Najnovija plinska afera – u čijem je središtu Hrvatska elektroprivreda – pokazala je, između ostalog, do čega je dovela politika decentralizirane korupcije, politika koju je Andrej Plenković primijenio da bi u potpunosti ovladao HDZ-om i da bi uživao punu podršku HDZ-a u političkom pozicioniranju koje je umjereno desno i sasvim u skladu s očekivanjima Bruxellesa.
Decentralizacija korupcije rezultirala je kaosom unutar vlasti, otvorenim sukobima HDZ-ovih poslovno-političkih lobija, neodgovornošću i grabežom što su, čini se, izmakli vođinoj kontroli. Pod decentralizacijom korupcije ne mislimo na teritorijalni aspekt, nego na koncept obrnut u odnosu na onaj koji je prakticirao Ivo Sanader. Bivši premijer i predsjednik HDZ-a, koji izdržava višegodišnju zatvorsku kaznu, bio je više-manje centralizirao korupcijske poslove na samoga sebe i krug svojih pouzdanika.
Aktualni premijer i predsjednik HDZ-a pustio je da se korupcija, kriminal i klijentelizam rašire po svim razinama vlasti, i vertikalno i horizontalno, da stranka bude zadovoljna i mirna, a on, Plenković, zauzeo je poziciju koja mu omogućava da se brani neznanjem i da se – nekog lakše, nekog malo manje lako – odriče onih koje se uhvati u mutnim rabotama, jer je svjestan da bi ga dokazana umiješanost u korupcijske skandale koštala eventualnog nastavka karijere u institucijama Europske unije. To je dosad prolazilo, ali sve ima granicu.
Smisao svega što Plenković i HDZ u protekla tri tjedna poduzimaju u pogledu HEP-ove plinske afere jest, prvo, da se odgovornost maksimalno udalji od premijera, premda je premijer osobno odabrao dvojicu najodgovornijih – ministra gospodarstva i održivog razvoja Davora Filipovića i predsjednika Uprave HEP-a Franu Barbarića, te – drugo – da se u što većoj mjeri relativiziraju štetne financijske posljedice za HEP, odnosno da se šteta prikaže minornom u odnosu na pozitivne efekte Vladine uredbe iz rujna 2022. – produžene krajem ožujka ove godine – koja je obavezala HEP da od INA-e kupuje prirodni plin proizveden u Hrvatskoj po fiksiranoj cijeni od 47 eura za megavatsat.
Vujnovčev PPD najviše se okoristio u ovoj priči. PPD je zaradio novac koji nije beznačajan ni iz perspektive kompanije što vrti milijarde eura godišnje, a Vujnovac je trenutno najmoćniji poslovni čovjek u Hrvatskoj
Prema vjerodostojnim izračunima, HEP je u lipnju na tom poslu svjesno izgubio između 10 i 12 milijuna eura. Kad kažemo svjesno, mislimo na to da je Uprava HEP-a znala da nema što i nema kamo s velikim količinama plina koji – za 47 eura po megavatsatu – svakodnevno preuzima od INA-e i da taj plin automatski odlazi na aukcijsku prodaju jer tako nalažu pravila uravnoteženja tlaka u sustavu distribucije plina. Ono što je kupovano za 47 eura prodavano je za prosječno oko 11 eura i tako u lipnju više od 300 tisuća megavatsati plina. Uprava HEP-a znala je što se događa, štoviše, HEP je već u ožujku znao što će se dogoditi poslije par mjeseci, ali Frane Barbarić, zapravo, nije poduzeo ništa da se obustavi spaljivanje novca državne elektroenergetske kompanije.
Maksimum Barbarićeve aktivnosti bilo je slanje dopisa Davoru Filipoviću, ministru gospodarstva i održivog razvoja. Barbarić je, naime, 5. travnja ove godine napisao ministru, s kojim je u dugotrajnom sukobu i s kojim ne komunicira izravno, da prijeti opasnost od stvaranja ogromnih viškova plina koji HEP kupuje od INA-e te da će HEP u takvoj situaciji, ako ministar ne naloži drukčije, pribjeći korištenju tog plina za vlastite potrebe i prodaji na domaćem i međunarodnom tržištu.
