Oxfam, međunarodna mreža udruga posvećenih borbi protiv siromaštva, objavila je ovih dana izvještaj o utjecaju privatnog bogatstva na zajednički okoliš. Nimalo neočekivano, saznali smo da oni najbogatiji među nama svojim poslovnim investicijama, ali i superjahtama i luksuznim avionima, u kratkom vremenu zagade atmosferu mnogo više nego što ćemo vi i ja uspjeti tokom čitavog našeg nemilijarderskog života. Samo dva privatna aviona osnivača Amazona Jeffa Bezosa, recimo, kroz godinu dana emitiraju jednaku količinu ugljičnog dioksida koju bi prosječan radnik Amazona proizveo za 207 godina, kada bi kojim slučajem toliko poživio. Prosječna osoba, s druge strane, morala bi dočekati 834. rođendan kako bi parirala jednogodišnjim emisijama CO2 koje stvaraju dvije letjelice Elona Muska.
Nije nimalo slučajno ni to što su u Oxfamu za primjere uzeli upravo ovu dvojicu. Bezos i Musk su kao yin i yang: nerazdvojni suparnici, sparing partneri u svemirskoj utrci, dugogodišnji pretendenti na titulu najbogatijeg čovjeka svijeta. (Trenutni rezultat, u milijardama dolara: 239,9 za vodećeg Muska naspram 212,3 za drugoplasiranog Bezosa). Pritom se, na zadovoljstvo globalne publike, već dvadesetak godina otvoreno ne podnose. Kada je Muskova automobilska kompanija Tesla počela nizati uspjehe, Bezos je brže-bolje kupio start-up Zoox koji također radi na modelima autonomnih vozila.
Kada je Musk 2021. na Forbesovoj listi najbogatijih prestigao Bezosa, obavijestio je javnost: "Šaljem veliku statuu brojke 2 Jeffreyu B., skupa sa srebrnom medaljom." Odnosno, da skratimo: ako je kapitalizam, kako nas uče, uzbudljiva tržišna utakmica, onda je okršaj Bezosa i Muska nešto poput najvećeg stadionskog spektakla. Kontinuirano finale Lige prvaka: ono najbolje i najuspješnije što nam današnji kapitalizam može ponuditi. Pa da vidimo što smo od kapitalizma dobili.
Prvenstvo se, već smo spomenuli, odvija prvenstveno na svemirskom terenu: Muskova kompanija SpaceX, vođena vizijom kolonizacije Marsa, za sada je u solidnom vodstvu, dok je Bezosov Origin Blue dospio u naslove kada se sam Veliki Gazda prije tri godine svemirskim brodom nakratko provozao izvan Zemljine atmosfere. Neusporedivo neprofitabilniji, ali publici često zanimljiviji – međutim – njihovi su medijski poslovi. Bezos je još 2013. kupio ogledno ugledni Washington Post, treće najčitanije američke novine, druge po broju osvojenih Pulitzera, prve na neslužbenoj listi legendarnih novinarskih priča i otkrića još otkako su Bob Woodward i Carl Bernstein u onim davnim, herojskim vremenima istraživačkog novinarstva raskrinkali aferu Watergate i prisilili na ostavku predsjednika Nixona.
Ako je kapitalizam, kako nas uče, uzbudljiva tržišna utakmica, onda je okršaj Bezosa i Muska nešto poput najvećeg stadionskog spektakla. Kontinuirano finale Lige prvaka: ono najbolje i najuspješnije što nam današnji kapitalizam može ponuditi
Herojska vremena novinarstva sada su iza nas, ali – tako barem glasi Bezosova poslovna oklada – još uvijek nije kasno da sačuvamo prestiž i moć tradicionalnih medija. Musk se, s druge strane, okrenuo društvenim mrežama, a o tome već znate gotovo sve: njegova kupovina Twittera izgledala je više kao ispad narcisoidnog adolescenta nego kao proračunata poslovna odluka, a do jučer utjecajna digitalna arena preko noći se, pod novim imenom X, pretvorila u toksično igralište alt-rightera i teoretičara zavjera kojima se svojim objavama voli pridružiti i sam šef. Kad smo već kod medija, zahvaljujući njima otkrili smo posljednjih tjedana još jednu neočekivanu podudarnost između dvojice vječnih konkurenata. Neposredno uoči američkih predsjedničkih izbora, na kojima se – tako nam barem govore – ne kroji samo sudbina SAD-a, nego se crta geopolitička ruta čitavog svijeta, pokazalo se naime da su i Jeff Bezos i Elon Musk neočekivano slabi na Donalda Trumpa.
