Preko godinu dana genocida u Gazi kultura je, kao i sve druge sfere društva, prešućivala, izbjegavala, cenzurirala, ali i jasno kritizirala i solidarizirala se s palestinskim narodom. S obzirom na to da smatramo da u vremenima nepravde o njoj treba svakodnevno govoriti, da citiramo Brechtove stihove "U mračnim vremenima / Hoće li se i pjevati? / Da, pjevat će se / O mračnim vremenima", fokusirat ćemo se na kulturu u regiji koja zadnjih godinu dana nije skrenula pogled ni stisnula figu u džepu, nego se pozicionirala i dala ruke (pjesme, kistove, filmove, knjige) solidarnosti.

U Podgorici je ljetos umjetnik Mišo Joskić u suradnji s građanskim Pokretom solidarnosti sa Palestinom izradio veliki mural, u Rijeci je kolektiv riso & prijatelji štampao postere, u maju je u ljubljanskoj Kino Šiški rasprodan benefit koncert, a u tamošnjem Muzeju suvremene umjetnosti ovih se dana zatvara izložba "Constellations of Multiple Wishes: Along the Eastern Horizon" koja je značajan dio prostora posvetila upravo Palestini.

Programa (i) solidarnosti bilo je još. U razgovore s nekoliko njihovih organizatorica i učesnika krećemo iz naše baze, Zagreba. Tu su se početkom oktobra u galeriji Klet na jednodnevnoj izložbi nazvanoj "Artifada" za donacije dijelili posteri 23 dizajnera iz bivše Jugoslavije i jednog iz Baskije. Mjesec dana ranije u klubu Močvara organiziran je i benefit koncert Free Gaza.

– U umjetničku zonu mogu doći ljudi koji nisu aktivisti. Na koncertu su mogli kupiti falafel od Palestinaca. Na emocionalnoj razini je to jedan veliki benefit. Ako netko plakat s izložbe zalijepi iznad televizora i netko drugi ga tamo vidi, to nešto znači jer je svaka simbolika važna. Naravno, krajnji je cilj da se skupi novac, da sto infuzija uđe u Gazu - kazao nam je jedan od organizatora, Goran Pećanac iz zagrebačke Inicijative za slobodnu Palestinu koja posljednjih godinu dana radi proteste i solidarna kulturno-umjetnička događanja.

Goran Pećanac (Foto: Neva Žganec/PIXSELL)

Dok su pozvani ilustratori i dizajneri iz prve pristali sudjelovati na Artifadi, većina glazbenika koje su zvali za koncert je odbila. Svi koji su pristali su i nastupili.

– Dio bendova je rekao da ne svira na benefitima dok ne postanu dovoljno veliki da žive od glazbe i mogu si to priuštiti. Po meni je poanta benefita da daš dio sebe, emocionalni, fizički ili financijski. Ako netko ne želi nastupiti, odbija humanitarno djelovanje - smatra Pećanac.

U muzičkom polumainstreamu vrtila se pjesma "Viva la Palestina" bosanskohercegovačkog repera Frenkieja i Kreše Bengalke iz Splita, ali općenito govoreći glazbena scena regije nije bila glasna. Ipak, propalestinske su se poruke mogle čuti u jednoj maloj, ali živoj muzičkoj niši – hardcore punku. Domaći bendovi poput Ponora i Modern Love Story u posljednjih su godinu dana na pozornicama zagrebačkih alternativnih klubova razvijali palestinske zastave.

Poset Palestini zauvek promeni perspektivu. Koliko god pokušavali da budemo u toku i sagledamo razmere okupacije, taj nivo je nezamisliv dok ne vidiš tu svakodnevnu borbu. Tada su nam neki ljudi rekli – radite nešto tamo odakle ste za Palestinu, govori Mirjana Radovanović

Hardcore se historijski gledano razvijao kao političan podžanr punka, a njegova političnost je, govori nam gitarist Ponora Ivan Jakić, u tome da te nauči da si uvijek na strani potlačenoga. Osim što su svirali na prvom zagrebačkom benefit koncertu Inicijative prošlog decembra, na aktualnim nastupima često razvijaju anticionističku zastavu.

