U subotu, drugog dana izvanrednog zasjedanja Sabora, u raspravi o prodaji skupo plaćenih i jeftino prodanih viškova HEP-ova plina najjasnije dosad moglo se vidjeti što je Andrej Plenković u proteklih sedam godina napravio od HDZ-a, jer je parlamentarni klub zastupnika svojevrsna reprezentacija svake stranke. Napravio je interesno okupljalište persona koje nemaju problema s izgovaranjem bilo čega što im je rečeno da izgovaraju, a riječ je o neumornom ponavljanju neistina, besramnih relativizacija, kvaziargumenata, lažnih optužbi, besmislica, spinova, neduhovitih doskočica, budalaština.

Plenković je, također, stvorio platformu za ljude koji nemaju problema da šute o onome o čemu im je naređeno da šute ili su im vlastiti instinkti za političko preživljavanje signalizirali da zaobiđu ono o čemu vođa još uvijek nije zauzeo stav: u slučaju druge HDZ-ove plinske afere u desetak mjeseci, to znači da HDZ-ovi saborski zastupnici uopće nisu spominjali dvojicu najodgovornijih ljudi u toj aferi – ministra gospodarstva i održivog razvoja Davora Filipovića te predsjednika Uprave Hrvatske elektroprivrede Franu Barbarića.

Plenković je od HDZ-a napravio interesno okupljalište persona koje nemaju problema s izgovaranjem bilo čega što im je rečeno da izgovaraju, a riječ je o neumornom ponavljanju neistina, lažnih optužbi, besmislica, spinova i budalaština

HDZ-ovi zastupnici nisu spominjali ni Pavla Vujnovca, čije se Prvo plinarsko društvo najviše okoristilo HEP-ovim plinom koji se morao prodavati na aukcijama, osim kad su iznosili konstrukcije prema kojima je Most ljut na Vujnovca zbog toga što sponzorira Domovinski pokret a ne Most. Pritom je Mato Franković, HDZ-ov gradonačelnik Dubrovnika, Vujnovca uporno nazivao Vujancem: htio je valjda da se povjeruje da u HDZ-u ne znaju ni kako se Vujnovac preziva, a kamoli da je vladajuća stranka, ili barem jedna od frakcija u toj stranci, interesno povezana s gazdom PPD-a, Fortenove i Enna Grupe.

Da se podsjetimo o čemu se radi u najnovijoj plinskoj muljaži koju HDZ nastoji skloniti iz fokusa javnosti. Vlada je u rujnu prošle godine donijela Uredbu o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije. Tom uredbom HEP-u je naloženo da po cijeni od 41 eura za megavatsat kupuje sav prirodni plin koji INA crpi iz bušotina na području Hrvatske. Smisao je bio da kućanstva, javne i državne ustanove i institucije, lokalna i regionalna samouprava, nevladine udruge i poduzetništvo plaćaju plin bitno manje no što bi ga plaćali po tadašnjim tržišnim cijenama.

U ožujku ove godine Vlada je produžila rečenu uredbu, s tim da je cijena dignuta na 47 eura po megavatsatu i da je INA-i naloženo da poveća proizvodnju, bez obzira na to što je svakom prisebnom bilo jasno da dolaze oni mjeseci u godini kad drastično opada potražnja za plinom, pa mu samim tim pada i vrijednost. Nije bilo teško pretpostaviti da će HEP-ovo skladište ubrzo biti napunjeno i da će se pojaviti viškovi. Frane Barbarić obavijestio je Davora Filipovića 5. travnja da će HEP, ako ministar ne naredi drukčije, upotrijebiti plin kupljen od INA-e za pokretanje vlastitih elektroenergetskih postrojenja i za prodaju na domaćem i međunarodnom tržištu.