Podršku najjezivijem među političkim klaunovima ne pružaju, doduše, s jednakim entuzijazmom. Musk je Trumpov neskriveni fan: jedan od prvih poteza nakon kupovine Twittera bio mu je, uostalom, da reaktivira nalog bivšeg predsjednika, prethodno suspendiran jer je preko njega pozivao na nerede nakon izgubljenih izbora, ohrabrujući demonstrante da 6. januara 2020. navale na Capitol Hill. A kako se aktualna kampanja zahuktavala, tako se pojačavao i Muskov angažman. Početkom oktobra nenajavljen je, za vrijeme predizbornog skupa, banuo na binu u gradiću Butler u Pennsylvaniji, istom onom gdje je ljetos atentator pucao na Trumpa: skačući veselo s rukama u zraku i uzvikujući u mikrofon antiimigrantske parole, od tada prati republikanski putujući cirkus iz grada u grad i s bine na binu, sve do nedavnog golemog skupa u njujorškom Madison Square Gardenu.
Usput je, s oko 75 milijuna dolara, postao i jedan od najvećih pojedinačnih donatora republikanske rekonkviste. Ulaganje bi mu se moglo isplatiti: Trump je već najavio da će ga, pobijedi li, angažirati u novoj administraciji, a sam se Musk neformalno kandidirao za dosad nepostojeću poziciju svojevrsnog nadzornika "učinkovitosti vlade". Ukoliko se ovaj pomaknuti plan ostvari, najbogatiji čovjek na svijetu izravno će sudjelovati u raspoređivanju američkog državnog budžeta, uključujući i odluke o financijskim potporama za vlastite kompanije. To možda zvuči previše čak i za Trumpove kriterije, ali do sada smo mogli naučiti da su Trumpovi kriteriji dovoljno niski da im ništa ne bude previše.
Bezos je, s druge strane, suzdržaniji. Ali baš zato i interesantniji. Njegov Amazon bio je česta meta Trumpovih kritika i odluka u predsjedničkom mandatu, njegov Washington Post uredno je endorsao Trumpove demokratske protukandidate 2016. i 2020. godine, njegovo uredništvo spremalo se učiniti to i ovih dana, sastavivši službenu izjavu podrške Kamali Harris. Iznenada, dnevnik je objavio da prvi put nakon 48 godina neće javno promovirati nijednog kandidata.
Odgovornost za odluku preuzeo je direktor William Lewis, pozivajući se na obavezu medijske neutralnosti i objektivnosti, ali ubrzo smo doznali da se istoga dana ekipa Bezosovog svemirskog Origin Bluea sastala s Trumpom: najednom je postalo izvjesno da ovdje nije riječ o novinarskim principima, nego o vlasničkim profitima. Postoji, naime, još nešto što čvrsto veže Bezosa i Muska: obojica za svoje svemirske programe iz državnog budžeta dobivaju potpore koje se broje u milijardama dolara, obojica su ovisna o državnoj regulaciji big businessa, obojica strahuju i od najmanje mogućnosti povećanja poreza. Jedan će zato Trumpa euforično podržati, drugi će pripaziti da mu se ne zamjeri: rezultat je u osnovi isti.
Nakon što je Bezosovo taktiziranje otkriveno, troje članova uredništva Washington Posta podnijelo je ostavke, nekolicina autora prekinula je vanjske suradnje, a oko 250 hiljada čitateljica i čitaoca – deset posto ukupnog broja – otkazalo je pretplate. Dežurni Postovi karikaturisti, poigravajući se sloganom vlastitih novina koji kaže da "demokracija umire u mraku", umjesto crteža u prvom idućem broju objavili su zatamnjen okvir. Svoje su razočaranje, među mnogima, s nama naposljetku podijelili čak i nekadašnji novinarski heroji Woodward i Bernstein. A na tragikomičnom vrhuncu slučaja, na stranicama novina oglasio se sam Bezos, poričući optužbe i tvrdeći da je zabranio promociju Kamale Harris isključivo zato da bi sačuvao "povjerenje javnosti u medije".
Prizorom multimilijardera koji – dok mu urednici podnose ostavke, dok mu suradnici prekidaju angažmane i dok mu čitaoci otkazuju pretplate – govori da čuva povjerenje javnosti u medije mogli bismo okončati prijenos najuzbudljivije tržišne utakmice na svijetu. Njen je ishod, na kraju krajeva, poznat od prvog sučevog zvižduka. Dvoboj je to dvojice žestokih protivnika koji, čim malo zagusti, nekako ispadnu isti. Sraz njihovih inovativnih kozmičkih industrija podjednako nakačenih na državni budžet. Taktički obračun dvojice kapitalista koji se svodi na strategiju preventivnog prilagođavanja jednom potencijalno autoritarnom vođi. Obračun dva komercijalna medija – jednih klasičnih novina i jedne društvene mreže – koji, umjesto javnosti, služe isključivo interesima svojih vlasnika.
Nije dakle neophodno da gledamo, rezultat ionako znamo. Jer čak i ako Trump ne pobijedi, za Muska i Bezosa ništa se značajno neće promijeniti. Oni ovu utakmicu ne mogu izgubiti. Kako i bi: najmoćnija država svijeta financira njihova obećanja života na drugim planetama, a oni već uništavaju jedinu planetu na kojoj možemo živjeti.