– Ponor smo uvijek koristili da prenesemo naše shvaćanje svijeta i onog što nas muči – razlike između bogatih i siromašnih, načina na koji vlast tretira ljude koji glasaju za nju, homofobije, nacionalizma, položaja žena u društvu. Kao bend stajemo uz borbu palestinskog naroda za vlastito samoodređenje - jasan je Jakić.

Ako su politični, punk bendovi u Hrvatskoj najčešće su na strani palestinskog pitanja, procjenjuje Jakić. Zbog palestinske zastave na stejdžu do sada nisu naišli na negativnu reakciju, čak ni kada su svirali s njemačkim bendovima.

– U Njemačkoj je scena dosta podijeljena – ima  propalestinskih, ali i procionističkih bendova - govori, dodajući da je tamo i ljevica podijeljena na sličan način.

"Kad dođe revolucija / Pjevat ćemo danima / Kad dođe revolucija / Plesat ćemo noćima" urla Ponor u jednoj pjesmi. Podsjeća nas to na Brechtove stihove s početka teksta. Druga Ponorova ("Strah u kostima / Strah u očima / Strah u krvi / Strah u žilama") asocira nas na palestinskog pjesnika Mahmuda Derviša: "Krv / krv / i krv / u tvojoj zemlji / u mome i tvome imenu, / u cvetu badema, u kori banane, / u mleku deteta, u senci i na svetlu, / u zrnu žita, u kutiji soli."

Upravo ti stihovi bili su inspiracija za linoreze koje su u junu, uz vodstvo Mirjane Radovanović i Miloša Miletića iz beogradskog umjetničkog kolektiva KURS, izradili polaznici Političke škole za umjetnike zagrebačkog BLOK-a, koji je zajedno s Odjelom za kulturu Srpskog narodnog vijeća u Topuskom obilježio 80. godišnjicu Prvog kongresa kulturnih radnika. Antifašističko naslijeđe ispoštovano je solidarnom gestom. Linorezi inspirirani pjesmom "Kontrapunkt", u prijevodu Tatjane Botić iz Novog Sada, izloženi su na drugoj jesenskoj solidarnoj izložbi u Kleti te i otisnuti na majice i fanzine dijeljene za donacije.

Ivan Jakić (Foto: Josip Bolović - Joža)

KURS-ov angažman oko ove teme nije iznimka nego dio njihovog dugogodišnjeg djelovanja. 2018. učestvovali su u palestinskom bijenalu Qalandiya International, izradivši u Ramali mural sa stihovima "Pjesme mrtvih proletera" Branka Ćopića. Od tada su u kontaktu s ljudima koje su tamo upoznali.

– Poset Palestini zauvek promeni perspektivu. Koliko god pokušavali da budemo u toku i sagledamo razmere okupacije, taj nivo je nezamisliv dok ne vidiš tu svakodnevnu borbu. Tada su nam neki ljudi rekli – radite nešto tamo odakle ste za Palestinu - kaže nam Radovanović.

Posljednjih godinu dana dio su beogradske grupe umjetnika Za slobodnu Palestinu, koja je prošlog novembra počela pod okriljem inicijative Artists Against Apartheid. Organiziraju otprilike jedan događaj mjesečno – muzičke večeri, projekcije filmova, razgovore uz palestinsku hranu i izložbe. Za prodajne izložbe u Beogradu i Novom Sadu osamdesetak je umjetnika doniralo radove, a novci su išli u PCRF. Ljetos su organizirali i čitanje poezije s pjesnikinjama s ex-Yu prostora koje je inicirala Selma Asotić, a na nekim događanjima prodaju i knjigu "Gazinski glasnik" pjesnika Šabana Šarenkapića iz Novog Pazara, objavljenu uz pomoć financijskog učestvovanja niza malih izdavača regije, a prihode doniraju. U jednom trenu su, kaže Radovanović, gledali da novac daju na lokalu ljudima koji su od oktobra iz Gaze došli u Srbiju. Njihovi događaji su, kaže, uvijek bili mješoviti kako bi ih približili široj publici. Šarolika publika odraz je mješovitosti njihove ekipe.