Andrej Plenković i Davor Filipović (Foto: Slavko Midžor/PIXSELL)

Ministar nije naredio drukčije, jer nije vidio ništa sporno u HEP-ovoj namjeri. Barbarić je zatim ustanovio da ipak ne može tako raspolagati plinom, jer bi prekršio ono što piše u Vladinoj uredbi. O tome, međutim, nije obavijestio ni ministra Filipovića, ni ikog drugog. Nastavljena je kupovina plina od INA-e po 47 eura, što je išlo u prilog INA-i, i stvarani su viškovi koji su po automatizmu prodavani na aukcijama. HEP je na tome u lipnju izgubio između 10 i 12 milijuna eura i tko zna koliko bi još izgubio da 29. lipnja nije službeno reagirao Hrvatski operator tržišta energije (HROTE).

Davor Filipović kaže da je tek tada saznao što se zbiva s viškom plina, a kad je saznao, odmah je inicirao ukidanje Uredbe o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije. Unatoč medijskim naporima članova Uprave HEP-a, još uvijek nije predočen nedvojben dokaz da su jasno i precizno obavijestili Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja o gubicima koje trpi državna elektroenergetska tvrtka. Filipovića, dakako, neznanje ne oslobađa političke odgovornosti. Njegov posao i kao ministra i kao jedinog člana Skupštine HEP-a bio je da zna što se događa.

Je li znao, ali mu je netko moćniji od njega savjetovao da okrene glavu na drugu stranu? Ako ga je Uprava HEP-a smišljeno držala u zabludi, onda je tu upravu morao smijeniti još prije mjesec dana. Ministar ima ovlasti da ih samostalno degažira, ali on to nije učinio. Morao je pokrenuti i inicijativu da se smijeni državnog tajnika za energetiku Ivu Milatića, koji je – za razliku od Filipovića – u veoma dobrim odnosima s Barbarićem i Vujnovcem. Ni to nije učinio. Milatić je, naravno, morao biti smijenjen još u svibnju kad je N1 otkrio da se u Konzumu, kojim gospodari Vujnovac, prodaje vino koje državni tajnik proizvodi na Hvaru.

PPD je u lipnju imao četiri puta manju količinu plina nego ikad u ljetnim mjesecima. Je li se to dogodilo slučajno ili je PPD imao povlaštene informacije iz HEP-a? Bilo bi naivno vjerovati u slučajnost, no još uvijek nedostaju konkretni dokazi

PPD je kupio dvije trećine od oko 300 hiljada megavatsati plina po prosječnoj cijeni od 11 eura. Da bi to mogao, nije bilo dovoljno da raspolaže novcem. Ključno je bilo da ima manjak plina, a PPD je u lipnju imao četiri puta manju količinu nego ikad u ljetnim mjesecima. Je li se to dogodilo slučajno ili je PPD imao povlaštene informacije iz HEP-a pa se, za razliku od ostalih tvrtki iz te branše, pripremio za preuzimanje viškova plina? Bilo bi naivno vjerovati u slučajnost, pogotovo kad se imaju u vidu skladni odnosi čelnih ljudi PPD-a i HEP-a, no još uvijek nedostaju konkretni dokazi.

USKOK provodi izvide već tri tjedna, a rezultata još uvijek nema na vidiku. Čeka li USKOK politički pravorijek iz Banskih dvora prije nego što odluči ima li elemenata za pokretanje istrage? Inače, na čelu tog specijalnog tužiteljstva već je tri i pol mjeseca vršiteljica dužnosti, a bivša ravnateljica Vanja Marušić morala je otići zbog prometne nesreće koju je na poslu – nenamjerno i potpuno trijezan – skrivio njezin službeni vozač. Šteta je iznosila oko 13 tisuća eura. Kad su u pitanju Barbarić i Filipović, ni šteta od 10 do 12 milijuna eura nije dovoljna za smjenu, to jest za iznuđivanje ostavki.

Tokom petnaestak sati subotnje saborske rasprave HDZ-ovi zastupnici nisu smogli moralne snage i ljudskog integriteta da kažu išta suvislo i pošteno na ovu temu. Nisu čak ni branili Filipovića i Barbarića, jer nije moguće istovremeno braniti obojicu, a svrstavanje na stranu jednog od njih još uvijek nije uputno: Plenković se, naime, još nije svrstao i neće se ni opredijeliti ako ne bude morao, odnosno ako mediji, opozicija i javnost ne budu inzistirali na utvrđivanju političke i krivične odgovornosti u ovoj aferi.

