Predsjednik Ekvadora, Daniel Noboa, u ponedjeljak je objavio da će nametnuti carinu od 27 posto na uvoz meksičkih proizvoda, radi zaštite domaće industrije. On tvrdi da je zemlja uvijek bila otvorena za trgovanje s Meksikom, međutim to mora biti prekinuto "ako dolazi do zloupotrebe". Izjavu je na društvenoj mreži X popratio dijagramom trgovačke bilance (bez naftnih poslova), gdje je Ekvador u minusu od 218 milijuna dolara. Istovremeno je najavio nastavak rada na zaključivanju sporazuma o slobodnoj trgovini s Meksikom. Zvuči poznato?
Istoga je dana Meksiku predsjednik SAD-a Donald Trump privremeno odložio sličan carinski namet od 25 posto, a dan poslije i Kanadi. Noboina odluka dolazi i u kontekstu loših diplomatskih ekvadorsko-meksičkih odnosa, snažno zategnutih od travnja 2024. godine. Tada je naime u meksičku ambasadu u Quitu pobjegao Jorge Glas, bivši potpredsjednik Ekvadora za vrijeme dok je predsjednik bio Rafael Correa, i zatražio politički azil koji mu je i odobrio tadašnji meksički predsjednik Andrés Manuel López Obrador.
Politički se azil danas u ostatku svijeta rijetko odobrava, ali na području Latinske Amerike traženje i davanje azila tradicija je koja se uglavnom poštuje. Prije nekoliko tjedana tako je postupio i venecuelanski protukandidat na predsjedničkim izborima, Edmundo González. On se u Caracasu sklonio u španjolsku ambasadu i zatražio azil, a Nicolás Maduro mu je potom dopustio odlazak u Španjolsku.
Pošto je Glas dobio azil, Noboa je povukao potez koji je zaprepastio promatrače diljem svijeta. Naredio je policiji da upadne u meksičko veleposlanstvo i, usprkos žestokim prosvjedima meksičkoga ambasadora, tamo pronađe Glasa te ga uhapsi i odvede u zatvor na temelju dvije presude zbog korupcije. Televizijske slike policije koja preskače ogradu ambasade u času su obišle svijet.
Mlađahan sadašnji i vjerojatno budući predsjednik Ekvadora rođen je 1987. u Miamiju, na Floridi, pa ima i američko državljanstvo. U politiku se dao 2021. godine, kad je izabran u Skupštinu potporom stranke desne, neoliberalne orijentacije
U medijima se često može pročitati pogrešna tvrdnja da su prostori veleposlanstava ili konzulata "eksteritorijalni", tj. da to zemljište ne pripada zemlji primateljici diplomatsko-konzularnog predstavništva, u ovom primjeru Ekvadoru, nego zemlji šiljateljici, dakle Meksiku. A riječ je samo o izuzeću od sudbenosti, odnosno izuzeću od jurisdikcije domaćih tijela.
Odnosi među državama od 1961. godine regulirani su Bečkom konvencijom o diplomatskim odnosima. Njezin članak 22. više je nego jasan i posvećen je nepovredivosti prostora misije. Predstavnici države primateljice ne smiju ući u te prostore, osim uz izričit pristanak šefa misije. Država je primateljica također obavezna poduzeti sve potrebne mjere kako bi zaštitila prostorije misije od bilo kakvog nasilnog zaposjedanja ili oštećenja.
Meksiko je odmah povukao svoje diplomate, zatražio da se Ekvador ispriča, da bude izbačen iz Ujedinjenih nacija i tužio ga Međunarodnom sudu pravde u Hagu. Noboa je obrazlagao kako nije dopustivo da Bečka konvencija služi za zaštitu osuđenika koji na taj način izbjegavaju zatvor. Prema ispitivanju javnoga mnijenja, to mu je poboljšalo ugled u javnosti, jer je 60 posto ispitanika odobravalo upad u ambasadu.
Sada je Noboa objavio i kako je naredio represivnim tijelima da vojska odmah osigura luke i također da pošalje dodatne vojne snage na sjeveroistočnu, kolumbijsku granicu i jugoistočnu, peruansku, granicu s jedine dvije zemlje s kojima Ekvador graniči, da ne dođe do "upada oružanih skupina". Granica će biti zatvorena od iduće subote do ponedjeljka. Zašto? Zato što se u nedjelju, 9. veljače održavaju predsjednički izbori i izbori za Nacionalnu skupštinu.
Prema izbornim propisima, predizborna kampanja prestaje tri dana prije izbora i slijedi izborna šutnja. Na izbore može izaći 13.736.315 birača. Glasanje je obavezno za državljane između 18 i 65 godina života, a od početka mjeseca nije više dopušteno objavljivanje rezultata ispitivanja javnoga mnijenja. Do tada je vodio Noboa, a neodlučnih birača bilo je, ovisno o istraživanju, između 11,5 i 34,5 posto.
Ekvadorski mediji procjenjuju da će jedan dio tih glasova otići Noboi, koga podupire neoliberalna Nacionalna demokratska akcija. Ostale će podijeliti drugi, manji izborni favorit Luisa González (Pokret građanske revolucije, ljevica) koja je na prošlim izborima pobijedila u prvom krugu, potom Andrea González (Stranka patriotsko društvo, desnica) i Leonidas Iza (Pachakutik, lijeva stranka indijanskih zajednica).
Smatra se da će u razdoblju šutnje znatnu ulogu u nagovaranju kako da se glasa odigrati i društvene mreže koje Nacionalno izborno vijeće teško može kontrolirati. Prema statističkom uredu, na biračkom popisu ima 3.661.367 glasača između 18 i 29 godina, a oni najviše upotrebljavaju društvene mreže.
Mlađahan sadašnji i vjerojatno budući predsjednik Ekvadora, punim imenom Daniel Roy Gilchrist Noboa Azín, rođen je 1987. u Miamiju, na Floridi, pa ima i američko državljanstvo. U politiku se dao 2021. godine, kad je izabran u Skupštinu potporom stranke desne, neoliberalne orijentacije. Stjecajem okolnosti, dvije je godine kasnije tadašnji predsjednik Guillermo Lasso, osumnjičen za korupciju, raspustio Skupštinu, kako bi izbjegao već pokrenut postupak za svoje svrgavanje, i sazvao izvanredne izbore, a Noboa osvojio ostatak mandata koji sada istječe.
Ubrzo nakon preuzimanja vlasti, susreo se s valom nasilja koji je zahvatio zemlju, nakon bijega iz zatvora jednoga od najopasnijih kriminalaca u zemlji, zbog čega je proglasio izvanredno stanje na 60 dana. Potom ga je više puta ponovio, a i sad je na snazi. Ono daje vojsci policijske ovlasti i mogućnost da intervenira protiv organiziranog kriminala u marginaliziranim četvrtima i prenapučenim zatvorima, gdje su pobune česte.
Lijeva opozicija podupire njegovu borbu protiv trgovaca narkoticima, jer smatra da je organizirani kriminal objavio rat državi. Ekvador je, grubo rečeno, velik distribucijski centar za drogu. Susjedni Kolumbija i Peru dva su najveća proizvođača koke u Južnoj Americi. Jedan se dio droge dostavlja meksičkim narkokartelima pa dalje u SAD, a drugi Europi, izravno brodovima ili preko Brazila.
