Prva dva mjeseca drugog mandata predsjednika SAD-a Donalda Trumpa obilježena su i carinskim ratovima, koje vodi kako protiv američkih suparnika i rivala poput Kine, tako i protiv onih koji su bili uvjereni u to da su u vječnom savezništvu s Washingtonom (Kanada, EU).
Trump carine najavljuje, uvodi, povlači, odgađa, a sve što radi može se, iz njegove vizure, svesti pod zajednički nazivnik prema kojem svi iskorištavaju SAD (dapače, EU i postoji zbog toga), a sada će on to carinama dokinuti. Interesantan je već i taj stav da je globalno najmoćnija država globalno iskorištavana. Kratki i ne nužno potpuni pregled Trumpovih carinskih aktivnosti kaže da je uveo 25-postotna carine na čelik i aluminij, koje se primjenjuju od 12. ožujka, a ista bi carina mogla biti uvedena i na bakar.
Uvedene su 25-postotna carine na robu koja se uvozi iz Kanade. One se djelomično primjenjuju, na potašu (kalijev karbonat), naftu i plin uvedena je 10-postotna carina. Carina na robu iz Kine je povećana s deset na 20 posto i ona se primjenjuje. Carinska stopa od 25 posto uvedena je na svu robu iz Meksika, primjenjuje se djelomično, a u cijelosti bi se trebala primjenjivati od 2. travnja.
Europskoj uniji također su najavljene carine od 25 posto (od 1. travnja) i trebale bi obuhvatiti robu (čelik, poljoprivredni proizvodi, potrošačka dobra) u vrijednosti većoj od 23 milijarde eura. Unija je na to odgovorila planom uvođenja carina u nešto manjoj vrijednosti koja bi se odnosila na burbon, traperice i druge proizvode. Na to je Trump najavio uvođenje carina od 200 posto na vina, francuska i iz drugih zemalja, kako je napisao na društvenoj mreži Truth Social. I Kina i Kanada odgovorile su uvođenjem protucarina.
U Trumpovom načinu korištenja carine kao jedne od ključnih poluga njegove politike "učinimo Ameriku ponovno velikom" nema ništa novo. Takvu politiku vodio je i u prvom mandatu (njegov sljednik Joe Biden ukinuo je samo dio tih carina), a još 1980-ih, kada je bio biznismen, zagovarao je uvozne carine kao sredstvo regulacije trgovine i osvete protiv stranih država za koje je i tada vjerovao da iskorištavaju Sjedinjene Države. Uvođenje carina u prvom mandatu rezultiralo je poskupljenjem niza roba i proizvoda u SAD-u.
Godine 2021. tona čelika u SAD-u koštala je 1.855, u Europi 1.031, a u Kini 646 dolara. I ovaj carinski rat će plaćati, barem u prvoj rundi, i Amerikanci. Tax Foundation, organizacija specijalizirana za proučavanje poreza i državnih prihoda, objavila je da će uvođenje carina Kini povećati troškove prosječnog američkog kućanstva za 329 dolara godišnje. SAD godišnje uvozi robe u vrijednosti od 450 milijardi dolara iz Kine. U prvom je mandatu roba obuhvaćena carinama bila ciljana, sada su carine sveobuhvatne.
Osim robe široke potrošnje, SAD uvozi strojeve i opremu koji se koriste u industriji pa će i proizvodni troškovi biti povećani. Carine uvedene Meksiku, iz kojeg SAD uvozi goleme količine poljoprivrednih proizvoda (dvije trećine povrća iz uvoza, oko 50 posto voća), američko bi kućanstvo mogle koštati i više, 435 dolara godišnje, a one Kanadi još 309 dolara. Ukupno, bez carina EU, 1.073 dolara godišnje po kućanstvu.
Mnoge američke kompanije, među kojima je i Tesla Elona Muska, glavne Trumpove sjekire javnog sektora, upozoravaju na štetnost carinske politike po američku ekonomiju. No Trump zna da batina ima dva kraja. Europski proizvođači vina, posebno francuski, već na samu Trumpovu objavu o uvođenju 200-postotone carine, zatražili su od Europske komisije da se dogovori sa SAD-om. Uvede li Trump 200-postotne carine propali bi brojni američki uvoznici i distributeri europskih vina koji zapošljavaju tisuće ljudi, a ništa bolje ne bi bilo ni europskim proizvođačima. EU godišnje izveze u SAD vina u vrijednosti od 4,5 milijarde eura.
