašić stiskao se želudac na pomisao da radi na istom poslu do kraja života. U posljednjih 15 godina Mirela, po struci pedagoginja, radila je niz poslova u različitim sektorima, od javnog poput Grada Rijeke pa do civilnog, odnosno u dvije riječke udruge, a između ostalog je i volontirala te dugi niz godina koordinirala volontere Liburnia Film Festivala.

Sva su joj navedena radna iskustva, kako nam govori, bila ujedno i dugogodišnje stjecanje povjerenja te stvaranje mreže, kao i usavršavanja same sebe kako bi upravo danas mogla raditi Štošta. Dosjetljiv je to i prikladan naziv njezinog obrta otvorenog u proljeće prošle godine, a koji pruža usluge u području glazbe, prvenstveno kao DJ, te edukativnih djelatnosti i pedagoških programa. U praksi to znači da u ljetnim mjesecima i posebnim prigodama poput tulum-vjenčanja Mirela stoji iza DJ pulta, dok tijekom školske godine održava razne edukacije, radionice i treninge.

- Već zadnje tri-četiri godine sam imala tu želju i puno hoću-neću, pitanja poput "da li sam ja sposobna za to", "da li ću to moći sama" i slično. Ta su mi pitanja držala uzde da ne pokušam ići u tom smjeru, a kada sam uspjela odgovoriti na pitanje "što je najgore što mi se može dogoditi" i shvatila da je odgovor "zatvoriti obrt i naći drugi posao", dobila sam taj mir i sve se složilo u smjeru pokušavanja provedbe te ideje – kaže nam Mirela.

Vanjska je suradnica Agencije za mobilnosti programa Europske unije te je angažirana za provedbu programa za mlade, ali i za osobe i organizacije koje rade s mladima. Većinom je riječ o edukacijama u području volontiranja i povećanja kvalitete u radu s mladima, s čestim fokusom na ljudska prava. Nakon završavanja edukacije za DJ-ing u Zagrebu, Mirela je kroz Štošta spojila svoju pedagošku i glazbenu stranu te kreirala interaktivni program za djecu, odnosno vječito popunjene radionice DJ-inga koje se održavaju u Dječjoj kući u Rijeci. Radionice su namijenjene osnovnoškolskom uzrastu, a Mirela u kontekstu ovakve edukacije ističe važnost pristupa koji je stvorila na temelju metoda neformalnog obrazovanja.

- Program je zabavno-edukativnog karaktera, a poanta je da se djecu zainteresira za sadržaj bez da moraju raditi nešto što ne žele. Njegujem principe neformalnog rada s mladima koji polaze od dobrovoljnosti, a razina angažmana i aktivnosti tijekom sudjelovanja ne mora biti uvijek na 100 posto. To im uvijek napomenem, da ako osjete zasićenje ili ako ne žele nešto raditi, da je to u redu i da ne moramo svi davati jednako od sebe u svakome trenutku da bi imali mogućnost učenja. Podrazumijeva se tu i međusobno uvažavanje i nediskriminacija, a kroz različite igrice oni i sami dolaze do svojih zaključaka – govori Mirela koja je radom u Odjelu za odgoj i školstvo Grada Rijeke dobila uvid u naš obrazovni sustav, a u kojemu ovakvog pristupa nedostaje.

- Lakše je plivati u smjeru struje, a kada se pliva u suprotnom smjeru, veća je vjerojatnost da ćeš se ozlijediti ili utopiti. Pronalazim razumijevanje za ljude koji rade u sustavu i koji su u jednom trenutku odustali. Ja sam našla svoj smisao u ovom životu, a to je da želim prenositi znanje, iskustvo i vještine djeci i mladima te osobama koje rade s mladima, ali na drugačiji, interaktivniji način – objašnjava Mirela.

U radu s mladima Mirela je prepoznala čest osjećaja nerazumijevanja i neshvaćanja od strane starije generacije, a razlog tome vidi u povodljivosti "starijih" izjavama prisutnim u javnom diskursu, primjerice da "generacija Z ne želi raditi ništa", da su "jako izbirljivi", "samo bulje u te telefone", "ne znaju ni pričati" i slično. Tvrdi da odrasli nedovoljno sudjeluju u prilagodbi prema mladima i ne uključuju ih dovoljno.

Mirelina radionica za djecu

- Zbog toga niti ne možemo znati njihove potrebe, a ni nas nitko nije učio kako komunicirati. Tako sam i ja tek s 30 godina shvatila što to znači dobro komunicirati svoje potrebe u partnerskim, prijateljskim ili poslovnim odnosima – govori Mirela i dodaje kako je upravo Građanski odgoj i obrazovanje prostor za informiranje o takvim temama te, između ostalog, i o našim pravima.

Radila je na dva objavljena priručnika za Građanski odgoj i obrazovanje, izvannastavnu aktivnost koju je prvu u osnovne škole uvela Rijeka, a za koju kaže da je izuzetno važna u ovo vrijeme kada je izraženo puno netrpeljivosti i isključivanja drugih i drugačijih iz društva. Nadolazeće školske godine Rijeka će ponovno biti pionir po pitanju obrazovanja te, za početak eksperimentalno, u osnovne škole uvesti izvannastavnu aktivnost Zdravstvenog odgoja i obrazovanja. Sličnim se temama Mirela svojevremeno bavila kao voditeljica edukativno-preventivnih programa u udruzi SOS Rijeka – Centar za nenasilje i ljudska prava, a tijekom rada s mladima zaključila je kako nedostatak komunikacije i povjerenja dovode do toga da mladi kriju nasilje i o njemu ne razgovaraju, dok se s razvojem novih tehnologija stvaraju i novi oblici nasilja poput gaslightinga i sextortiona s kojima još nisu dovoljno upoznati akteri koji bi mlade trebali zaštititi od nasilja.

- Trebamo pričati s djecom i mladima o njihovim potrebama i uvažavati ih, a zdravstveni odgoj se dotiče, kako seksualnog odgoja, tako i mentalnog zdravlja o kojima smo javno počeli razgovarati tek prije nekoliko godina. Važnost zdravstvenog odgoja leži u tome da počnemo brisati tabue. Napredovali smo do toga da smo prestali nazivati homoseksualnost bolešću, ali trebamo napredovati i kako bi buduće generacije koje mi nećemo niti doživjeti mogle živjeti slobodno, a na nama je da otvaramo teme koje su još tabu – komentira Mirela.

Godinu i pol dana nakon otvaranja obrta Štošta koji uspješno posluje, Mirela najveću sreću pronalazi u činjenici da može raditi ono što voli i u što doista vjeruje, a čini joj se da dolazi i do promjene u društvu po pitanju kombiniranja različitih vrsta poslova.

- Više ne radimo jedan posao do penzije, rekla bih da je to čučalo u ljudima, a danas smo i sustavno počeli pričati o tome, da imamo i interese i vještine i znanja za različite stvari te da možemo postati eksperti u različitim područjima. Mislim da to može donijeti olakšanje mlađim generacijama jer je do sada bio veliki pritisak oko toga što ćemo odlučiti, i to s 14 godina, da će biti naš posao praktički do kraja života. Jako se veselim skidanju tog kamena s leđa – zaključuje Mirela.

 

Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma.