Sloboda: vodeća parola medijskih oligarha u službi Donalda Trumpa. Osobna sloboda i sloboda tržišta: to su "dvije osnovne vrijednosti" koje će od sada promovirati svi kolumnisti Washington Posta, prema direktivi vlasnika Jeffa Bezosa. Sloboda govora: nju će "promicati" u SAD-u i "štititi u svijetu" Facebook i Instagram Marka Zuckerberga, u sklopu najavljenog "povratka korijenima".

Apsolutna sloboda govora: radi nje je, prema vlastitim riječima, nekadašnji Twitter još 2022. godine kupio Elon Musk, nedosežni uzor prethodne dvojice. S ove strane Atlantika, u oči upada da je sloboda koju zazivaju najbogatiji ljudi svijeta isključivo američka. "Ja sam iz Amerike i za Ameriku, i ponosim se time", napisat će tako Bezos u internom mejlu kojim je obavijestio svoje kolumniste o tome što od sada misle: "Siguran sam da su slobodna tržišta i osobne slobode ono što je ispravno za Ameriku."

Zuckerberg ide korak dalje: "Zajedno s predsjednikom Trumpom radit ćemo na tome da se odupremo vladama širom svijeta koje proganjaju američke kompanije i žele nas cenzurirati", obećao je u nedavnoj YouTube poslanici, objasnivši da "SAD ima najsnažniju ustavnu zaštitu slobode izražavanja na svijetu", dok recimo nesretna Evropa "donosi sve više zakona koji institucionaliziraju cenzuru".

Musk ide korak najdalje: u istoj toj nesretnoj Evropi u ime iste te slobode govora otvoreno podržava ekstremnu desnicu i postfašističke partije, a popis njegovih političkih favorita sve je dulji. Sva je dakle prilika da će nam američka oligarhija američku slobodu govora i američku slobodu tržišta narednih godina utjerivati u kosti, pa nije naodmet da unaprijed provjerimo kako ta sloboda izgleda u praksi.

 

Bezos

Ako netko pritom ima bilo kakvih iluzija, osnivač Amazona brzo će ih raspršiti. Njegova sloboda govora, kao što smo vidjeli, počiva na zabrani da se o slobodi govori bilo što osim onoga što misli vlasnik ogledno uglednih novina. Ako ste toliko slobodni da se s ovakvom slobodom ne slažete – kao što se nije složio urednik David Shipley, čovjek s 35-godišnjim uredničkim stažem u vodećim američkim mainstream novinama – onda ste podjednako slobodni da potražite novo radno mjesto.

Netko naivniji – recimo, autor ovog teksta – mogao bi zaključiti da je medije pametnije držati izvan dosega bogatih vlasnika. I da je sloboda govora suviše važna da bismo je prepustili slobodi tržišta. Jer je sloboda tržišta, na kraju krajeva, samo bajka koju propovijedaju ljudi s milijardama na računima i čvrstim političkim vezama onima koji nemaju ni jedno ni drugo

Ako ste toliko slobodni da nacrtate karikaturu svoga vlasnika Bezosa kako, u društvu ostalih medijskih oligarha, kleči ispred Trumpa – kao što ju je nacrtala dobitnica Pulitzera Ann Telnaes – onda karikatura neće biti objavljena, a vi možete slobodno produžiti do neke druge redakcije. Ako ste toliko slobodni da u svojoj kolumni kritizirate Bezosovo zatiranje kolumnističke slobode – kao što ga je kritizirala kolumnistica Ruth Marcus – onda vaš tekst neće izaći, a vi ćete napustiti posao na kojem ste proveli preko 40 godina.

A ukoliko vam se sve ovo čini kao ponešto, hm, slobodno shvaćanje medijske slobode, tek smo počeli. Bezos se naime već jednom upleo u uređivačku politiku svojih novina kada je, uoči predsjedničkih izbora, zabranio uredništvu Washington Posta da javno podrži Trumpovu protukandidatkinju Kamalu Harris. Bila je to prva takva zabrana u posljednjih 48 godina, a milijarder ju je opravdao željom da "izbjegne pristranost" kako bi "sačuvao povjerenje javnosti u medije".

O povjerenju javnosti dovoljno govori brojka od 250 hiljada čitateljica i čitatelja, odnosno deset posto ukupnog broja pretplatnika i pretplatnica, koji su nakon njegovog poteza otkazali pretplatu. Sada, kada smo doznali da Bezosu pristranost kolumnista ipak ne smeta – pod uvjetom da su pristrani njegovim idejama o osobnim slobodama i slobodi tržišta – trebala su proći samo dva dana da pretplate otkaže još 75 hiljada ljudi.

U zbroju, ispada da se osobna sloboda novinara sastoji u slobodi da se složite s osobom vlastitog vlasnika, dok se sloboda tržišta sastoji u tome da se na tržištu slobodno propada. Ali otkazi vrhunskih novinara i otkazane pretplate čitalaca, strmoglav pad vrijednosti dionica i survan ugled novina koje su nekad davno rušile predsjednika Nixona: sve je to nevažno u odnosu na imperativ Jeffa Bezosa da ničim ne provocira trenutnog Nixonovog nasljednika, o čijoj milosti i državnoj potpori ovise njegovi multimilijunski poslovi.