Dok ih je nekolicina dobro pripremljenih opozicijskih zastupnica i zastupnika zasipala podacima, brojevima, argumentima i zdravorazumskim zaključcima, HDZ-ovci su se, raspoređeni u smjene, robotizirano obračunavali s predsjednikom Zoranom Milanovićem, koji je iskoristio ustavnu ovlast i prihvatio opozicijski zahtjev da se parlament sazove na izvanredno zasjedanje, dovijali su se proceduralnim smicalicama i smišljali kako da skrenu s teme, papagajski su ponavljali teze o pozitivnim efektima Vladine energetske uredbe i općenitoj genijalnosti premijera i njegovog tima, posezali za performansima, odavali se logičkim i etičkim vratolomijama ne mareći za lomove na otvorenoj sceni...

Zajednička izjava opozicije nakon saborskog glasanja (Foto: Josip Regović/PIXSELL)

Na kraju je saborska većina izglasala stav prema kojem je izvanredna sjednica bila nepotrebna, jer Vlada radi na rješavanju problema i kad je riječ o plinu i kad je riječ o štrajku pravosudnih službenica i službenika, te da se predsjednik Republike definitivno stavio na stranu opozicije. Malokad je većina u Saboru manifestirala takvu autarkičnost i takvu razinu podcjenjivanja pameti građana. Malokad smo imali priliku vidjeti onako bezobzirno i nonšalantno HDZ-ovsko pretpostavljanje partijskih interesa elementarnom moralu i općem dobru.

Ako je suditi prema najnovijem Crobarometru, HDZ to sebi može priuštiti bez straha da će mu pasti podrška među biračima. Usprkos plinskoj aferi i štrajku koji u sve većoj mjeri paralizira pravosudne institucije, HDZ-u je potpora blago porasla u odnosu na prošli mjesec, dok su i SDP i Most blago pali. Takvi rezultati mogli bi biti dodatno ohrabrenje Andreju Plenkoviću da odabere rješenje kojemu je sklon otpočetka, naime, da ništa ne poduzme, kao što i nije poduzeo ništa do zaključenja ovog teksta u srijedu prijepodne.

Premijeru punih mjesec dana nije bilo dovoljno da shvati tko je kriv za enormnu štetu u Hrvatskoj elektroprivredi, štetu na kojoj je zaradio Vujnovčev PPD, mada se ne radi o tako kompleksnoj problematici kako nas uvjeravaju HDZ-ovci. Iz Plenkovićeve perspektive, politički je riskantno ne učiniti ništa, ali njemu je lakše podnijeti taj rizik nego se zamjeriti Frani Barbariću i posredno Pavlu Vujnovcu: ta dvojica em raspolažu ozbiljnim utjecajem u HDZ-u, em premijer ima razloga strahovati od njihove osvete.

Da nije tako, Barbarićeva ilegalna gradnja vile na Hvaru bila bi dovoljna za smjenu. Logički je neodrživo smijeniti Davora Filipovića a ostaviti netaknutim Barbarića i članove Uprave HEP-a, no čak kad bi se to i moglo, ministar gospodarstva i održivog razvoja bio bi dvadeset i neki član Vlade koji je morao otići u proteklih sedam Plenkovićevih godina, što nije nimalo laskav skor.

Takvo kalkuliranje razumljivo je kad se stvari gledaju iz pozicije uskih premijerovih i HDZ-ovih interesa, ali to je praksa koja dokusuruje koncept političke odgovornosti, uništava društvo te ismijava osnovne postulate demokracije. Dovoljni razlozi da predsjednik Republike za dva ili tri tjedna, ako se ništa ne dogodi, opet sazove izvanrednu sjednicu Sabora?