Ne znam koliko je zaista korisna naša simbolička podrška, ali želim da vjerujem da jeste, ako išta bar u očuvanju zdravog razuma. Kalkulisanje i licemerje Evrope postaje nepodnošljivo. O otvorenim fašizmima da ne govorimo, kaže Kumjana Novakova

– Tu su ljudi iz sveta muzike, vizualnih umetnosti, arhitekture, ljudi palestinskog porekla. Svako iz svoje pozicije pokušava da doprinosi. Uvek smo pokušavali da to bude što je horizontalnije moguće, da svako može da radi ono što zna - kaže Radovanović.

Napominje da u Beogradu osim njihovog postoji i drugi kolektiv Podrška narodu Palestine, koji radi proteste i direktne akcije. Oni su se pak fokusirali na lokalnu promociju palestinske kulture.

– Sada kada radimo na terenu vidim koliko je važno krenuti od nule i upoznati ljude s tim koji je to nivo i vrsta represije. Više nema smisla da poznanike iz Palestine pitamo kako su, nego šta možemo da uradimo. Oni kažu samo pričajte o tome - govori Radovanović.

Radovanović i Miletić sudjelovali su i u trećoj izložbi solidarnosti s Palestinom u Kleti krajem oktobra, onoj Sindikata novinara Hrvatske, koju su priredile novinarka Ivana Perić i ilustratorica Ena Jurov. Portrete novinara ubijenih u Gazi izradilo je 16 ilustratora iz Hrvatske i Srbije, a inicijalno su objavljivani od maja do juna na društvenim mrežama. Kao i kod "Artifade", pragmatična formula tehničke skromnosti i snažne poruke izložbe omogućila je da ju se lako seli dalje. Grupa Za slobodnu Palestinu postavit će ju početkom decembra u Beogradu, a nakon toga putuje u šibenski Muzej pobjede, dok će se posteri s "Artifade" u decembru za donacije moći uzeti u Sarajevu.

Tamo je pak u posljednjih godinu dana više kulturnih programa posvećeno temi Palestine. Teatarski festival MESS otvoren je predstavom Metro Gaza, a tematski program imali su i festivali WARM i Al Jazeera Balkan Documentary Film Festival. Posvećeno joj je i 19. izdanje festivala kreativnog dokumentarnog i eksperimentalnog filma Pravo Ljudski, koji je kurirala filmska umjetnica i kustosica Kumjana Novakova.

Mirjana Radovanović (Foto: Bojan Novaković)

– Pravo Ljudski je prostor slobode i otpora i u godini u kojoj uživo pratimo brisanje palestinskog naroda ne postoji ništa urgentnije nego baviti se kolektivnim otporom i solidarnošću sa Palestinom. Na sreću, Pravo Ljudski je jako mali festival u ekonomskom smislu, a to nam daje potpunu programsku slobodu. Odluka da ne rastemo ekonomski već samo kvalitativno pomaže nam da se odupremo cenzuri i samocenzuri - kazala nam je Novakova.

Festival je otvoren kolektivnim performansom u suradnji sa kolektivom Građani i građanke Sarajeva solidarno uz Palestinu, a veći dio programa posvećen je palestinskoj borbi.

– Ovogodišnji program ima nekoliko segmenta, od koja su dva direktno vezana za kolektivne borbe protiv imperijalizma: "Palestina kao kolektivna budućnost: Bilješke o otporu i oslobađanju" te "Od političnog svijeta do politika svijeta". Prvi se bavio Palestinom i otporom protiv izraelske okupacije u teritorijalnom i kulturnom smislu, a drugi otporima u drugim dijelovima svijeta, koji su značajni prostori učenja: od Japana i Ukrajine do Maroka, Irana, Kosova - govori Novakova, dodajući da je važno otvoriti zajedničko u političkim borbama jer nam je to jedina šansa.