Filipović, prema vlastitim izjavama, nije vidio ništa problematično u načinu na koji HEP kani baratati viškom plina, pa nije ništa ni naložio. Ministru nije palo na pamet da se upita zašto nastaje višak i da odmah djeluje na uzrok problema, odnosno da potakne promjenu ili ukidanje Vladine uredbe, ili da se razgovara s INA-om o smanjenju količina plina koje se crpe iz domaćih izvora. Nije mu palo na pamet ni da provjeri je li u skladu s uredbom Vlade HEP-ova namjera da INA-in plin upotrebljava za rad svojih postrojenja i za prodaju na tržištu.
Nije se toga sjetio ni Filipovićev državni tajnik za energetiku Ivo Milatić, koji je – za razliku od ministra – u vrlo dobrim odnosima sa šefom HEP-a. Frane Barbarić, pak, naknadno je shvatio da uredba ne omogućava HEP-u korištenje INA-inog plina za svoje potrebe i za prodaju na tržištu, ali o toj spoznaji nije u pisanoj i službenoj formi obavijestio Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja. Svjesno je pustio da stvari teku po inerciji, pa je više od 300 hiljada megavatsati plina, plaćenog po 47 eura, u samo jednom mjesecu prodano za prosječno oko 11 eura po megavatsatu. Nacional, doduše, u ovotjednom broju piše da je Petar Sprčić, član Uprave HEP-a, više puta usmeno informirao Filipovića i njegove suradnike o viškovima plina, no ministar gospodarstva smjesta je to demantirao i čvrsto ostao pri tome da ga HEP ni o čemu nije izvijestio.
Ako ne smijeni Barbarića, čovjeka koji je – uza sve ostalo – nedavno uhvaćen u ilegalnoj gradnji kuće na Hvaru, Plenković će signalizirati da ga s predsjednikom Uprave HEP-a vežu dublje i mračnije spone no što je poznato javnosti
Tko zna koliko bi još trajalo ubacivanje HEP-ovih milijuna u spalionicu da 29. lipnja nije reagirao Hrvatski operator tržišta energije (HROTE). Ta agencija obavijestila je Ministarstvo gospodarstva i energetike da HEP kontinuirano upumpava u sustav velike viškove plina koji završava na aukcijskim prodajama. Tek tada se probudio neupućeni ministar Filipović i ubrzo je ukinuta Vladina uredba. HROTE je pisao Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agenciji (HERA) 9. lipnja, kad su upozorili da su se ozbiljni viškovi počeli pojavljivati u drugoj polovini svibnja. HERA nije učinila ništa. HERA, zapravo, cijelo vrijeme nije poduzela ništa, premda su morali vidjeti što se događa. HERA, inače, nema čelnog čovjeka otkako je u rujnu prošle godine morao otići Danijel Žamboki, a morao je otići nakon otkrića golemih plinskih malverzacija u INA-i.
Dvije trećine jeftinog HEP-ovog plina kupilo je i preprodalo po višestruko većim cijenama Prvo plinarsko društvo, tvrtka u vlasništvu Pavla Vujnovca. Ta tvrtka najviše se okoristila u ovoj priči. PPD je zaradio novac koji nije beznačajan ni iz perspektive kompanije što vrti milijarde eura godišnje. Vujnovac je trenutno najmoćniji poslovni čovjek u Hrvatskoj: osim razgranatog plinskog i transportnog biznisa, on je – s 30 posto udjela – najveći pojedinačni suvlasnik Fortenove i u potpunosti kontrolira koncern koji se sad spašava skupim kreditima i prodajom poljoprivredne divizije.
Vujnovac je jedan od najzaslužnijih za ostanak Plenkovićevog HDZ-a na vlasti nakon što je 2017. propala HDZ-ova koalicija s Mostom: njegov bliski odnos s Ivanom Vrdoljakom, tadašnjim predsjednikom Hrvatske narodne stranke, uvelike je doprinio ulasku – danas praktički nepostojećeg – HNS-a u vladajuću koaliciju s HDZ-om. Valja se prisjetiti da se Vujnovca spominjalo i na marginama plinske afere u INA-i prije nepunih godinu dana.
