Nakon što je ruska naftna kompanija Gazprom početkom rujna zatvorila plinovod Sjeverni tok 1 i time dodatno smanjila količine plina koje se isporučuju Evropi, referentna cijena struje porasla je za još 30 posto. Zbog toga bi, prema procjeni analitičara banke Morgan Stanley, ukupna godišnja potrošnja Evropljana na energente po ovim cijenama mogla dosegnuti 1,4 bilijuna eura, dok se prethodnih godina ta potrošnja kretala oko 200 milijardi.
Članice Evropske unije dosad su već potrošile 450 milijardi eura na ublažavanje energetskog šoka – u Italiji i Njemačkoj, primjerice, i po dva do tri posto BDP-a – a zima još nije ni počela, energetski ugovori ističu i potpisuju se novi, a središnje banke dižu kamate kako bi se borile protiv rekordne inflacije koja je u kolovozu u eurozoni dosegnula 9,1 posto. Budući da je euro trenutno na najnižoj razini vrijednosti u odnosu prema dolaru u posljednjih 20 godina, uvoz energenata, čija je cijena najčešće izražena u dolarima, sve je skuplji, pa je Evropska komisija odlučila intervenirati kako bi ublažila učinke divljanja cijena. Učinila je to predsjednica Komisije Ursula von der Leyen, predstavivši 7. rujna paket od pet mjera koje bi se trebale provoditi na razini cijele Unije i time utjecati na energetsku krizu koja će se zaoštriti početkom zime.
Moj je dojam da politička vodstva EU-a i individualnih zemalja tek očekuju veliki problemi vezani za rast cijena, kada stanovništvo osjeti drastičan pad životnog standarda kroz malo duži period koji uključuje zimske energetske račune – kaže Toni Prug
Prva od tih mjera odnosi se na obaveznu štednju električne energije u dnevnim periodima najveće potrošnje. Time bi se, procjenjuje se, potrošnja smanjila za desetak posto, nakon što je Komisija ranije već predložila uštede na dobrovoljnoj bazi čiji je krajnji cilj smanjenje potrošnje za dodatnih 15 posto.
Druga mjera odnosi se na ograničavanje ekstraprofita energetskih kompanija čija proizvodnja nije vezana za plin već se one koriste obnovljivim i nuklearnim izvorima, što njihovu proizvodnju čini značajno jeftinijom od one temeljene na plinu. Budući da se na evropskom tržištu cijena električne energije formira u odnosu na najskuplje gorivo, u ovom slučaju plin, navedene kompanije, rekla je von der Leyen, '"sada ostvaruju prihode o kakvima su dosad mogle samo sanjati". Iako se ne radi o članici EU-a, kao ilustracija o iznosu ekstraprofita energetskih kompanija koje nisu vezane za plin može poslužiti statistika iz Velike Britanije gdje će, prema procjeni Sveučilišnog koledža London, ti profiti ove godine iznositi oko 30 milijardi funti. Sada bi se, kada su EU kompanije u pitanju, taj višak trebao koristiti kao pomoć državama članicama, odnosno za subvencije najugroženijim kućanstvima i poduzećima.
Komisija je predložila i uvođenje "solidarnog doprinosa" koji bi plaćale energetske kompanije koje se u proizvodnji koriste fosilnim gorivima, a koje su posljednjih mjeseci također ostvarile ekstraprofite zahvaljujući ekstremnom rastu cijena nafte i plina. Četvrta mjera odnosi se na program državne pomoći energetskim kompanijama koje će se zbog nestabilnosti tržišta naći u problemima, a kojima bi se kreditima i državnim poticajima trebala osigurati likvidnost. Naposljetku, Komisija je predložila i uvođenje ograničenja cijene plina koji još uvijek stiže iz Rusije, čime bi se, uz uštede, trebao ostvariti i politički cilj financijskog iscrpljivanja režima ruskog predsjednika Vladimira Putina.
U posljednjih godinu dana EU je uvoz ruskog plina već smanjila sa 40 na devet posto, a 13 članica više uopće ne uvozi plin iz Rusije, pa je glavni opskrbljivač Evrope tim energentom postala Norveška. Razmatrala se i mogućnost ograničavanja cijene svakog uvezenog plina, što bi posljedično uključivalo i ukapljeni plin (LNG), koji se uglavnom uvozi iz SAD-a i s Bliskog istoka. No budući da se LNG smatra ključnim energentom za smanjenje ovisnosti o ruskom plinu, u Komisiji su zaključili da ne bi bilo pametno ograničenjem cijene smanjiti konkurentnost Unije kao kupca tog svugdje traženog energenta.
