U velikoj dvorani Filodrammatice u Rijeci prošle je srijede predavanje održao kolumnist, pisac, marketinški stručnjak, aktivist i akademski slikar Goran Pećanac. Predavanje pod nazivom "Patološki narcizam i kapitalistička distopija" održalo se u sklopu programa "Refleks" Drugog mora, a u nešto duže od sat vremena Pećanac je spretno obradio više tema – od psihoanalitičkih koncepata narcizma do konzumerizma i pristajanja na pravila igre kapitalizma.
Sam uvod u predavanje bio je posvećen povijesti psihoanalize s ciljem boljeg razumijevanja pojma i pojave narcizma, za koji Pećanac ističe da je kroz posljednje desetljeće doživio neobičnu inflaciju popularnosti. Govoreći o pojavi narcizma Pećanac je nastojao demistificirati sam pojam i stereotipe koji ga prate – primjerice, da su narcisi pretjerano samouvjereni, da streme neovisnosti i da su puni sebe. No, prema Pećancu, narcizam je zapravo priča o radikalnoj praznini, a svi problemi dolaze iz ideje punjenja te praznine, zbog čega se primjerice, traži odobravanje, odnosno događa ekstrakcija odobravanja.
Kao netko za koga nitko nije vjerovao da će postati predsjednik, Trump je izuzetno uspješan u ekstrakciji odobravanja. Dio njegovog appeala je u tome što ima hrabrosti 'reći ono što svi misle', što je čisti idealizirajući prijenos – kazao je Pećanac
"Primjerice, pogledat ću u vas (op. a. publiku na predavanju), vidjeti da 45% ljudi kima glavom i ja onda polako punim sebe nekom vrijednošću. To se događa jer unutar sebe narcis ne proizvodi vrijednost i radikalno ovisi o drugima. Međutim, tu dolazimo do paradoksa narcisa – ako je potreban drugi da ga potvrdi, onda on postaje pomisao drugog, a samouvjerenost nije samouvjerenost, već vjera u druge. Neovisnost je ovisnost o drugom, a fokus na sebe je fokus na druge", objasnio je Pećanac.
Govorio je i o ranoj dobi i razvoju djece, kada traženje pažnje igra presudnu ulogu u razvoju jer djeca moraju naći način da privuku pažnju odraslih kako bi dobili skrb i zaštitu. Međutim, ovaj primarni instinkt često se transformira i ostaje prisutan u odrasloj dobi kada se traženje pažnje može pretvoriti u vrstu narcizma. Naglašena je i razlika između zdravog i patološkog narcizma – zdravi je onaj koji omogućava zadržavanje vjere u sebe i svoje sposobnosti čak i ako nema vanjske pohvale ili priznanja, dok patološki narcizam ovisi o vanjskim izvorima za samopotvrđivanje.
Poveznicu između patološkog narcizma i kapitalizma Pećanac je odlično predočio govoreći o paradoksu kapitalističkog društva koje nagrađuje ponašanja koja su psihološki štetna ili antisocijalna. Primjerice, u modernim korporativnim i ekonomskim strukturama, ljudi s karakteristikama psihopata mogu biti izrazito uspješni, jer su njihove osobine poput manipulativnosti i nedostatka empatije često nagrađene. S druge strane, ova dinamika stvara društvenu kontradikciju jer se takva ponašanja istovremeno i osuđuju i glorificiraju, a neki od najuspješnijih lidera mogu posjedovati osobine koje su bliže psihopatiji nego zdravoj emocionalnoj inteligenciji, što pak ukazuje na ozbiljne društvene probleme i upitnu etiku nagrađivanja takvih osobnosti.
"Ovo se može nazvati ideal-hungry, gdje ljudi na masovnoj skali traže nekog tko je uspješan u ekstrakciji odobravanja. Primjerice, kao netko za koga nitko nije vjerovao da će postati predsjednik, Trump je izuzetno uspješan u ekstrakciji odobravanja. Dio njegovog appeala je u tome što ima hrabrosti 'reći ono što svi misle', što je čisti idealizirajući prijenos. Kroz njega ljudi mogu živjeti njegov život, isto se osjećati malo bogato, kao da su na istoj strani, da su i oni pomalo Trump. Postoji ta ideja grandioznog sebstva koje je eksplicitno izrečeno u sloganu 'Make America Great Again', jer ako sam prosječni Amerikanac, ja sam Amerika i mogu biti isto tako velik. S druge strane sam zapravo siromašan, živim u Arkansasu kao dijete rudara, nezaposlen sam i živim na bonovima. Dakle, imam dvije opcije: priznati da sam jadan i eksploatiran, što mi u kolektivnom narcističkom mišljenju ne odgovara, ili reći 'Make America Great Again'", kazao je Pećanac.
Dotaknuo se i problematike modernih grind i girlboss kultura u kojima se eksploatacija slavi kao nešto poželjno i koje su postale dominantne, pogotovo među mlađim generacijama. Ljudi se hvale radnim tjednima od 70 sati i promiču ideje da je nedostatak novca rezultat lijenosti, a ne sistemskih problema. Ovaj fenomen je posebno vidljiv na društvenim mrežama i među YouTuberima koji se obraćaju mladim muškarcima i ženama promovirajući hiperkapitalističke i često seksističke narative.
Osim toga, Pećanac je govorio i o zahtjevima modernog radnog okruženja, objasnivši kako ono direktno utječe na obitelji i formiranje osobnosti djece: radnici koji rade preko radnog vremena ili pod sustavima za praćenje produktivnosti često doživljavaju ekstremnu razinu stresa, a djeca koja doživljavaju nestabilnost roditelja razvijaju nesigurne stilove privrženosti. Kasnije to može dovesti do kolektivnih procesa mišljenja nalik narcističkom ili do problema u individualnom emocionalnim razvoju, zaključio je Pećanac.
