Nacional je u zadnjem broju objavio razgovor s neimenovanom osobom koja je opisana kao "bivši suradnik ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek". Ta je osoba otkrila kako je Uredu europskog javnog tužitelja u Hrvatskoj (EPPO) u veljači 2022. podnio kaznenu prijavu protiv ministrice, optužujući je za izravnu odgovornost u koruptivnoj obnovi kulturnih institucija po Zagrebu, oštećenih potresom 2020. EPPO-u se javio zbog njihove nadležnosti: u pitanju su bila sredstva iz Fonda solidarnosti EU-a. U nemaloj količini dokumenata koje im je dostavio, ustvrdio je da se nalazi i opsežna prepiska koju je vodio s ministricom.
Dok se sustav navodnog namještanja poslova uvezanim konzultantima, voditeljima obnove i izvođačima radova još razvijao i širio, sugovornik Nacionala u navedenoj komunikaciji navodno je ministricu sustavno upozoravao kamo sve ide. Na njegove opaske da razni troškovi obnove ne mogu biti podmireni iz Fonda solidarnosti i nakon što je, vjerojatno za potrebe neimenovane kulturne institucije, osobno otvorio poseban račun u jednoj hrvatskoj banci koji je bio namijenjen samo za sredstva iz Fonda solidarnosti, kako bi "se lakše moglo vidjeti čiji je novac na to potrošen", sugovornik Nacionala tvrdi da mu je ministrica rekla da se "bavi glupostima", da su to "nepotrebni detalji i da je picajzla".
EPPO-ovim istražiteljima ispričao je i kako su u sljedećoj fazi "krenuli pritisci oko odabira tvrtke koja će voditi javnu nabavu i arhitektice koja će voditi projekt". "Kako su pojedinci imali direktne dogovore s Ninom Obuljen Koržinek i ljudima oko nje, većinu poslova odrađivali su besplatno više od pola godine jer su im obećali da će isplate ići 2022.", poručio je sugovornik.
Ako su navedene informacije točne, to će biti jedna od prvih javnih sugestija da je, najblaže rečeno, ministrica znala za potencijalne probleme dok su se oni odvijali. Taj bi neugodni kontekst mogao dodatno objasniti i sve nervoznije reakcije premijera Andreja Plenkovića prema EPPO-u, koje u zadnje vrijeme narušavaju njegov harmonični odnos sa svime što dolazi iz Bruxellesa. Jer, kako vrijeme odmiče, sumnje u enormne strukturne nepravilnosti u ovoj priči dobivaju sve jaču potvrdu. Sličan razgovor publiciran je, naime, i u tjedniku Express, u kojem je neimenovani čelnik jedne kulturne institucije koja je sudjelovala u ovoj fazi obnove još detaljnije opisao kako je, po onome što je vidio, isti nabavni postupak bio gotovo u cijelosti namješten.
Prema njegovoj izjavi, u odabiru osoba za obnovu najmanje jedne ustanove, konzultanti za javnu nabavu, voditelji projekta i izvođači unaprijed su bili odabrani; procedura koja je podrazumijevala više ponuđača bila je fingirana. To se desilo nakon što je zbog evropskih pravila potrošnje propao inicijalni naum ministarstva da obnovu koordinira Hrvatski restauratorski zavod. Muzeji i druge kulturne ustanove pod ingerencijom Ministarstva kulture trebali su sami raditi navedene poslove. S obzirom na to da neke od tih institucija nisu imale osoblje za nabavu i posljedičnu obnovu, ministarstvo je sukladno ovlastima pružilo neku vrstu stručne pomoći. Od toga trenutka, međutim, prema njegovim tvrdnjama, stvari na svim razinama odlaze u domenu pogodovanja konkretnim privatnim entitetima.
"Od osobe bliske ministrici došao je nalog angažmana jedne konzultantske tvrtke, a i voditelja projekta. Iako je za to trebalo zatražiti više ponuda, oni su imali svoje cijene i s njima je trebalo surađivati. Tvrtka konzultant zatim je dala još dvije e-mail adrese njenih prijateljskih tvrtki od kojih je ta osoba trebala tražiti ponude kako bi se zadovoljila zakonska forma da treba pozvati tri tvrtke. Te druge dvije tvrtke ponudile su više cijene u dogovoru s njima. Pa su na kraju fingiranom nabavom izabrani baš oni koji su od početka preporučeni i koji su faktički proveli poziv na kojem su izabrani. Sve se znalo unaprijed", poručio je izvor Expressa, dodajući da je potom na isti način – simuliranjem konkurencije u nabavnom procesu – odabran projektant i izvođač radova. Iste i unaprijed selektirane kompanije tako su se, kao izbor za obnovu, razmnožile u nizu drugih zagrebačkih institucija.
