Novosti

Neprijateljska propaganda

Dobrodošli u onlinegarhiju

Možda smo tek nedavno primijetili da se čitava ta stvar s internetom zagovnala, ali sranje se sprema odavno. Nedostajao je samo posljednji korak: da se gospodari interneta udruže s gospodarom politike, da se oligopolisti prometnu u oligarhe. A one koji u politiku ulaze kao imperatori korporacija u politici rijetko zanima demokracija

Large postnikov neprijateljska propaganda en%c5%a1itifikacija linkovi

ILUSTRACIJA: Ivica Družak/FINALIZACIJA

Je li se i vama pokvario internet? Ne mislim na to da ste ostali bez veze, nego da je i s vezom postao bezveze? Pitam jer sve više korisnika prijavljuje kvar: "teorija mrtvog interneta" u optjecaju je već nekoliko godina, a kaže da su mrežom umjesto ljudi zavladali botovi, dok drugi radije govore o "zombi internetu" na kojem tumaramo i mi i botovi i umjetna inteligencija, pri čemu nikome više nije jasna razlika. Kanadsko-britanski pisac Cory Doctorow skovao je 2022. pojam enshittification – kod nas ga znaju prevesti kao posranjivanje, ali mogli bismo jednostavno reći i da se stvar zagovnala – kako bi opisao nešto slično. "Evo kako platforme umiru", kaže Doctorow.

"Prvo su dobre prema svojim korisnicima. Zatim iskorištavaju te korisnike u korist svojih poslovnih klijenata. Konačno, iskorištavaju poslovne klijente ne bi li same sebi prigrabile svu vrijednost." Matko Vladanović u nedavnom tekstu "Trulež digitalnog kapitalizma" na portalu Kulturpunkt sve ovo lijepo sumira: "Internet doista sve više počinje sličiti automatiziranom šoping centru gdje je svaki kutak osmišljen tako da iz korisnika_ca izvuče što više vrijednosti." Krenuli smo dakle od ideje digitalne demokratske agore, razmjene informacija i stavova, radoznalog istraživanja, a završili u eri doomscrollinga, svemoćnih algoritama, prikrivenog oglašavanja, umjetno generiranih videa i terora notifikacija. Očekivali smo intelektualne avanture ili barem dobru zabavu, a sve smo češće samo tupi, bijesni ili anksiozni.

Da se nešto zaista promijenilo u online iskustvu potvrdio je nedavni izbor Oksfordskog rječnika za najvažniji pojam godine: znate već da on glasi "brain rot", pa bi možda preciznije bilo reći da je promjenu online iskustva potvrdilo to što je izbor nadaleko odjeknuo. Internetski arheolozi otkrili su nam da je "trulež mozga" izvorno ustvari autoironična kovanica "digitalnih nativaca", onih generacija klinaca koji su rođeni u online okruženju pa su naučili skrolati prije nego čitati, ali već to što se kovanica ovako brzo proširila govori nam da se nipošto ne tiče samo digitalnih nativaca nego i nas, staromodnih digitalnih naivaca.

Najednom je i najuvjerenije umjerenim i najumjerenije uvjerenim medijima postalo jasno da nešto ozbiljno ne štima onda kada se trojica daleko najbogatijih ljudi na svijetu postroje uz desnog ekstremista izabranog da vodi najmoćniju državu

Doduše, ako poput mene imate uvrnuti fetiš na izbore za riječ godine, nešto ste mogli naslutiti unatrag barem dvije sezone, otkako su svi angloamerički izbori nakačeni na internetske pojmove. Collins je tako 2023. odabrao "umjetnu inteligenciju", a Cambridge Dictionary njenu sablasnu naviku da "halucinira", odnosno da insistira na pogrešnim ili potpuno izmišljenim informacijama. Merriam-Webster se iste godine odlučio za "autentično", pojam koji je – ironično – dobio na važnosti u paralelnom univerzumu društvenih mreža i internetskih celebrityja, e da bi za glavnu riječ sljedeće, 2024. godine proglasio "polarizaciju", što se naravno ne bi dogodilo bez Twittera, TikToka i Facebooka. Enšitifikaciju našeg prijatelja Doctorowa izabrao je American Dialect Society 2023., a već iduće ona pobjeđuje opet, po glasovima publike i po glasovima žirija, na stranicama australskog Macquarie Dictionaryja.

I tako dalje, i tako dalje, sve dalje od stvarnog svijeta: da budem potpuno iskren – autentičan, reklo bi se – dugo me zbunjivala ta opsesija američkih, australskih i engleskih rječnika online kulturom. Svijet se ozbiljno ljulja, međunarodni poredak se urušava, ekstremna desnica maršira, gledamo genocid u Gazi i ratne sukobe na pet kontinenata, vodi se mrtva trka između ekološke kataklizme i nuklearne katastrofe, a ovi uzeli smartfone, laptope i tablete pa haluciniraju li ga, haluciniraju. Dugo me, rekoh, to zbunjivalo. A onda je sve sjelo na svoje mjesto.