Evropska komisija predložila je, dakle, paket mjera koji predstavlja pokušaj balansiranja između državnog intervencionizma u slobodno tržište i osiguravanja dostatnih zaliha električne energije u nadolazećim mjesecima. No najveći problem, već je sada poznato, bit će volja članica da ove mjere i implementiraju, pri čemu je ta volja uvelike uvjetovana različitim stupnjem ovisnosti pojedinih članica o plinu.
Prema izračunima MMF-a, upravo su istočnoevropske članice najranjivije. Istočnoevropska kućanstva imaju niži standard od onih na zapadu i sjeveru Evrope, no zahvaljujući unificiranom tržištu prirodnog plina imaju istu ili sličnu veleprodajnu cijenu
Švedska, primjerice, prirodnim plinom generira samo tri posto svoje ukupne električne energije, pa će se i poskupljenja domaćinstvima kretati oko tog postotka, dok će se Britancima računi povećati za oko deset posto jer ta zemlja ima velik udio energije proizvedene od plina. Mađarska je već najavila da nema namjeru provoditi mjeru koja se odnosi na obavezne uštede, najavivši pritom da je upravo u procesu potpisivanja novog ugovora s Gazpromom za kupnju dodatnih 5,8 milijuna kubičnih metara plina dnevno. Na nedavno održanom prosvjedu u Pragu 70 tisuća čeških građana pobunilo se protiv rasta cijena i tražilo da njihova vlada obustavi sankcije protiv Rusije, dok je u Bugarskoj u lipnju pala vladajuća koalicija, a privremena vlada također je najavila da će pregovarati s Gazpromom. I u Italiji je stranka desnice Lega, koja bi na izborima krajem rujna mogla postati članica vladajuće koalicije, pozvala da se razmotre sankcije protiv Rusije.
Prema izračunima Međunarodnog monetarnog fonda, upravo su istočnoevropske članice najranjivije, pa će tako, primjerice, prosječna finska obitelj na dodatne troškove za električnu energiju trošiti još četiri posto budžeta domaćinstava, dok će ona u Estoniji imati povećanje od 20 posto. Također, istočnoevropska kućanstva imaju niži standard od onih na zapadu i sjeveru Evrope, no zahvaljujući unificiranom tržištu prirodnog plina imaju istu ili sličnu veleprodajnu cijenu, zbog čega proizvođači u Bugarskoj plaćaju istu cijenu kao oni u Irskoj.
Evropljani u prosjeku potroše oko desetinu svojih prihoda na energente, no kod siromašnih kućanstava taj je udio značajno veći unatoč tome što bogate obitelji imaju veće, odnosno energetski intenzivnije domove, kao i automobile. Poskupljenje energenata, naime, još uvijek je bitno manje od razlika u prihodima između bogatih i siromašnih, zbog čega je čak i ekonomski liberalni časopis "The Economist" u više navrata upozorio da bi mjere za suzbijanje energetskog šoka trebale biti dizajnirane imajući u vidu te razlike. List citira MMF, koji navodi da bi politike koje se sastoje od direktnih isplata novca najsiromašnijima bile efikasnije u održavanju standarda građana, a pritom i za 40 posto jeftinije od kombinacije mjera koje je donio EK. Unatoč tome, Evropska središnja banka izvijestila je da samo 12 posto članica EU-a uvodi mjere skrojene tako da uzimaju u obzir razlike u prihodima između bogatih i siromašnih.
Sociolog Toni Prug s Filozofskog fakulteta u Rijeci, koji se bavi i političkom ekonomijom, također smatra da uvođenje mjera u svim članicama EU-a neće biti jednostavno, te da "parcijalno uvođenje zbog otvorene trgovine u Uniji može dodatno zakomplicirati izvedbu".