Glavni lik operacije preprodaje INA-inog plina, u kojoj je vrlo uski krug ljudi u vrlo kratkom vremenu zaradio više od 100 milijuna eura, zove se Damir Škugor i bio je INA-in menadžer srednjeg ranga zadužen za trgovinu prirodnim plinom. Njegova majka, šibenska krojačica, otkupila je 2021. oko 20 milijuna eura potraživanja prema posrnulom poduzeću Dalekovod, što je platila 1,6 milijuna eura. Šest dana poslije, gospođa Škugor preprodala je svoje potraživanje od Dalekovoda za 3,1 milijun eura. Kupac je bila firma Construction Line koja je registrirana na Malti i čiji je vlasnik Josip Jurčević, Vujnovčev poslovni partner i nekadašnji pomoćnik ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije. Novac za ovu transakciju Jurčeviću je pozajmila malteška tvrtka čiji je vlasnik Pavao Vujnovac. Rokovi isplata bili su podešeni tako da majka Damira Škugora nije morala uložiti ni jedan vlastiti euro da bi, nakon oporezivanja, zaradila 1,2 milijuna eura. Što je s pokrenutom USKOK-ovom istragom o ovom poslu?
Frane Barbarić pred saborskim Odborom za gospodarstvo (Foto: Jurica Galoić/PIXSELL)
Državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja Ivo Milatić prodaje svoje vino Konzumu, firmi iz sastava Fortenove, čega ne bi bilo mimo izravnog Vujnovčeva naloga, ali Jurica Lovrinčević, ključni savjetnik ministra Filipovića i ujedno jedan od trojice krupnih suvlasnika Pevexa, poslovno i privatno sukobljen je s Vujnovcem i Marijom Radićem, usput i gazdom Domovinskog pokreta, dvojcem koji zajedno ima većinski udio u Pevexu. Plenković tolerira sav taj nered, odnosno potiče ga toleriranjem, i ništa ga se ne tiče dok ne izbije javni skandal, a kad se to dogodi, onda je koncentriran samo na to da zaštiti sebe i da umanji razmjere političke štete. Suštinski i sistemski ništa se ne mijenja.
Tako je i u ovom slučaju. Premijer već tri tjedna ne zna kako da razriješi aferu s HEP-ovim viškovima plina. "Ovo je vrlo kompleksna tema koja je mnoge zatekla i zato uzimamo određeno vrijeme da zaista ispitamo sve do kraja", izjavio je u utorak. On bi najradije da se sve zaboravi, da se Filipović i Barbarić izmire i zašute, da ne mora donositi nikakve odluke, da se ne mora zamjerati ni jednoj stranačkoj struji, da se sve prepusti poluparaliziranom i uglavnom politički poslušnom Državnom odvjetništvu.
Jedini ispravan potez jest smjena i Barbarića i Filipovića, ali obojica su previše visoko i previše blizu Plenkoviću da bi takva odluka prošla bez štetnih posljedica za HDZ i Vladu. Naročito kad se ima u vidu koliki je broj Plenkovićevih ministara i drugih važnih dužnosnika dosad morao napustiti funkciju zbog upetljanosti u nezakonite i dubiozne aktivnosti. Kakvi god spinovi i objašnjenja stizali s te strane, pozicija Frane Barbarića i Uprave HEP-a naprosto nije obranjiva: svjesno su nanijeli veliku štetu državnoj kompaniji, a pokazat će se jesu li se pritom bavili i kriminalom.
Premijer je, uostalom, do kraja inzistirao na smjeni troje hrvatskih članova Uprave INA-e kad se saznalo za rabotu Damira Škugora. Ako ne smijeni Barbarića, čovjeka koji je – uza sve ostalo – nedavno uhvaćen u ilegalnoj gradnji kuće na Hvaru, Plenković će signalizirati da ga s predsjednikom Uprave HEP-a vežu dublje i mračnije spone no što je poznato javnosti. Što se tiče ministra Filipovića, on ne smije ostati na sadašnjem položaju, jer se pokazao nemarnim, nezainteresiranim i općenito nedoraslim poslu koji mu je povjerio premijer. Premda mu je nadređen, Filipović nema i nikad nije imao utjecaja na poslovne poteze premijerovog pulena Frane Barbarića u HEP-u. Ako ne smijeni ministra gospodarstva, Plenković će manifestirati strah od političkih posljedica te unutarstranačkih i briselskih odjeka još jedne iznuđene ministarske demisije.
Predsjedniku Vlade, dakle, ostalo je da bira između loših opcija, a on kupuje vrijeme s nadom da će se dogoditi čudo, odnosno da neće morati učiniti ništa.