Tri su jasna cilja koja Trump pokušava postići u toj velikoj geopolitičkoj igri. Podići prihod američkog proračuna, a prihodi su odavno manji od rashoda. Posljednji put bili su uravnoteženi na početku mandata predsjednika Busha ml., a rekordan minus, od skoro tri bilijuna dolara neto zabilježen je u posljednjoj godini Trumpova prvog mandata. Nadalje, cilj je natjerati američke kompanije da investiraju, posebno u proizvodnju, u SAD-u.
U prvom mandatu ih je carinskom politikom pokušao natjerati da zatvore svoje tvornice izvan SAD-a. Treći je cilj natjerati administraciju da djeluje u skladu s njegovom ekonomskom politikom. Naravno, Trump carinama vodi politiku. Carine Meksiku uvedene su kako bi Meksiko pooštrio kontrolu granice i spriječio ulazak ljudi u SAD. Carine EU-u vjerojatno se mogu svrstati u komercijalnu kategoriju.
Carine Kanadi dijelom se mogu svrstati u komercijalnu kategoriju, ali nemalim dijelom su mjera Trumpove politike pritiska prema njemu željenoj 51. državi SAD-a. Kina je klasičan neprijatelj, dapače opasan rival, protiv kojega se bori svim sredstvima, osim vojnih.
Lako je zamisliti da će carinskim ratovima Trump stvoriti ekonomske probleme ne samo u svijetu nego i u SAD-u. Naznake toga već se manifestiraju u smanjenom broju novootvorenih radnih mjesta i poskupljenjima. No, postoji mogućnost da Trump igra na nešto duži rok, odnosno da njegov riskantan plan postigne rezultat kakav on priželjkuje. U člancima objavljivanim posljednjih tjedana portal Eurointelligence u svojim je analizama carinske politike pisao da na duži rok u carinskim ratovima pobjeđuje Trump.
Analizu njegove carinske politike, kao riskantne igre, objavio je i Janis Varufakis, a u središtu te analize nisu carine nego položaj dolara. Američka valuta je glavna globalna valuta koja SAD-u daje golemu moć i utjecaj. No, Trump smatra (i u tome nije usamljen) da strane države koristeći dolar kao rezervnu valutu slabe SAD.
Naime, strane centralne banke kupujući dolar kao rezervnu valutu (i američke obveznice izražene u dolarima) ne dopuštaju korekciju vrijednosti dolara na niže, na ono što bi po Trumpu bila ispravna razina dolara koja bi omogućila oporavak i povećanje izvoza SAD-a i smanjivanje uvoza robe u SAD.
Centralne banke prikupljaju dolare tako što SAD tvrtkama iz njihovih država uvezenu robu plaća tom valutom, a nakon toga dolar ne mijenjaju u lokalnu valutu. Trumpova logika je jednostavna – SAD uvozi previše zato što stranim zemljama omogućava goleme svote dolara. Istovremeno, golema ulaganja centralnih banaka u američke obveznice omogućile su SAD-u život na golemom deficitu. Trump strahuje, piše Varufakis, da bi američki deficit, prijeđe li određenu razinu, mogao dovesti do panike, strane banke će prodati sredstva denominirana u dolarima i pronaći neku drugu valutu.
SAD će ostati "s uništenim proizvodnim sektorom, zastarjelim financijskim tržištima i nesolventnom administracijom", piše grčki ekonomist. Trumpov je cilj proizvesti ove godine globalni šok kojim će poništiti posljedice Nixonovog ukidanja zlatne podloge 1971. godine. Centralno mjesto u tome treba imati slabiji dolar koji će ostati glavna svjetska rezervna valuta, a SAD će se, u konačnici, jeftinije zaduživati, više izvoziti i manje uvoziti. Usput bi trebalo uništiti sve namjere o stvaranju još jedne rezervne svjetske valute, posebno u okrilju BRICS-a.