- Tu mislim prvenstveno na Mađarsku, koja već dugo s Gazpromom ima specijalan odnos s drugačijim cijenama. Sveukupno u mjerama ne vidim ništa progresivno, prije svega jer fiksiranje maksimalnih cijena nije vezano za primanja. Siromašnije će obitelji drastično više biti pogođene porastom cijena, pogotovo energenata i hrane. Porast ovakvog intervencionizma usmjeren je isključivo na održavanje stabilnosti postojećeg ekonomskog uređenja i stoga ne adresira probleme koji se sistemski stvaraju i reproduciraju - komentira Prug i dodaje da najzanimljivijom mjerom smatra porez na ekstraprofite.
Toni Prug (Foto: Tomislav Miletić/PIXSELL)
- No s obzirom na to da smo njega povijesno viđali uz velike krize i ratove, nema smisla ni danas u takve poteze upisivati značenja koja bi sugerirala bilo koju vrstu socijalne osviještenosti, u smislu korekcije društveno postavljenih pravila po kojima današnje EU ekonomije funkcioniraju - kaže naš sugovornik.
Neujednačenost mjera na razini pojedinih članica kada se one usporede s mjerama koje je predložila Evropska komisija već je sada vidljiva, pa je tako, primjerice, EK odbio ideju da se na razini cijele EU primjenjuje takozvani iberski model koji ima Španjolska, a koji podrazumijeva uvođenje ograničenja cijene plina. Komisiji je ta ideja sporna jer se u Španjolskoj pokazalo da je dovela do povećanja potrošnje, što EK želi spriječiti radi imperativa općeg smanjenja korištenja električne energije i energetske diversifikacije ka drugim izvorima.
Kada su u pitanju mjere koje donose pojedine članice, najraznolikije su one koje su donijele Njemačka, Francuska i Italija. Njemačka vlada planira mjere ukupno teške 95 milijardi eura, koje se sastoje od poreznih olakšica za industriju, jednokratnih isplata studentima i penzionerima, subvencioniranja javnog prijevoza i povećanja dječjeg doplatka. Kancelar Olaf Scholz izjavio je da će se trošak djelomično financirati oporezivanjem energetskih kompanija koje ne koriste fosilna goriva, po uzoru na mjeru koju je predstavila von der Leyen.
Francuska, koja inače izvozi struju, ali joj je trenutno 56 nuklearnih reaktora na servisu, zamrznula je cijene benzina i struje, ovo drugo zahvaljujući državnoj kontroli nad vodećom energetskom kompanijom EDF. Italija je pak najdalje otišla u mjerama za pomoć siromašnijem dijelu stanovništva jer je dosad potrošila 35 milijardi eura na takvu pomoć, a u srpnju i dodatnih 200 eura za svakog građanina s niskim i srednjim prihodima.
Većina članica uvela je neku kombinaciju vlastitih i evropskih mjera, pa se ovakvo ponašanje vlada već naveliko uspoređuje s državnim intervencionizmom kakav je karakterističan za ratna vremena. U nedavnoj kolumni u "New York Timesu" ekonomist Paul Krugman tako je napisao da Evropa "čini ono što demokracije uvijek čine kada se suoče s ratnom inflacijom: pokušavaju zaštititi javnost od velikih povećanja cijena i istovremeno spriječiti ekstremno visoke profite u vremenu velikog stresa".
Naš sugovornik Toni Prug slaže se da se "postojeći sustav susreće s nizom rizika koji donose potencijalno velike nestabilnosti, a političke elite s vrha pokušavaju adresirati i smanjivati rizike, što nije ništa neuobičajeno".
- No radikalniji komentari ipak me ne bi iznenadili s obzirom na to da se ovakve političke intervencije u ekonomiju u centru Evrope rijetko događaju. Pitanje je što će biti ako se protesti koje tek počinjemo viđati, poput onih u Pragu, prošire na druge zemlje. Moj je dojam da politička vodstva EU-a i individualnih zemalja tek očekuju veliki problemi vezani za rast cijena, kada stanovništvo osjeti drastičan pad životnog standarda kroz malo duži period koji uključuje zimske energetske račune. Kao i kada krene mogući val zatvaranja malih i srednjih firmi zbog drastičnih promjena ulaznih cijena, što bi moglo rezultirati i porastom nezaposlenosti. Tada se otvara i pitanje opozicijskih političkih aktera koji će takvu situaciju znati kanalizirati u svoju korist - zaključuje Toni Prug.