Jer u ponedjeljak, 20. januara, uoči Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, Oxfam – međunarodna mreža udruga posvećenih borbi protiv siromaštva – tradicionalno objavljuje svoj izvještaj o globalnoj ekonomskoj nejednakosti. Ondje doznajemo da je ukupno bogatstvo milijardera – njih nešto više od 2700, koliko ih na svijetu ima – prošle godine naraslo za oko dva bilijuna dolara, povećavajući se trostruko brže nego godinu ranije. Iz takvog ubrzanja bogaćenja najbogatijih među nezamislivo bogatima slijedi prognoza: već za koju godinu dobit ćemo prvog bilijunera u povijesti, a unutar iduće decenije imat ćemo ih čak petoricu.

Favoriti su odavno poznati. Eno ih na Bloombergovoj listi, koja u dnevnom ritmu prati novčanu vrijednost najimućnijih ljudi na – za sada samo ovoj – planeti. Uvjerljivo prvi je Elon Musk s oko 450 milijardi dolara, ozbiljno zaostaje Jeff Bezos sa skromnih 245, njega u stopu prati Mark Zuckerberg s oko 220... Shvaćate što hoću reći: ono što je, osim dvanaestoznamenkastih iznosa na računu, zajedničko svoj trojici jest da su svoje bogatstvo, u potpunosti ili barem dijelom, zgrnuli online. Pa i četvrti, Larry Ellison, suosnivač je i direktor multinacionalnog kompjuterskog mastodonta Oracle; među prvom desetoricom, na kraju krajeva, čak osmorica dolaze iz IT-sektora. Svijetom, ukratko, vlada digitalna ekonomija.

Dobro, ajde, to i nije neka vijest. Novo je da digitalna ekonomija odnedavno ne vlada samo svijetom, nego i Sjedinjenim Američkim Državama: točno na dan izlaska Oxfamovog izvještaja, na predsjedničkoj inauguraciji Donalda Trumpa u prvom smo planu gledali, poredane kao na Bloombergovoj listi, Muska, Bezosa i Zuckerberga. Njihova zajednička fotografija već je antologijska. Pisali smo više puta o svoj trojici u ovim novinama, pisali smo i da nisu sasvim isti, ali da ih podjednako veže Trumpova politička moć: na njihovu korist koliko i na njegovu. Pišu o njima trenutno i toliki drugi. Točno o tome ustvari govorim: najednom je i najuvjerenije umjerenim i najumjerenije uvjerenim medijima postalo jasno da nešto ozbiljno ne štima onda kada se trojica daleko najbogatijih ljudi na svijetu postroje uz desnog ekstremista izabranog da vodi najmoćniju državu. Najednom je nestala iluzija Zapada na kojem liberalna demokracija raste spontano iz humusa slobodnog tržišta. Najednom se termin "oligarsi" ne koristi isključivo uz pridjev "ruski".

Nije li to lijepa podudarnost: baš nekako u vrijeme kada smo shvatili da nam se internet pokvario i zagovnao, shvaćamo da su gospodari istog tog interneta postali moćniji nego ikada. Tamo botovi, algoritmi i ragebait, ovdje onlinegarhija. Tko god je, doduše, od početka sumnjao u priču o slobodnom internetskom tržištu, liberalnim zapadnim vrijednostima i podjednakoj prijetnji lijevih i desnih ekstremista, taj se danas ne čudi previše. Još od devedesetih godina prošlog stoljeća, najkasnije od Zakona o telekomunikacijama Billa Clintona iz 1996., internetska mreža, prethodno izgrađena javnim sredstvima, prepuštena je tržištu, a tržištima – nasuprot mitovima njihovih propagandista – uglavnom upravlja nekolicina kompanija. Logika oligopola je neumoljiva. I nikada ne radi u korist mušterija.

Zato će, uostalom, američki povjesničar Howard Zinn još 2003., u proširenom izdanju antologijske "Narodne povijesti SAD-a", prevedene i kod nas, zapisati da je Clintonov zakon omogućio "nekolicini korporacija" da "povećaju svoju moć", a s njom i "kontrolu informacija". Zato će mediolog Robert W. McChesney u briljantnoj "Digitalnoj isključenosti", također prevedenoj na naš jezik, zapisati da je taj zakon zadao "simbolički coup de grâce javnom interesu", žrtvujući demokratizacijski potencijal interneta profitima digitalnih giganata. Zato će s vremenom čak i najzagriženiji pobornici komercijalizacije priznati da se mreža pretvorila u igralište nekolicine kompanija koje ondje rade ono radi čega kompanije postoje: izvlače maksimum zarade za svoje investitore i vlasnike, bez obzira na sve ostale.

Možda smo, drugim riječima, tek nedavno primijetili da se stvar zagovnala, ali sranje se sprema odavno. Nedostajao je samo posljednji korak: da se gospodari interneta udruže s gospodarom politike, da se oligopolisti prometnu u oligarhe. A one koji u politiku ulaze kao imperatori korporacija u politici rijetko zanima demokracija. Hoću reći: lako za to što vam se pokvario internet. Jer čini se da nam se pokvario svijet.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više