Novakova sa svojim radom učestvuje i u izložbi "War on the Senses / War of the Senses" koja se početkom decembra otvara u Muzeju suvremene umjetnosti u Skopju i pokazat će, između ostalih, radove bejrutskog umjetnika Lawrencea Abu Hamdana, kao i kolektiva Forensic Architecture koji istražuje izraelsko uništavanje Gaze.

Iz Sarajeva i Skopja se kratko vraćamo u Zagreb, u večer "Artifade". Tamo sam uzela poster Baskijca Aritza Aranburua. "Dekorativan je, nije agitacijski", rekao je jedan drug s ljevice, potom rezignirano dodavši da smo "s tih dvadeset eura pomogli jednom malom Ahmedu i možemo doma". Oni bi izgleda radije pravu politiku, a ne onu koja se svodi na lijepi poster i par desetaka eura. Šala jednog ljevičara s guilt tripom izgovorena u frendovskom krugu možda je usputni comic relief koji mogu razumjeti, ali nažalost rezonira sa širim podbacivanjem ljevice, ako već ne da se odredi, onda da učini nužni idući korak – pomogne koliko može.

Kumjana Novakova (Foto: Agnese Zeltina)

Kad kritike da je to što Inicijativa radi samo simbolično dođu upravo s ljevice, kaže nam Pećanac, bude mu žao. Ako će se radi para s koncerta ili izložbe jedna infuzija uključiti u jednu venu, govori, njemu je to ogromna stvar.

– Ljudi pomisle "ja kao svoja najdraža osoba želim pomoći puno ili nikako". Kolektivna akcija spuštena je na individualističku razinu i time uništena. Smatram da trebamo prestati procjenjivati rezultate rada na jedan konzumeristički način i fokusirati se na borbu - govori Pećanac.

I drugi naši sugovornici smatraju da nemaju pravo na politički cinizam i da je važno iskoristiti svaku priliku.

– Nekad se pitam ima li smisla, ali kad ti netko iz Palestine kaže "pričajte o tome", vidiš da kako god bio mali učinak, ipak negde postoji. Zato mi se čini da moram da uradim što mogu, a to je da odvojim vreme i radim što znam - objašnjava Radovanović.

Novakova napominje da je Sarajevo jedan od malo prostora u kojima postoji konsenzus oko Palestine i zato su akcije kulturnih aktera simboličkog karaktera i upućene više međunarodnoj kulturnoj sceni koja i dalje, kako kaže, kalkuliše oko artikulacije jasnog stava.

– Ne znam koliko je zaista korisna naša simbolička podrška, ali želim da vjerujem da jeste, ako išta bar u očuvanju zdravog razuma. Kalkulisanje i licemerje Evrope postaje nepodnošljivo. O otvorenim fašizmima da ne govorimo. U kontekstu u kojem se nasilje i genocid normaliziraju, važna je svaka podrška - podcrtava.

I Jakić smatra da poruka punk benda, iako je upitno koliko daleko može doći, ipak mijenja ljude.

– Mene je promijenila kao tinejdžera i uvijek se nadam da će i naš bend možda utjecati na nekoga. Važno je uvijek koristiti prostor koji imamo za svaku poruku koja pridonosi tome da svijet bude bolje mjesto za sve nas, a kamoli u ovoj situaciji. I najmanjom količinom novca s benefita može se pomoći bar jednom pojedincu. Osim otići tamo i pokušati pomoći na licu mjesta, vrlo je teško napraviti nešto drugo - govori Jakić.

Nismo na licu mjesta, ali čitamo poruku pristiglu s njega: "Učinili smo što smo mogli, zapamtite nas". To su oproštajne riječi liječnika Mahmuda Abu Nudžaila koje je ispisao na ploči bolnice u Džabaliji u Gazi, a kojima je naslovljena izložba Sindikata novinara Hrvatske. Dok ona putuje po regiji, niz dosljednih novinara, umjetnika, kustosa, punkera i književnika uporno radi ono što može – piše, crta, snima i pjeva o mračnim vremenima genocida i borbe jednog naroda za opstanak. Na nama ostalima nije da rezignirano procjenjujemo koliko je pjesama ili infuzija premalo, nego da i mi uradimo nešto – naprosto, što god možemo.