 

Zuckerberg

Slobode nema bez odgovornosti, a o njoj ćemo nešto naučiti od našeg sljedećeg gosta. Doznali smo već da su Marku Zuckerbergu za cenzuru na njegovim mrežama uvelike krive strane vlade. Ali to nije sve: kroz prethodne četiri godine, prema njegovim riječima, čak je i ona američka pod vodstvom Joea Bidena "radila pritisak da provodimo cenzuru". I ne samo vlada: tradicionalni mediji također su tjerali njega i njegove kompanije "da cenzuriramo sve više i više". A svi su oni imali unutrašnje pomagače, strašne Facebookove fact-checkere, koji su bili "suviše politički pristrani" dok su cenzurirali netočne informacije i tako su "povjerenje uništavali više nego što su ga stvarali".

Suočen s tolikim neprijateljskim snagama, Zuckerberg sada hrabro kreće u borbu za slobodu govora: napokon na vlasti ima predsjednika koji ga u tome ne sputava, umjesto da sluša tradicionalne medije uzor će pronaći u moderatorskoj anything goes politici kakva vlada na Muskovom X-u, a fact-checkera će se po kratkom postupku naprosto "riješiti".

Otkud ovaj nagli zaokret? "Čini se da smo ušli u novu eru", objašnjava Mark. Svjedočimo "kulturalnoj točki preokreta". Dosadašnja pravila moderiranja sadržaja na društvenim mrežama, poput onog koji se tiče "migracija ili roda", sada su "jednostavno izgubila dodir s mainstream diskursom". Zuckerbergov YouTube monolog kojim je javnosti podastro osnove svoje nove medijske politike nije nažalost ostavio prostora za pitanja, premda se neka nameću. Na primjer: ako su Facebook i Instagram po vlastitom priznanju pristajali na pritiske prethodne američke vlade, zašto bi bilo tko vjerovao da ih na promjene sada ne prisiljava ova aktualna, Trumpova?

Ako su svoj biznis izgradili na preotimanju prihoda od onlajn oglašavanja tradicionalnim medijima, autsorsajući pritom proizvodnju medijskog sadržaja na vlastite korisnike i potkopavajući tako profesionalno novinarstvo, kako to da su im tradicionalni mediji bili prijetnja, a ne usputna tržišna žrtva? Nisu li fact-checkere angažirali sami, nisu li ih iskoristili kao smokvin list za prikrivanje vlastitog poslovnog modela enormne zarade na kolanju dezinformacija, nisu li im strogo zabranili da se bave političkim sadržajima premda ih sada optužuju za "političku pristranost" i nisu li ih – da skratimo – naposljetku naprosto bacili pod vlak, prešutjevši pritom da alati "cenzure" ionako nikada nisu bili u fact-checkerskim rukama jer je odluke o ograničavanju dosega informacija koje bi fact-checkeri označili kao netočne donosila isključivo Zuckerbergova kompanija?

I napokon, za kraj: nisu li "kulturalna točka preokreta", ulazak u "novu eru" i promjena "mainstream diskursa" ipak samo nepotrebno komplicirani načini da se kaže jednostavna istina: promjena nastupa zato što je na izborima pobijedio Donald Trump i zato što Zuckerberg dobro razumije pravo jačega?

Pitanja se množe, ali što se može: tamo gdje borci za slobodu govora uporno bježe od vlastite odgovornosti, odgovore ne vrijedi čekati.

 

Musk

Nedosežni uzor, rekli smo već. Baš na njegovoj mreži X, koju valjda samo mi novinari više ne zovemo Twitter, šerao je Bezos onaj svoj interni mejl novinarima Washington Posta. Prema Muskovom idealu "apsolutne slobode govora" kroji sada Zuckerberg pravila na vlastitim mrežama. I dok ova dvojica tek uvježbavaju apsolutnu slobodu da budu apsolutno poslušni predsjedniku Sjedinjenih Država, Musk je već postao Trumpov intimus. Iako mu se pridružio prije manje od godinu dana, iako ga nitko nije birao, 300-ak milijuna doniranih dolara – smiješnih 0,1 posto njegovog bogatstva – bilo je sasvim dovoljno da postane jedan od utjecajnijih ljudi aktualne vlade.

O tome što radi u vladi nekom drugom prilikom: ovdje nas prvenstveno zanima njegova medijska kompanija. A već je akvizicija Twittera, sjetit ćete se, bila kaotična. Musk je prvo ponudio 44 milijardi dolara, pa se pokušao izvući, e da bi ga na kupovinu mreže naposljetku natjerala sudska odluka. U potragu za slobodom govora upustio se tako pod pravosudnom prisilom, a slobodu tržišta zatim je iskoristio da vrijednost društvene mreže obori za preko 70 posto: trebale su mu jedva dvije godine. Twitter, odranije poznat kao toksična medijska naprava, u međuvremenu je – bez većeg spora i otpora – postao dezinformacijski horror show mržnje i uvreda. Tako nekako, u osnovnim crtama, izgleda putanja medijskog biznisa koji danas propisuje što je sloboda, a što pod slobodu ne spada.

Suočen s takvom slobodom, netko naivniji – recimo, autor ovog teksta – mogao bi zaključiti da je medije pametnije držati izvan dosega bogatih vlasnika. I da je sloboda govora suviše važna da bismo je prepustili slobodi tržišta. Jer je sloboda tržišta, na kraju krajeva, samo bajka koju propovijedaju ljudi s milijardama na računima i čvrstim političkim vezama onima koji nemaju ni jedno ni drugo. Znam, znam: zvuči kao hereza i mnogi se neće složiti. A opet, što takvima poželjeti osim da im slobodu već sutra skroji netko od evropskih fašista s onog Muskovog popisa.