Portal Telegram, koji je krajem prošle godine prvi otvorio priču o obnovi oštećenih institucija, objavio je minulog tjedna i nekoliko mailova. Iz njih je razvidno da je tijekom 2021. restauratorski zavod jednom muzeju preporučio konkretni arhitektonski ured i konzultanticu prije nego što je s njima sklopljen ugovor, ali i obećao da će pokušati pribaviti još dvije konkurentske ponude. Ugovor s prvim tvrtkama je naknadno i potpisan.
Dosad opisana faza obnove tek se odnedavno problematizira. Višemjesečni fokus bio je na drugom kraku afere, poslu od oko 19 milijuna kuna, koji je za posao 3D skeniranja istih zgrada ministrica bez natječaja dodijelila Geodetskom fakultetu. Uz sumnju da je ministarstvo precijenilo njihove radove, istražitelji EPPO-a navodno su već utvrdili da su nadležne osobe na tom fakultetu istim dogovornim metodama odabirali izvođače radova i ispostavljali račune ministarstvu i za poslove koji se nisu dogodili. Angažirane firme potom su navodno vraćale dio novca naručiteljima s Geodetskog fakulteta preko radova na privatnim kućama ili u novcu, na tajne račune.
Tužitelji EPPO-a u ovom dijelu priče odmakli su pritom najviše: prije desetak dana posjetili su Ministarstvo kulture, ali i domove isturenih službenika toga resora. U slučaju ugovora s Geodetskim fakultetom, njihov interes je, osim bivšeg dekana i jednog profesora, zatim glavnog konzervatora u ministarstvu Davora Trupkovića i voditelja financija Krešimira Račića, prema medijskim navodima, proširen i na glavnu tajnicu ministarstva Maricu Mikec, ujedno i navodno blisku ministričinu suradnicu. Trupković je u tom poslu službeno bio posrednik između ministarstva i fakulteta, a Račić potpisnik dokumentacije u ime resora ministrice Obuljen Koržinek. Prema neslužbenim informacijama iz medija, Mikec je obuhvaćena istragom zbog sumnje u navodno parafiranje jednog antidatiranog ugovora za 3D skeniranje.
Sve je, ukratko, jasnije da je cijeli postupak obnove kulturnih dobara bio kontaminiran, od skeniranja do odabira privatnika za nabavu i posljedične radove. U pitanju su milijuni eura iz nacionalnog i evropskog budžeta, koji su pod agendom hitnosti i izvanredne situacije potencijalno namješteni, a dijelom i opljačkani.
Ministrica Obuljen Koržinek od početka negira bilo kakvu odgovornost, što je učinila i početkom ovoga tjedna, nakon objave citiranih tekstova. Ministarstvo je, ukratko, obavljalo sve u skladu sa zakonom. Ako je i bilo čega nezakonitog, njena priopćenja ih adresiraju drugdje: u slučaju ugovora bez natječaja s Geodetskim fakultetom na njih i njihove izvođače, a u naknadnoj obnovi, na same kulturne institucije. Isto radi i restauratorski zavod, ali uz isticanje da su oni kao ispomoć angažirani odlukom ministarstva. Ministrica pritom pozdravlja procesuiranje pojedinaca koji su se eventualno okoristili u izvanrednim okolnostima nakon teške prirodne katastrofe. Kad se, međutim, sve informacije skupe, postaje jasno da problem nije bio u individuama ili pojedinoj instituciji narušene statike i napuknutog pročelja, nego u zaokruženom sistemu, odozgo pa do najnižih razina.
U nekoj drugoj zemlji, posve bi pritom bilo svejedno jesu li potencijalno pronevjerena sredstva iz hrvatskog ili EU proračuna. Ovdje je, međutim, to postalo središnje pitanje, ponajprije zahvaljujući premijeru Andreju Plenkoviću. Intenzitet kojim negira nadležnost EPPO-u u slučaju 3D skeniranja, pod obrazloženjem da je 19 milijuna isplaćeno iz nacionalnog, a ne evropskog budžeta, ponešto je frapantan. Za čovjeka koji takoreći pobožno gleda na institucije EU-a, bila je ekscesna i izjava o njihovoj nenadležnosti. Kad je potom počeo sugerirati postojanje nekog drugog, nevidljivog, potencijalno mutnog, svakako nejasnog pozadinskog motiva hrvatskih tužitelja što rade u uredu EPPO-a, situacija je počela nalikovati na pokušaj političkog ometanja istražnih radnji, s mutnim motivima koje zapravo projicira na evropsko tužiteljstvo. Umjesto da istražiteljima, pa tako i EPPO-u, prepusti da temeljito provjere čiji je novac zapravo možebitno pronevjeren, on bi da se, ako već netko mora, time bavi DORH, institucija koju će za nekoliko mjeseci preuzeti Ivan Turudić.
